POČELA ZAVRŠNA SEZONA

'Živi mrtvaci': kraj jedne televizijske epohe

23.02.2022 u 08:46

Bionic
Reading

Svi koji u svom paketu kabelske televizije imaju Fox, od ponedjeljka su mogli svjedočiti jednom od trenutaka koji se za suvremenu TV produkciju mogu okarakterizirati kao povijesni: počela je druga 'tranša' završne, jedanaeste sezone 'Živih mrtvaca'. Preživjeli fanovi, naravno, znaju da je ovaj ciklus počeo sedam dana ranije na američkom kanalu AMC

Početak je to kraja jednog od najzanimljivijih i najgledanijih proizvoda koje je neka američka televizija ikad proizvela. Finale je počelo još prošlo ljeto, pa je onda do početka listopada prikazano osam epizoda 11. sezone. Kako se to obično radi posljednjih godina, posljednja sezona podijeljena je na dva dijela, marketing i prodaja čine svoje, bez obzira na nestrpljenje gledatelja. U međuvremenu se pojavilo, ili se tek treba pojaviti, i nekoliko spin-off serija.

Sada nas čeka još 16 epizoda (minus ova koju smo već odgledali), u kojima bi se priča o zombijima, tajanstvenoj zarazi koja ih je stvorila i načinu na koje se zdravi ljudi nose s njima trebala privesti kraju. Kako će završiti? Nitko, osim autora, još uvijek ne zna odgovor na to pitanje.

Privođenje kraju 'Živih mrtvaca' poklopilo se s onom pravom pandemijom koja je dosad odnijela milijune života, pa su sumornije orijentirani gledatelji po društvenim mrežam prvo u toj seriji vidjeli pretskazanje. No, onda se dogodilo da je cijela deseta sezona bila višekratno odgađana jer u trenutku pojave COVID-a 19 nije bila dovršena. Tada je krenuo drugi val reakcija, koje su u odgodi postapokaliptične serije zbog potencijalne apokalipse vidjele odličan izvor zafrkancije. Stariji će se sjetiti viceva na račun nekadašnjih socijalističkih akcija 'Ništa nas ne smije iznenaditi' koje su ponekad znale biti otkazivane zbog običnog snijega.

'Živi mrtvaci' (dobar prijevod izvornika 'Walking Dead') nastali su po istoimenom stripu Roberta Kirkmana, Tonya Moorea i Charliea Adlarda, kod nas objavljivanom u izdanju Fibre. Osnovni zaplet nalik je brojnim drugim filmovima i serijama o zombijima. Glavni junak Rick Grimes nakon ranjavanja se budi u bolnici i shvaća da se našao u nikad objašnjenoj postapokalipsi u kojoj hodajući mrtvaci napadaju preživjele ljude i ugrizima ih pretvaraju u sebi slična stvorenja. Uskoro se udružuje sa skupinom drugih preživjelih, i kreće zaplet za zapletom u želji za preživljavanjem i povratkom dotadašnjoj normalnosti. Doista zvuči nalik onome kako je početkom 2020. dočekana pojava koronavirusa.

Izvor: Promo fotografije / Autor: Promo

Izvorno, kao autor serije potpisivan je Frank Darabont, svi ga znamo po režiji (među ostalim) 'Zelene milje' i 'Iskupljenja u Shawshanku'. No, već na početku snimanja druge sezone Darabont se sukobio s producentima i otpušten je, no sve do danas - uz povremena poskliznuća - zadržana je linija koju je on zacrtao. I ne samo on, reći će poznavatelji, nego i sjajan strip predložak, jer se u albumima često može prepoznati praktički identično kadriranje i još više karakterizacija likova.

Činjenica da 'Živi mrtvaci' govore o zombijima proizvodi odbojnost kod dijela publike koja - vole se hvaliti - 'ni mrtva' ne bi gledala priču o oživjelim leševima. No, tko u klasicima Georgea Romera o 'living dead' ili u novijim izvrsnim primjerima poput 'Svjetskog rata Z' ili 'Vlaka za Busan' vidi i mnogo više, došao je na svoje. Zahvaljujući njima - i mnogima privučenim preporukama - ova je serija postala jedan od najuspješnijih televizijskih proizvoda u posljednjih nekoliko desetljeća.

A to 'mnogo više' zapravo je vrlo jednostavno: zombiji su u najboljim radovima ovoga žanra, pa i u 'Živim mrtvacima' samo pokretač priče. Ono što je mnogo važnije su odnosi među ljudima, i sve ono što u sebi otkrivaju kao recept za preživljavanje. Zanimljivo, u dosadašnjim epizodama riječ 'zombi' nije ni jednom izgovorena, nego svaka od grupa čija se sudbina prati ima svoje ime za ta zlokobna stvorenja. Naslov serije dolazi iz naziva 'walkers' ('hodači') kojeg za njih koristi zajednica oko koje se fabula najvećim dijelom vrti.

Da nekoga tko je 'Žive mrtvace' gledao na samom početku, sad već davne 2010., preselimo kroz vrijeme, danas bi prepoznao tek dva-tri lika, ostali su s vremenom nestajali, a novi ulazili u priču. Sasvim opravdano, u apokalipsi ginu i oni koje volimo i oni koje mrzimo. I to i od zuba zombija i od oružja kojima za opstanak ratuju oni još uvijek zdravi. U ovom posljednjem krije se i najčešći kriterij uspješnosti filmova s ovom tematikom: što manje govore o zombijima, a više o ljudima i ljudskoj prirodi to su bolji. Dapače, ljudska priroda pokazuje se često gorom i zlokobnijom od hordi hodača. Zato neki od negativaca - recimo Negan u svojoj prvoj fazi, ili kasnije Alpha - ispadaju slojevitiji i zanimljiviji od bilo kojeg pozitivca. Dapače, teško je u televizijskoj povijesti naći bolje 'bad guys' od njih. S druge strane, ocjena je li netko 'good guy' obično ovisi samo o autopercepciji. Mnogi od njih nemaju nikakvih dilema kada treba pribjeći uistinu brutalnom nasilju i uništiti neku zajednicu kad zaključe da im može nauditi. Tko je gledao prvu epizodu u ponedjeljak vidio je da se jedan dosad pozitivan lik polako pretvara u monstruma.

Očekivanja od finala velika su, a epilog sasvim neizvjestan.  Hoće li se glavni junaci naviknuti na novu normalnost, što je recept koji nam svima preporučavaju i oko pandemije? Hoće li doći do kakvog velikog preokreta, pa da i zdravi ljudi počnu više gledati kako se povezati? Hoće li se naprosto svi međusobno pobiti, a na Zemlji ostati samo zombiji?