Mediamorfoze

James Bond, agent kulturnih promjena

Objavljeno: 13.11.2012 12:35 / Iva Biondić

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Kako 21. stoljeće sve više postaje stoljeće slike i zvuka, a sve manje stoljeće riječi, film bi kao medij mogao igrati sve važniju ulogu. Najnovija James Bondova uloga je po uspjehu kod kritičara i na blagajnama jedna od kulturno najdominantnijih. Kakve su i koliko su uspješne ideološke misije agenta 007?

Film je produkt tehnologije i imaginacije, artefakt nastao u kulturi koju u isto vrijeme reflektira i modelira. Kao medij masovne komunikacije, audio-vizuelnog karaktera, kreativan i primarno zabavan gotovo je subverzivno informativan i lako transcedentira granice vršeći ogroman utjecaj. Jedan takav film koji upravo ruši sve rekorde gledanosti je najnoviji nastavak Jamesa Bonda 'Skyfall'.

Medijski osvrti na filmove o agentu 007 obično se bave odabirom glumaca s posebnim fokusom na Bond djevojke, automobilima, gadgetima, pričom, a rjeđe ideološkim aspektima serijala koji su primarno vezani uz neke imperijalističke težnje, seksizam i njegov snažni Britishness. Da gledamo James Bonda kao Dnevnik ili ga čitamo kao dnevne novine, u njegovim rubrikama 2012. mogli bi čitati o:

Velika Britanija i svijet

Prvi Flemmingov roman o Jamesu Bondu, 'Casino Royal' iz 1952., kao i prvi filmski, 'Dr No' iz 1962. nastali su u razdoblju kada Velika Britanija gubi svoj položaj najjače svjetske sile, a kao i brojne zemlje koje su sudjelovale u II Svjetskom ratu, u tim poslijeratnim decenijama teško nalazi svoj moderni identitet. Kad je o imperijalističkoj nostalgiji i Britishnessu riječ, od 1962. do danas stvari se nisu bitno promjenile.

Bond je i dalje skica za novi identitet koji utjelovljuje modernu Britaniju koja ima čvrstu vezu sa svojom tradicijom. Određeni eskapizam i elementi fantazije nekada su bili kontrast britanskim novovalnim filmovima i realističnim životnim dramama post-industrijskog razdoblja, a danas su odmak od kapitalističkih razočaranja koja su došla s recesijom.

I u globalnom kontekstu misije agenta 007 ostaju snažno britanskog predznaka. James obično sudjeluje na zadacima u kojima su sve zemlje koje nisu Velika Britanija, SAD i Rusija zle ili nevažne. Rusija je tema hladnoratovske prošlosti, a Amerika redovito mora barem na filmskom platnu biti subordinirana Britaniji kad već u internacionalnoj političko-ekonomskoj areni nije.

Na primjer, u 'Thunderballu' je agent CIA-e Felix Leiter sporedni lik, Bondov prijatelj, samo nekakav asistent. Bond je taj koji odigra ključnu ulogu i spriječi Larga da raznese Miami. Ljubazno pomaže Amerikancima i u 'Goldfingeru' (da zalihe zlata u Fort Knoxu ne postanu radioaktivne) i u 'Diamonds Are Forewer' (da Blofeld ne uništi Washington).

Zadnji Bond, 'Skyfall', jedan je od najpatriotskijih ikada. Priča koja se većim dijelom događa u Londonu i kulminira u Škotskoj ima i svoje bad guys lokacije, globalno znakovito - Tursku i Kinu. Ideološka formula, kad je geopolitičko odmjeravanje snaga u pitanju, nije se puno mijenjala već se samo prilagođavala trenutnoj konstalaciji stvari.

Lifestyle

James Bond živi život iz snova – brzi auti, lijepe žene i egzotične lokacije ključni su elementi karakterizacije ovog lika. Ali on zapravo ne pripada nekom elitnom društvenom sloju; on ne pripada niti jednom društvenom sloju. On je u isto vrijeme elitni agent i samo čovjek.

U 'Skyfallu' konačno doznajemo da je Bond siroče. Neustrašivost je tako zapravo njegov nemar za svoju budućnost jer želi zaboraviti svoju prošlost. Bond iz 'Skyfalla', Daniel Craig, je najkompleksniji lik od 23 filmska uprizorenja i 6 glumaca koji su se u njima okušali. Na nekom partyju Daniel Craig je navodno jedva uspio nagovoriti Sama Mendesa, dobitnika Oscara za kultni film 'American Beauty' i majstora u prikazu konfliktnih, mračnih i antagoniziranih protagonista, da ga režira.

Bond je progresivan i konzervativan u isto vrijeme, a njegova se kompleksnost najjasnije reflektira u odnosu sa ženama. Njih u Bond filmovima tradicionalno možemo podijeliti u 3 kategorije – M kao majka, Moneypenny kao dobra djevojka iz susjedstva, tajnica, a mogla bi biti i Bondova sestra i Bond djevojke. Kod ove treće kategorije, u svih 50 godina filmske franšize nepromijenjeno je riječ o slobodnim ali slomljenim ženama, istovremeno jakima i jednakima muškarcima jer igraju poker, rone, jašu, nose oružje (ne nužno neki feministički doseg u 21. stoljeću, ali nemali u 60-ima), ali uvijek subordiniranima Bondu ili Negativcu.

U 60-ima su Bond djevojke simbolizirale ženu oslobođenu pilulom. Ideološki, ona je ipak ostala samo instrument muškog, odnosno Bondovog užitka. Ova antifeministička nota Bondovih filmova zgrozila je slavnog britanskog gastro kritičara Gilesa Corena koji je na blogu svoje supruge objavio 'Bond, Villain'. 

Kaže Giles kako ne želi da se u 21. stoljeću britanske vrijednosti prikazuju kroz odnos sa ženama koji ili završava pogibijom (M koju onda na čelu MI6 zamijeni muškarac) ili ubojstvom iz razonode ('seks-radnica' koja je i Bondova one-night-stand) ili ponižavajućom nagradom za uspješno obavljeni zadatak (Moneypenny koja dobije mjesto sekretarice). Ne smijemo zaboraviti ni ulogu ministrice koja, ako je uspjela doći na takvo visoko političko mjesto, mora biti muškobanjasta b**** (engleski termin za ženu koja baš nije mila). Neki čitatelji tog bloga ne vide problem jer prema njihovom mišljenju fikcija nije refleksija realnosti i dominantnih kulturoloških vrijednosti.

Well, nisam sigurna... Činjenica je da je Bond kao mizoginist rezultat dosljednog portretiranja jednog od najslavnijih fiktivnih likova. Jedan Adam komentira Gilesov tekst uz tipični britanski humor - evidentno je da su Bond filmovi seksistički, ali smo se ipak odmakli od vremena kada su žene za uspješno obavljen posao tapšane po stražnjici. Adam kaže da je Bond šovinističko đubre i da bi ga bilo teško zamisliti kako pije smoothie od potočarke i sluša Enyu. Nisam sigurna da je Giles baš idealan da brani moja ženska prava a i gotovo sam sigurna da je evidentno da je Bondov lik u svom svojem hedonizmu vrlo patološki složen i da bi ga smoothie i Enya samo dodatno antagonizirali. O tome je li Bond djevojka arhetip feminizma ili upravo suprotno napisane su i brojne studije među kojima i 'Shaken&Stired: The Feminism of James Bond'. Rodna, spolna i srodna tematika mi je uvijek bila pomalo naporna i prilično pojmovno i ideološki zbrkana. No to je tema za neki sasvim drugi tekst.

Bond ovakav kakav je sigurno nije prototip za idealnog muža i obiteljskog čovjeka. U 23 filma samo se jedan Bond, George Lazenby iz 'On Her Majesty's Secret Service', oženio. Niti liku iz filma niti Lazenbyu taj brak nije donio puno sreće. U filmu Bond završava u suzama jer mu ženu ubiju netom nakon vjenčanja (jasna poruka Bond djevojkama), a Lazenby je jedini glumac koji je agenta 007 utjelovio samo jednom i ponio 'laskavu' titulu 'zaboravljenog James Bonda'.

Humor

Tipični britanski humor je jedna od karakteristika serijala koja je doživjela možda najmanje promjena. Iako je seksizam, barem kad je humor u pitanju, postao rafiniraniji. U 'The World is Not Enough', Pierce Brosnan tijekom seksa s dr. Christmas Jones, Denise Richards, nuklearnom znanstvenicom koja, kao svaka prava nuklearna znanstvenica, izgleda kao Victoria Secret model i odjevena je kao Lara Croft, sam sebe pohvali za dobro obavljeni zadatak: 'I thought Christmas comes only once a year'.

Christmas se i zove Christmas kako bi Bond mogao dobiti priliku za punchline o višestrukom orgazmu koji on kao specijalni agent pruža. Osim opuštenog pred- i post-koitalnog ćaskanja sa Bond djevojkama, James Bond se na sličan iako manje direktan način šali sa Moneypenny, a prave muške šale najčešće su dio dijaloga sa Q-om ili negativcima. U 'Goldeneyeu' Q tako podsjeća 007 da su njegove moći ipak ograničene: 'You have a licence to kill, not to break the traffic laws'. Nakon Bond-girl-like žena, automobili su, naravno, drugi nezaobilazni muški fetiš, ideološka konstanta konzumerističkog društva.

Samorefleksivna ironija kojom je Bond obdaren u 'Skyfallu' razvija se u jednu od vjerojatno kultnih scena na koju ćemo se u budućnosti referirati kao i na 'You talkin' to me?', 'I'll be back' ili 'Make my day'. Riječ je o sceni kada James mora proći psihološku evaluaciju kako bi se vratio u službu. Razgovor sa psihologom uključuje klasičnu igru asocijacija. Psiholog kaže 'zemlja', Bond kaže 'Engleska'; psiholog kaže 'agent', Bond kaže 'Provocateur'; psiholog kaže 'ubojstvo', Bond kaže 'zaposlenje'...

U pametno-duhovitom dijalogu doznajemo da je Bond ironični, svojoj profesiji posvećeni patriot koji dobro zna da u Agent Provocateuru prodaju luksuzno donje rublje, vjerojatno must za one Bond djevojke koje donje rublje nose. Za razliku od Sévérine iz istog filma koja ispod pripijene haljine bez leđa nosi samo Berettu 70. Uz humor, rafinirao se i očito i odnos prema product placementu. Osim tradicionalnog reklamiranja brojnih brendova automobila, satova, mobitela, pića... u već spomenutoj psihološkoj evaluaciji Bonda našao se i kultni britanski brend luksuznog rublja Agent Provocateur kojem je jedan od vlasnika quintessentially English Joseph Corré, sin modne kreatorice Vivienne Westwood i oca punka, ex-menadžera Sex Pistolsa Malcolma McLarena.

Ukratko, ideološke promjene su pitanje nijansi, perspektive, a o radikalnima zapravo ne možemo govoriti. Možemo se samo pitati znači li to da su filmovi o Jamesu Bondu staromodni ili u zapadnom svijetu još uvijek prevladavaju iste ideološke postavke kao i prije 50-ak godina... Ono što je posve nepromijenjeno je to da svaki film o James Bondu ima istu narativnu formulu koja mu daje određenu predvidljivost što onda nas gledatelje veseli jer nam ta formulaična familijarnost omogućava da se opustimo i prepustimo ne strahujući od nelagode neočekivanog.

Svaki film o agentu 007 karakterizira neka univerzalnost i jednostavnost, a uspjeh pojedinog filma leži u dobro ispričanoj priči. Možda je upravo u tome tajna uspjeha 'Skyfalla' - on je originalno pisan kao scenarij. Ostali filmovi iz serijala adaptirani su prema romanima i pričama Iana Fleminga ili pisaca koji su nastavili literarnu franšizu nakon Flemingove smrti 1964. godine.

Sociološki je 'Skyfall' interesantan i po tome koga će Bond spašavati i od čega. Dosadašnji zadaci agenta 007 trebali su svijet, Englesku, Ameriku... spasiti od bombi i drugih oružja masovne destrukcije. U Skyfallu Bond mora spasiti britanske agente, odnosno njihov identitet koji se putem ukradene računalne memorije našao u krivim rukama. U 21. stoljeću Bond postaje zaštitnik identiteta i njegove privatnosti - onoga što je danas najranjivije.

Od medijskih ugroza Bond je spašavao svijet i 1997. U 'Tomorrow Never Dies' medijski mogul Elliot Carver, parafrazirajući William Randolph Hearsta objavom 'You give me the pictures. I'll give you the war', prijeti 3. svjetskim ratom. On pokušava zakuhati sukob između Velike Britanije i Kine jer njegovo globalno medijsko carstvo nema prava za emitiranje u Kini. Hm, interesantne dokumentarističke reference na globalne medijske probleme...

U 21. stoljeću koje sve više postaje stoljeće slike i zvuka a sve manje stoljeće riječi, film bi kulturološki mogao igrati još važniju ulogu. Možda Slavoj Žižek zna gdje vrebaju ideološke opasnosti. Kaže on da 'opasnost nije u tome da se kinematografija ne shvati ozbiljno, već da se fikcija kinematografije ne shvati dovoljno ozbiljno.'

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.