Svake godine se iznova veselim prosincu, jer svaki dan od trenutka kada otvorim oči pa do navečer bar jednom preslušam neki od dragih mi blagdanskih albuma. Kava ili čaj nakon ručka mi obavezno moraju imati mrvicu cimeta, a potom slijedi čokoladica iz adventskog kalendara. Navečer ću se svakako prošetati gradom i opijeno (zbog kuhanog vina?) gledati uličnu rasvjetu i izloge kao da su tek ukrašeni.

Da, poput anonimnih alkoholičara ću bojažljivo ustati, skupiti hrabrost i na sav glas priznati da sam totalni klišej kada je Božić u pitanju. No kao netko tko će vječno gorjeti u limbu zbog manjka svih mogućih religijskih sakramenata, očito bih trebao reći da sam komercijalni vjernik koji vjeruje u Djeda Mraza i presvetu koka-kolu. No ipak se sjećam bakinih običaja prema kojima sam kao klinac uvijek morao otići u kupaonicu ili drugu sobu i čekati zvonce koje bi u ponoć zazvonilo signalizirajući mi da je mali Isusek donio poklon… ili njih nekoliko (čari odrastanja kao jedinac).

Jedna od najdražih predblagdanskih aktivnosti mi je bilo traženje poklona kod nas doma ili kod bake – dakako dok bih bio sam; nasreću ili nažalost, nikada ih nisam uspio pronaći, tako da se mali dio mašte uvijek čvrsto držao za nadu (ne za susjedu tetu Nadu) da Djed Mraz ipak postoji. S vremenom je uz veselje zbog poklona raslo i uzbuđenje zbog fine hrane i pića koji zagrijavaju atmosferu do Badnjaka. Doista, ovo doba godine me pretvara u božićnog fanatika koji početkom mjeseca planira koji će kolačići biti pečeni, ukrašava prozore naljepnicama u obliku snjegovića i poklona, postavlja lampice na prozore i planira cjelokupni blagdanski meni. Ipak, tijekom večeri 26. prosinca, uvijek prolazim kroz svojevrsni antiklimaks i poput poneke novopečene majke koja je tek rodila depresivno gledam oko sebe i pitam se gdje je sad odjednom nestao sav onaj polet i žar koji me vodio praktički cijeli mjesec.

To je to?

Najeli smo se k'o prasci, dobili smo poklone, uspjeli smo se samo dvaput posvađati oko gluposti i sada kao obitelj gledamo neki božićni film na DVD-u, gutajući tablete protiv žgaravice. Hura, i tako opet iznova sljedeće godine! A djedica je... mislim... hmm... postoji li on uopće i zašto se uvijek moram gnječiti s tisućama ostalih ljudi koji su se, poput mene, dan-dva pred Badnjak sjetili kupovat poklone i ukrasni papir... U kojem trenutku svi mi postajemo Ante Go.... mislim... Djed Mraz? I zašto to uvijek ostavljamo za sam kraj?

Već godinama želim tome stati na kraj, a da ne izgubim praznički duh odajući se čašici cinizma. Želim da moje unutarnje dijete i ovaj vanjski odrasli ja zajedno u veselju prožive nadolazeći pa i svaki sljedeći Božić za vijeke vjekova. Amen!

Kako odabrati pravi poklon?

Mislim da sam napokon pronašao pravu formulu i ove je godine želim isprobati i to ne u beta, već alfa inačici! Dakle...

Ne znate što biste kupili roditeljima, teti Zdenki ili šogiju Igoru? Dvije riječi: internet kupnja. Da, da, osim mnogih domaćih sajtova koji će najčešće dostaviti robu mjesec

dana nakon narudžbe, nerijetko defektnu, imate stotine tisuća provjerenih stranica na kojima možete kupiti bilo što, a svi tijekom blagdana imaju popuste i prijedloge za poklone. Dostava će biti brza, a ljubazne tete i stričeki na carini će u tren oka i bez ijedne naplaćene ležarine naplatiti PDV, špediciju i samu carinu, a vi ćete presretni dočekati Božić, jer znate da ste s više od polovine vrijednosti samog paketa pripomogli državnoj blagajni koja je tu zbog nas. I njih. Ili još bolje, pričekajte Badnjak i onda kroz jutro trčite gradom, dakako tramvajem, jer je slobodan parking ravan blagdanskom čudu; gužvajte se, gurajte sa ženama u bundama, natapiranih kosa koje ne prezaju ni pred čim da bi dograbile zadnji autić, knjigu ili kravatu. Zapjevajmo, 'Neka cijeli ovaj svijet...'

Voljenoj ženici ili dragoj mami kupite nešto za kuhinju, jer tamo ionako pripada (sjetimo se priče o Snjeguljici, ako je čitate od kraja prema početku, to je priča o ženi koja je shvatila gdje joj je mjesto). Osim... osim ako si već sama nije kupila nešto što će se čudesno ukazati pod borom. Najdražem mužiću ili tati MORATE kupiti pulover, nove čarape, kožni novčanik ili rukavice. To će ih raspametiti... od sreće. Nisu vrijedni skupih high tech gadgeta i koga brige što misle o poklonu. Iako, ako im se želite ulizati zbog nečega, kupite im bocu omiljenog vina. To je dovoljno, a oni će k'o muha na mesu veselo trčkarati do kuhinje po vadičep i unutar pola sata već tvrdo spavati pred TV-om.

Razgovori ugodni...

Ako poput mene slavite Božić s obitelji, ne izbjegavajte klasične zamke koje unose antagonizam i udaljavanje. Prije svega zapamtite da se s pojedinim članovima viđate samo tijekom ovih par dana koji su idealno vrijeme za rješavanje potisnutih problema. Jasno je da će biti uvijek biti konflikata i da se njih nećemo riješiti, jer ipak smo kao obitelj slični u karakterima, htjeli mi to sebi priznati ili ne. Malo pričajte o vremenu i frizuri voditeljice na televiziji i svakako spomenite politiku, religiju ili sport – te teme su dokazano najčešći uzrok svađama. Igrajte pantomime, dograbite neku društvenu igru (u one dobre se svakako isplati uložiti) ili karte. Možda baka ili djed neće iz prvog ili petnaestog puta ukapirati igru ili će netko gunđati, jer se izabrala baš ona igra koju ne voli, ali to vas nije briga... Rmbali ste cijeli dan u kuhinji, brinuli za djecu i čistili kuću – ako ste žena, kupovali drvce, vezivali ga za auto, jer ne stane u gepek, a svi znamo da je veličina bitna i k tome ga još uz pijaču teglili na treći kat – ako ste muškarac... i što sad, njima se ne igra remi. Dobro opsujte uz povišen ton i dotočite rakije, ta ipak je ovo kuća domaćinska.

One najtvrdokornije potjerajte van u šetnju, neka pale petarde i bacaju ih psima pod noge. Tko je rekao da je to primitivan i opasan način slavlja, uostalom, dvije ili tri rakete za vatromet su ionako preskupe.

...naroda obiteljskog

Alkohol smanjite na minimum – šest boca bijelog vina, osam boca crnog vina i bačva pive od pet litara su sasvim dovoljne. Nema jadnije pojave, posebice djeci (da, klinci to kuže), od nedovoljno alkoholiziranih članova obitelji koji jedino trijezni mogu 'preživjeti' blagdane. K tome, vama će ovo razdoblje mučenja proteći u tren oka, a djeci će se činiti kao da traje vječno. Gunđala, ona prava stara ili ona stara duhom su poput male djece. Sjedit će u omiljenoj fotelji i zahtijevati pažnju. Ignoriranje je ključ. Pravite se da ih ne čujete ili se poput robota osmjehujte na svaku njihovu primjedbu. Pojačajte blagdansku muziku. Ako na to prigovore, ponudite ih s još dragog im piva. Ako ih to ne ušutka, zaprijetite im zdravim grickalicama – štapići od mrkve – ipak moraju paziti na visoki tlak. Genijalna ideja jedne moje prijateljice jest ta da im poklonite jedno noćenje u obližnjem jeftinijem hotelu s kablovskom televizijom!

Cinizam na maksimumu

Odvojite bar dva sata da biste 'na brzinu' provjerili stanje na omiljenom forumu, fejsu ili Twitteru... Svakako se svađajte sa svim forumašima i na status upišite koliko mrzite obiteljska okupljanja i da je Božić ustvari paganski običaj koji su kršćani prisvojili, pljujte po Djedu Mrazu i koristite smajliće koji okreću očima do mile volje.

Ako ste zbog nekog razloga sami za blagdane, upalite televizor i pobožno pratite svaku reklamu koja vam govori da vrijedite samo ako imate novi par ovog ili onog i da smisao svog postojanja leži u ljudima koji provode ovo vrijeme samo s obitelji i bližnjima. Niste jedna, odnosno jedan od tih blagoslovljenih... ccc... Sram vas bilo! Odmah trk u šoping centar po novu dozu minusa na bankovnom računu – novi još veći televizor će vas još više usrećiti!

Ako ste svježe rastavljeni i ovo vam je prvi blagdan solo, nabavite mačku ili psa. Zašto?! Djeca će, ako ih imate, biti oduševljena, a vi ćete i dalje za nekim moći čistiti go*na ili ih držati na kratkoj uzici.

Samo se na dvije minute i 34 sekunde smijete sjetiti i moliti za sve one koji imaju manje od vas ili koji se upravo bez krova nad glavom smrzavaju lunjajući gradom. Pih, 'ko im je kriv!

Poznajete nekoga tko je usamljen i sam doma, svakako ga pozovite na druženje sa svojom obitelji. Nema ljepšeg nego kad vas netko od obitelji počne sramotiti. Pa sad recite da vam život nije kao u nekom od američkih filmova.

Sada se nasmijte kao da nema sutra i dobar dio ovoga što napisah okrenite za 180 stupnjeva i proslavite Božić po onim pravim vrijednostima u miru i veselju. U sljedećem članku vam donosim recept za božićni sladoled – desert koji svatko može napraviti, a svi će žličicom postrugati i najmanji ostatak u zdjelici.