Kao i kod većine tokijskih predgrađa, željeznica je odigrala veliki ulogu u razvoju četvrti. Povezavši se sa ostalim dijelovima grada, u  potrazi za slobodnim prostorom mnogi su ponovo otkrivali zapadne dijelove grada i stvorili urbanu sredinu srednjih i viših slojeva društva. Nakon II. sv. rata Shinjuku postaje stjecište boemske populacije pisaca i pjesnika, studenata i radikalnih intelektualaca najviše okupljenih oko zapadnjački uređenih kafića i jazz klubova.

Središnji dio Shinjukua je željeznička stanica u kojoj se križaju mnoge linije, kako za vlakove, tako i za podzemnu željeznicu. Procjenjuje se da dnevno kroz Shinjuku stanicu prođe oko tri milijuna ljudi. Zapadnim ili Nishi-Shinjukuom dominiraju vrlo visoki neboderi sa središnjom  zgradom vlade - Tokyo Metropolitan. Ovaj kompleks sastoji se od 400.000 četvornih metara poslovnog prostora u kojem svakodnevno radi oko 13.000 zaposlenih. Svakako valja spomenuti i dva središnja nebodera u koje je tokijski turistički centar postavio besplatne vidikovce - s ovog mjesta se pruža izuzetan pogled na Tokio, posebno u sumrak kad dolazi do pretapanja svijetlosti zalazećeg sunca i prvih svjetala Shinjukua.

U sjeni nebodera dolazimo do dijela napučenog trgovinama za popularnu elektroniku i fotografiju te nekoliko robnih kuća od kojih je najpoznatija Odakyu. Nešto južnije, svojevrsna posveta zapadnjačkom konzumerizmu je i manje-više vjerna replika njujorške zgrade Empire State. U vlasništvu je korporacije NTT DoCoMo, najveće japanskog pružatelja mobilnih usluga.

Istočni dio, Higashi-Shinjuku, počinje s omiljenim okupljalištem mladih, ispod velikog TV ekrana zgrade Studio Alta. Avenije prostrte na jugoistok savršeno su mjesto za kupovinu - od običnih trgovina i butika, do najvećih robnih kuća poput Mitsukoshi i Isetana s izvrsnom ponudom hrane u donjim, odjeće i obuće u središnjim katovima dok su gornji u pravilu rezervirani za restorane i umjetničke galerije. Samo par metara ispod zemlje nalazi se i Shinjuku Subnade s podzemnim kompleksom trgovina.

Sjeverni dio Shinjukua posvećen je nostalgiji pedesetih, kako arhitektonski, tako i samim ugođajem kojim kvart odiše. Shomben Yokocho je i danas zadržao onaj boemski ugođaj malih ulica punih barova gdje građani zastaju trgnuti sake prije nego što ih posljednji vlakovi odvezu kući. Motajući se po sjevernom dijelu pronaći ćete i korejski kvart Okubo. Tamo svakako probajte njihove kulinarske specijalitete no budite pristojni - s korejskom mafijom nema šale.

Kabuki-chou je kvart 'crvenih svjetiljki' s dugogodišnjom tradicijom. Iako je četvrt dobila ime po Kabuki teatru, danas su kazališta pokleknula pred kinima koja prikazuju najnovije američke blockbustere. Što idete dalje na sjever sve više ulazite u zonu zabave za odrasle. Kabuki-chou je na kraju ipak najpoznatiji po soapland i image klubovima, hostess barovima i ljubavnim hotelima. Velika je vjerojatnost da ćete ovdje primijetiti i članove yakuza jer prostitucija je oduvijek bila unosan posao.

I za kraj, pobjegnite od prometne gužve, buke željeznica i neonskih izloga u Shinjuku Gyoen, najveći i jedan od najljepših parkova u Tokiju, posebno njegov južni dio koji je uređen u tradicionalnom japanskom stilu.