STAV

Gusarski spas za glazbenu industriju?

Objavljeno: 28.02.2011 15:30 / Toni Đugum

Foto: Promo fotografije hollywood.com / Disney

Glazbena industrija grca neprilagođena novim okolnostima. Advent digitalne distribucije je, ironično, prvo obogatio velikoga proizvođača računala. Hoće li se 'klasične' diskografske kuće na vrijeme opametiti? Chris Holmes ima zanimljiv recept

Glazbenik dugogodišnjega staža, producent, DJ, tekstopisac, ikonoklast i 'drmator' u glazbenoj industriji na potezu Chicago-LA, Chris duže vrijeme razvija (teorijski, doduše) zanimljiv ekonomski model koji bi mogao spasiti velike zvijezde, izdavače, ali i zaraditi novce - kupcima!

Zlatno doba nosača zvuka

Jedna od zlatnih koka dvadesetoga stoljeća počela se urušavati razvojem interneta. Vjerojatno se i sami sjećate koliko je najednom

Malo etimologije!

Gusarski sustav (u izvorniku 'Privateer manifesto') vuče ime iz povijesnoga dekreta Britanskoga kraljevstva. Njime je gusarstvo ozakonjeno - ukoliko je u korist Krune.

Raznorazne vrste pomorskih baraba još od antičkih vremena nosila su različita imena. Pirati, korsari i bukaniri pljačkali su sve redom, za vlastitu korist. Gusari (corsairs ili privateers) su pak bili u službi države, što je bio omiljeni recept mnogih država i kraljevina. Gusari su nosili Kraljevska ili Gusarska pisma (eng. Letter of Marque) koja su im dozvoljavala napade na trgovačke i ratne brodove one zemlje s kojom su trenutno u ratu.

jednostavno postalo iskopirati CD, izripati film ili nakcrati MP3 svirač do vrha digitalnim sadržajem. Naravno, tek kada je ogromna, tiha većina počela zamjenjivati pune police vinilnih kolekcija jednim jedinim računalom. Prve, stidljive razmjene albuma putem FTP poslužitelja (sjećate li se zlatnoga pravila 1 za 1? Uploadaj album, skini album!) zamijenio je Napster, pa WinMX, pa Kazaa, pa su došli i torrenti, a onda je svijet shvatio da godišnja pretplata za filesharing servis daje puno više nego što košta...

Uglavnom, kazete, CD-ovi i CD-shopovi kao mjesto okupljanja audiofila su počeli iščezavati iz naših života, zajedno sa tantijemima za autore, maržama za trgovce i zaradama za diskografske labele. Iskreno, mnogi su se zlurado i slatko nasmijali Metallici koja plače radi 'zločestih pirata' ili irskome licemjeru koji živi u dvorcu a kuka zbog pada zarade. Ima tu nešto. Koga briga, veli Chris, što si Justin Bieber ne može priuštiti dvanaesti Rolls-Royce?

Tko će preživjeti sušu?

No, glazbena industrija podrazumijeva i neimenovane stotine tisuća studijskih djelatnika, managera, šminkerica, koncertnih promotora i agenata koji će popadati kao domine kad prodaja presuši. Što s njima? Teško da će se itko od njih prehraniti iz iTunesova evolucijskog lanca. Čak i slični digitalni kanali, kakav je Spotify primjerice, životare i gomilaju minus.

Marketing i oglašavanje? Takve se stvari vrte oko najvećih imena, kakva je trenutno Lady Gaga. S druge strane, budžeti za oglase i televiziju se drastično režu, upravo zbog nedostatka novaca u opticaju. Čak i relativno poznati nemaju šanse ulaska u čarobno kolo.

Što Chris predlaže? Prestanimo biti anonimni i budimo lokalni. Umjesto da preuzimamo korporativni sociopatski okvir razmišljanja, postanimo kolektivni individualci. Čak i tisućita digitalna kopija izgleda identično izvorniku. Dakle, ako je strašni copyright beskonačno umnoživ, onda uopće nema vrijednosti, zar ne? Ustoličimo - gusarski sustav!

Kako funkcionira gusarski sustav

Gusarski se sustav zasniva na jednostavnoj (ali ingenioznoj, skromno veli Chris!) ideji da se svi pirati, blogeri i umnažatelji digitalnoga sadržaja uključe u novčani tijek. Time bi se stvorio do sada netaknuti izvor zarade, i to ne radi nekakve maglovite predodžbe zajedničkoga dobra, nego radi - vlastite zarade! Recimo: umjetnik/kuća prodaju album izravno kroz 'Gusarski sustav' za deset dolara. Svaki kupac koji nabavi glazbu izravno odatle je 'primarni kupac'. Kao takav, ima pravo prodavati digitalne kopije za 7,5 dolara. Pet je dolara iz te cijene namijenjeno autoru/diskografskoj kući a 2,5 dolara su profit primarnoga kupca. Jednako tako, 'sekundarni kupac' dobiva licencu za dalju preprodaju. On od prodane kopije zadržava 0,75 dolara za sebe, a 5,25 dolara daje autoru/kući.

Unutar ovoga gusarskoga ekosustava našlo bi se mjesta i za blogere i web-recenzente. Njihov bi se viralni doprinos prodaji, hosting i distribucija pjesama honorirao metodom koju je razradio MIT-ovac Riley Crane. Opet, svi sudionici u lancu potaknuti su na aktivnost vlastitim interesima, ali se oni sretno podudaraju sa ciljevima cijeloga sustava jer zarađuju svi koji sadržaj kopiraju dalje. Naravno, autoru ide najviše.

A gdje je Hrvatska u svemu tome? Naravno, tu postoji i ZAMP - ta neusmjerena janjičarska družina koja sisa novac na svaki digitalni prazni medij i gadget te ga preusmjerava u Huljiće, Elija Piska i Grdovića. Ponekad se čini kako mi uspijevamo i digitalnu revoluciju skrenuti u ćorsokak.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu