BIG IN JAPAN

Sentō - kultura japanskih kupališta

Objavljeno: 13.04.2011 15:30 / Darko Ivanković Seph

Foto: Creative Commons Flickr / Helena Jinx

Bilo da se kupaju kod kuće ili u javnim kupalištima, Japanci se ustvari uvijek kupaju izvan kade. U novom tekstu o neobičnoj japanskoj civilizaciji pišemo o kulturi javnih kupališta u Japanu koja se održala još od 12. stoljeća

Sentō ili javna kupališta u Japan dolaze iz drevne Kine, zajedno s budizmom. Prva kupališta stoga treba povezivati s religioznim obredom kupanja koja su se odvijala u svetištima i bila privilegija isključivo za svećeničku kastu uz praksu dopuštanja kupanja i bolesnicima. Sredinom XII. stoljeća običaj kupanja usvojili su i svi carski dvorjani te ostale više klase japanskog društva. Prvi komercijalni sentō dostupan svakome otvoren je već u XIII. stoljeću. Pokazivanje golog tijela uz vruću vodu obavezno je asociralo na seks pa ne trebaju čuditi da se japanski tip tradicionalne prostitucije nazivao mizu shōbai, odnosno vodeni biznis.

Čak i neki suvremeni tipovi japanske prostitucije (npr. soapland) vuku porijeklo iz ovog perioda. Kupališta koja nisu željela poveznice s ovakvim tipom posla počela su odvajati muške od ženskih kupača, bazeni su bili razdjeljeni visokim zidom, a na ulazu u odjeljke postavljeni su nadglednici. S dolaskom novijih vremena sentō kupališta postajala su prostranija, svjetlija, a prvobitni materijal izrade bazena od drveta zamijenjen je kamenom i keramikom. Kupališta su i dalje bila omiljeno mjesto muškaraca koji su voljeli promatrati gola ženska tijela, pa se opadanju broja kupačica doskočilo izborom iskusnijih žena za nadglednice. Odvojeni su ulazi, a ukoliko to nije bilo moguće, uspostavljene su satnice kada se kupaju muškarci, a kada žene.



U većini je kupališta zabranjen ulaz yakuzama, ovaj običaj zadržao se i do sadašnjeg razdoblja pa ni danas ne možete ući ako imate tetovaže. Mlađa populacija današnjih Japanaca manje koristi sentō kupališta, djelomično i zbog nelagode pokazivanja golog tijela u javnosti, ali i zbog prihvaćanja zapadnjačkog načina kupanja u malim, modernim kupaonicama, također prilagođenima kupanju i na tradicionalni japanski način. Iako zanimanje za sentō kupališta opada, drugi tip zajedničkog kupanja nikad nije izašao iz mode. Radi se o onsen kupalištima na termalnim vodama, sličnim našim toplicama, no o njima nekom drugom prilikom.

Kako na kraju izgleda kupanje u sentō kupalištu? U samo kupalište možete ući sa svojim sapunom, šamponom i ručnicima, a možete ih i iznajmiti kod nadglednika. Nakon što imate sav pribor ulazite u svlačionu s malim pregradama u koje stavljate odjeću. Skidate sve sa sebe i potpuno goli ulazite u sljedeći prostor, noseći samo posudu s priborom za kupanje. Sada ste u kupaonici, slavine s tuševima su nisko, poredane na udaljenosti od dva metra, ispred njih su male sjedalice koje podsjećaju na naše kahlice. Na njima sjedite dok se namočite vodom, detaljno nasapunate i isperete.

Nakon što ste potpuno maknuli pjenu s kose i sapunicu s tijela ulazite u bazen. Učinite to polako jer se Japanci kupaju u vreloj vodi. Kupanje u bazenu je ustvari opuštanje u ležećem ili sjedećem položaju. Ukoliko niste sami nemojte buljiti u ostale kupače, možete pričati s njima, ali kontakt bilo kojim dijelom tijela nije uobičajen. Ne postoji neko točno određeno vrijeme koliko se smijete izležavati u bazenu, no nemojte za prvi put ostati toliko dugo da zaboravite kojim putem ste došli. Ipak se trebate još jednom goli prošetati do svlačionice.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu