FILM

Bijeli Hollywood

Objavljeno: 17.05.2011 10:40 / Danijel Vuković

Foto: Thinkstock/Getty images Thinkstock / iStockphoto

Već letimičan pogled na nadolazeće ljetne filmske naslove otkriva kako je Hollywood iznenađujuće 'pobijelio', s obzirom da su gotovo sve glavne uloge pripale bijelcima. Slučajnost ili rasizam? Neosporna je činjenica da je rasizam duboko ukorijenjen u filmskoj industriji

Istina, prvi veliki filmski hit nadolazeće ljetne sezone bio je peti dio 'Brzih i žestokih', pravi multikulti projekt (redatelj je Azijat Justin Lin, a uradak predstavlja najveće američko kino otvaranje filma redatelja azijskog porijekla), glumačka ekipa je poprilično izmiješana  a i radnja je preseljena na ulice Rio de Janeira, no čini se da je to samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Inače, ne znam koliko je multikulturalnost pred kamerama povezana s multikultularnošću u kino dvoranama, ali zanimljivo je što je peto izdanje 'Brzih i žestokih' u kina privuklo podjednak broj gledatelja svih boja kože (33 posto Latinoamerikanaca, 35 posto bijelaca, 9 posto Azijata, 19 posto Afroamerikanaca).

Ljeto u znaku bijelih zvijezda

No dok statistički podaci za SAD govore da se broj pripadnika bijele populacije sve više smanjuje u holivudskim se projektima takvo što niti najmanje ne primijeti. Tako su među potencijalno najvećim blockbusterima filmovi 'The Green Lantern', 'Cowboys and Aliens' i 'X-Men: First Class', a sve glavne uloge u tim projektima pripale su bijelcima, dok su glumci druge boje kože osuđeni tek na manje epizode. Dakle, noseće uloge i dalje idu Anglosaksoncima, a svi ostali pogodni su za uloge sidekicka, pomagača itd. E, sad, zašto je to tako, dalo bi se lamentirati, no razlozi posve sigurno ne leže u neisplativosti ili nepostojanju komercijalnog potencijala zvijezda koje nisu bijele.

Dovoljno se sjetiti velikog prošlogodišnjeg hita 'Karate Kid' koji je među najisplativijim filmovima u zadnje vrijeme, iako glavne uloge tumače tamnoputi Jaden Smith te azijski superstar Jackie Chen. Uostalom,  i Jadenov tata Will Smith te primjerice Denzel Washington, kao prave međunarodne zvijezde komercijalno itekako isplative, potvrđuju da razlozi bjelačkoj dominaciji na filmu leže negdje drugdje, a ne u racionalnim poslovnim odlukama studijskih glavešina. Možda je dijelom i razlog što se Azijati, Afroamerikanci ili Latinoamerikanci vrlo rijetko nalaze na pozicijama šefova studija ili općenito onih što odlučuju o projektima u filmskoj industriji, pa unatoč njihovom prisustvu pred kamerama ne dobivaju redovito svoju priliku. Prilika se ukaže tek kad treba nekom eventualnom hitu povećati izglede za uspjeh i na nekim drugim tržištima ('Pirati s Kariba' su dobar primjer jer je Chow Yun Fat dobio manju ulogu u trećem nastavku, a Penelope Cruz u najnovijem izdanju).

Kako je novac ipak najvažniji, takva se situacija vjerojatno neće dugo održati (primjerice, u SAD-u su Latinoamerikanci najveća demografska skupina kada je riječ o populaciji do 30 godina, što će filmska industrija teško ignorirati) pa bi se stvari mogle mijenjati nabolje kao što je slučaj s televizijom. Televizija je inače posljednjih godina superiorna filmskoj industriji u mnogočemu, pa tako i u raznolikosti te hrabrosti, stoga je na malim ekranima manje prisutno marginaliziranje po rasnoj pripadnosti.

Jednako tako, kada je riječ o nadolazećim zvijezdama (tj. naslovnicama raznih magazina posvećenih mladim holivudskim zvijezdama) nameće se zaključak da je budućnost Hollywooda i više nego svijetla. I to doslovno. Nedavno je Vanity Fair objavio svoje posebno izdanje Young Hollywood, a na naslovnici se nije našla nijedna glumica neke druge boje kože osim bijele. Amanda Seyfried, Anna Kendrick, Kristen Stewart, Carey Mulligan, Abbie Cornish, Rebecca Hall, Emma Stone, Mia Wasikowska i Evan Rachel Wood našle su se na naslovnici, dok se na istoj nije našlo mjesta za primjerice Jennifer Hudson, Friedu Pinto ili Gabourey Sidibe, redom darovite mlade glumice. Kada se neka od njih i pojavi na naslovnici, poput spomenute Friede Pinto ili pak Zoe Saldane, onda je to više zbog njihova atraktivnog fizičkog izgleda nego zbog glumačkog talenta.

Nimalo nova pojava

Takvo što nije nimalo nova pojava jer dovoljno se osvrnuti u prošlost kako bi se vidjelo da je Hollywood i više nego sklon segregaciji, trpanju glumaca u ladice ili pak klišejima. Ako je suditi po filmovima i serijama koje gledamo, onda su Afroamerikanci u super poziciji jer tamnoputi glumci tumače uloge šefova raznih ustanova poput bolnica ili policije ('Uvod u anatomiju', 'Fringe'). Ukoliko ne spadaju u onu zbilja malobrojnu skupinu pravih filmskih zvijezda (Jackson, Washington, Smith), osuđeni su na uloge partnera i sekundiranja velikim zvijezdama (Danny Glover u 'Smrtonosnom oružju'). Kada se već i dokopaju statusa A-zvijezda, to im ne pomaže previše da se odmaknu od stereotipa pa se tako na prste mogu nabrojati tamnoputi glumci koji su pred kamerama dobili bijele ljubavnice ili pak završili u mješovitim vezama. Tu je najuspješniji bio Wesley Snipes koji je nekoliko puta imao priliku ljubiti bijele žene (Nastassiu Kinski u Figgisovom 'One Night Standu', Lolitu Davidovich u 'Boiling Pointu', Annabellu Sciorru u 'Jungle Feveru' Spikea Leeja), dok se jedna od najvećih crnih super zvijezda Eddie Murphy takvim nečim ne može pohvaliti. Naravno, slična je situacija i kod glumica, iako ostaje dojam da se tamnopute glumice pred kamerama ipak nešto češće spajaju s bijelim kolegama (u posljednje vrijeme Zoe Saldana i Chris Pine u 'Star Treku', Thandie Newton i Tom Cruise u 'Nemogućoj misiji 2').

John Wayne kao Džingis Kan – ne ponovilo se

Inače, kroz povijest su se događale vrlo zanimljive i gotovo bizarne stvari kakve se, nažalost, događaju i danas. Tako su primjerice holivudski umovi u prošlosti odlučili da Britanac Ben Kingsley tumači Ghandija, Elizabeth Taylor je bila Kleopatra (spominje se da bi tu legendarnu kraljicu u novoj verziji mogla odglumiti Angelina Jolie), a čak je i kauboj nad kaubojima John Wayne u jednom filmu glumio Džingis Kana, što je vrhunac ignorantskog holivudskog pristupa, baš poput Marlona Branda u ulozi Japanca u filmu 'Čajanka na mjesečini'. S rasizmom se susretao i na ovim prostorima posebno omiljeni Bruce Lee kojemu je ulogu budističkog monaha u kultnoj seriji 'Kung-Fu' preoteo David Carradine jer je Bruce bio 'previše žut' za producente. Kad je konačno dobio ulogu, onda mu je bila suđena uloga sidekicka Katoa u seriji 'Green Lantern'. Ako je vaš argument da se radilo o projektima od prije nekoliko desetljeća i da je danas situacija drugačija, vratimo se na kino repertoar prošlog ljeta. U kinima je relativno zapaženo igrao film 'Princ Perzije' u kojemu su se arapski glumci mogli prepoznati eventualno među statistima, dok su glavne uloge dobile poznate zapadnjačke zvijezde predvođene Jakeom Gyllenhaalom

Uostalom, dovoljno je pobrojati oskarovce da se vidi kako se u tu ekskluzivnu skupinu uguralo prilično malo glumaca koji nisu pripadnici bijele rase, što također zorno svjedoči o mentalnom stanju koje vlada industrijom snova. Hollywood se može pohvaliti da prihvaća raznolikost, ali samo ako se ta raznolikost ne odnosi na boju kože. Možete biti narkoman, nasilnik, ubojica, silovatelj i svejedno se možete nadati karijeri, ali ukoliko niste pripadnik 'bijele arijevske rase', pitanje je dokle će dogurati vaša karijera.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu