KAVANSKI ĐIR

Kamo ćemo na kavu?

Objavljeno: 23.05.2011 10:30 / Andrija Škare

Foto: Thinkstock/Getty images Thinkstock / Thinkstock

Dogodilo se to tisuću puta. Nađem se s nekim u gradu, dogovorili smo se za kavu. Prva rečenica nakon pozdrava redovito bude - 'Kamo ćemo?'. I, zbilja, uopće nije lako odgovoriti na to pitanje. Ponekada predstavlja pravi izazov pronaći mjesto koje će zadovoljiti sve kriterije koji, iako bi se dalo pomisliti drukčije, uopće nisu nezahtjevni

Situaciju dodatno zna zakomplicirati i to što me dobar dio prijatelja i poznanika doživljava kao stručnjaka za birtije samo zbog knjige koju sam objavio u davnoj i nepromišljenoj mladosti, a u kojoj sam opisivao, je li, birtije, pa čvrsto vjeruju da sam u stanju u tren oka pronaći mjesto gdje se smije pušiti, ali nije previše zadimljeno, gdje svira isključivo kiwi rock i to iz zlatne faze kraja osamdesetih/početka devedesetih, gdje u ponudi imaju dvadeset vrsta belgijskog piva i barem tri vrste apsinta, gdje je kava kremasta i napravljena s pomnjom, konobari imaju više od metar i devedeset i uglavnom su svjetlokosi, u wc-ima miriši na limun (nikako ne na lavandu), stolci imaju naslone za ruke, i najvažnije od svega, da je to mjesto udaljeno najviše pet minuta lagane šetnje.

Već mi je neugodno koliko sam ljudi razočarao i odvevši ih na neka obična i svima poznata mjesta diskreditirao svoj mukom stečeni status, ali osim što ja ne poznajem sve kafiće u gradu, ni ponuda nije baš toliko velika da bi mogla zadovoljiti one istančanijeg kavanskog ukusa.

Naši kvartovi

Ovih problema obično nema ako se dogovori odvijaju u kvartu, bilo kojem kvartu. Iako nemam svoju klasičnu kvartovsku birtiju, postoji dobar broj kvartova u kojima poznajem ponudu (ili je, razumljivo, poznaje onaj u čiji sam kvart došao), pa je s te strane izbor umnogome olakšan.

Moguće je da pred kvartove ne postavljamo previše visoka očekivanja jer je izbor tamo obično sužen pa pristajemo na ono što je najpristojnije ili najmanje loše, bez pretjerane želje da izigravamo kraljevnu na zrnu kave kojoj će posjet kafiću biti traumatično iskustvo ako ostane uskraćena za iskustvo pijenja vode iz čaše kakvu baš najviše voli. Stanje se i tu mijenja, sve je više kvartova u kojima ima sve više kafića i to sve više kafića koji se nastoje profilirati kao nešto novo i drukčije, pa u tom smislu nalikuju na ono kako nam, u nekoj idealnoj svijesti, izgleda predodžba pravog gradskog kafića.

Pretpostavljamo, prilično naivno, da sama činjenica centra grada pruža za svakoga ponešto i da tu svatko može pronaći svoj komadić sreće ili barem kavanski stolac na kojemu će se ugodno osjećati. To i jest istina, problem je samo što se to - za svakoga ponešto - često shvaća previše doslovno. Ili možda za svakoga ponešto znači upravo i točno to; za svakoga ponešto, ni za koga sve?

Jesmo li previše zahtjevni?

Kao i svemu ostalome, i u izboru kafića svatko ima vlastiti ukus. I, isto kao i u svemu ostalome, ne postoje dvije osobe s istim ukusom. No, uz ukus, tu su još i potrebe ili želje. Pušači žele smjeti pušiti, oni s osjetljivim kralježnicama žele anatomske stolce ili barem nešto blisko tome, ljudi opsjednuti klađenjem ne ulaze u kafić u kojem ne dominira ogromni televizor na kojemu se neprestano vrte rezultati nedavno odigranih utakmica na teletekstu. Kako to sve pomiriti?

Odgovor je, potpuno jasno, baš nikako. Rješenje je u pristajanju na kompromise. Netko se odrekne jednog svojeg sitnog zadovoljstva da bi drugi dobio svoje, stvari su oduvijek funkcionirale tako i u tome nema ništa loše.

Ljudi zbilja ponekada pokazuju razočaranje kada ih odvedem na neko uobičajeno mjesto. Očekivali su više, vjerojatno jesu. Onda opet, nakon nekog vremena zajednički zaključimo da tamo gdje smo stigli uopće nije loše. Možda nam ne ispunjava baš svaku želju, ali nas ni ne iritira, nema ničega što nas smeta, a to je jako velika stvar.

Uostalom, iako nisam preveliki fan narodnih mudrosti ona stara 'nije važno gdje si, nego s kim si' u kontekstu kafića i više je nego primjenjiva. I najgora se rupčaga može činiti prihvatljivom ako ste u društvu zabavnog i zanimljivog sugovornika. Dobar je razgovor u stanju zamagliti okolinu i usisati vas do kraja. Zapravo, ako uopće razmišljate o vanjskim okolnostima možda uopće nije problem u kafiću. Promijenite sugovornika, a ne birtiju. Čuda se događaju.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu