KAVANSKI ĐIR

Birtije na fejsu

Objavljeno: 30.05.2011 10:28 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije shutterstock / Tom K!

U novom Kavanskom điru, Andrija Škare bavi se relativno novim fenomenom - otvaranjem profila kafića na Facebooku. Kome su ti profili namijenjeni, kako se koriste i koja je, uopće, njihova svrha, pita se Andrija

Nema više toga, davno je prošlo i nestalo vrijeme kada ste se za druženje u kafiću morali uputiti u – kafić. Danas je sasvim dovoljno uključiti računalo, spojiti se na internet i pomoću nekoliko klikova posjetiti virtualno utjelovljenje svog omiljenog mjesta. Doživljaj sigurno nije isti, ali eto, možete i to ako vas je baš volja; možete zato što većina kafića, koji se trude biti moderni i koji ulažu određeni trud u to da ih vrijeme ne pregazi, otvara profile na Facebooku i ostalim društvenim mrežama.

I onda tako lijepo otvorite profil svog omiljenog mjesta koje je, neka tako zbog jasnoće paralela bude u ovoj priči, jedan razmjerno popularan lokal u kojem je vikendom uvijek stravična gužva, a ni preko tjedna baš ne nedostaje gostiju, pa se i srijedom zna dogoditi da se zalomi neko malo pojačano večernje druženje koje ima tendenciju prerastanja u tulum. Dobar dio gostiju se poznaje, ako ne osobno, a onda barem iz viđenja, ali mjesto je otvoreno svima, pa je i novim ljudima ondje ugodno i ne osjećaju se kao u nekoj kvartovskoj birtiji. Tamo je uvijek živo, često bude i veselo, ljudi cirkuliraju i mjesto je dosta poznato; čak i oni koji nisu nikada bili tamo znaju gdje je i što se otprilike može očekivati.   

Otvorite dakle profil svojeg omiljenog mjesta na Facebooku, a tamo vidite da je uspio skupiti svega stotinjak prijatelja, od kojih se ni deset posto nije odvažilo sudjelovati i u virtualnom kavanskom životu, i to uglavnom pišući po wallu o tome kako je dobro bilo u petak.

Stvarna zajednica

Gledati te uglavnom prilično otužne i dosta nemaštovite profile ugostiteljskih objekata ipak može biti jako zanimljivo. Neki se usredotoče na informativnost pa na web okače cjenike i precizne upute kako ih pronaći, a drugi nastoje pokazati svoj originalan duh pa pišu šaljive opise mjesta ili stave poneku otkačenu fotku. No iako neki lokali funkcioniraju kao zajednice ljudi, kada je u pitanju stvarni život, ta dimenzija u virtualnom svijetu potpuno izostaje. Povezaniji su i blagoglagoljiviji korisnici nekog, bilo kojeg, nasumice izabranog foruma, nego stalni gosti i 'prijatelji' kafića koji, uz to što se osobno poznaju, često baš u tom kafiću provode vrijeme.

Razloga za takav odnos gostiju prema virtualnom kafiću može biti tisuću. Možda ionako previše vremena provode u kafiću pa im se ne da trošiti dodatno vrijeme na sudjelovanje u njegovoj online varijanti, možda ne vole društvene mreže, možda vole društvene mreže, ali se sa svojim prijateljima radije dopisuju preko vlastitih wallova i privatnih poruka, a možda, unatoč tome što svaki dan odlaze na neko mjesto, ne osjećaju dovoljnu pripadnost zajednici da bi se uključili. U pitanju može biti i kombinacija svih tih razloga, no to ionako nije previše važno. Pitanje koje mene intrigira jest kome su onda zapravo namijenjeni profili kafića na internetu?

Stalnim gostima očito nisu, jer oni su se sprijateljili s kafićem i smatraju da je posao time obavljen, a teško mi je povjerovati da ciljaju na slučajne internetske lutalice koji će, negdje, nekako, nabasati baš na profil njihovog kafića i onda će, potaknuti dosad nikad viđenom fotografijom šanka na kojemu su (nevjerojatno!) čaše i boce, pojuriti na pivo ili dva i još će pozvati sve svoje prijatelje jer je nevjerojatna otkrića teško držati za sebe.

Marketinški alati

Najskloniji sam prihvatiti teoriju da su profili na društvenim mrežama jednostavno nešto što se radi, nešto što imaju svi, pa moramo i mi. Nešto o čemu se ne razmišlja previše i što je gotovo samo sebi svrhom. Posve je besplatno k tome i štetiti ne može, a ako se izvuče neka korist, to će biti čisti bonus.

Šteta je to, kada se malo bolje pogleda, jer ako su kafići mjesta u kojima provodimo vrijeme, i to radimo svojevoljno, onda bi, uz određeni angažman, to mogle postati i njihove stranice koje, baš kao i stvarni kafići, okupljaju ljude koji su nam slični, ljude s kojima, barem rubno, dijelimo neke interese i stavove.

Neki kafići zaista funkcioniraju kao zajednice, možda raspršene, ali i dalje zajednice, no pitanje je koliko su one otvorene i spremne prihvatiti nekog novog člana. Moje iskustvo kaže da jesu otvorene, i to poprilično, i da u najčešćem broju slučajeva ne morate ispunjavati baš nikakve uvjete za članstvo. Svakome je stalo da mu kafić bude pun, a ako će ga puniti ljudi kojima je izvorno bio i namijenjen, misija se može smatrati posve ispunjenom.

Eto, recimo, zagrebački Spunk, koji sam već spomenuo u jednom ranijem tekstu, nema stranicu na Facebooku, ali ima Last.fm profil, i taj je odabir sasvim razumljiv s obzirom da je dobrom dijelu ljudi koji ondje odlaze glazba jedan od važnijih motiva i nešto što ih povezuje. To je dobro i pozitivno, ali njihov je profil manje aktivan od prosječnog profila neke žive osobe, ima manje prijatelja i rjeđe komunicira s njima te uglavnom djeluje kao oglasna ploča na kojoj se može vidjeti što u birtiji trenutačno svira ili što je sviralo.

Profili ljudi na društvenim mrežama najčešće ipak vjerno predstavljaju osobu koja se iza njega krije, bez obzira na poneke pokušaje da se istina sakrije ili da se, sasvim bezazleno, predstavimo boljima nego što jesmo. S druge strane, profili kafića još su uvijek na nekoj vrlo bazičnoj razini i za upoznavanje nekog mjesta još je uvijek najbolji način otići ondje i uroniti u gužvu, žamor i dim. Vjerojatno je bolje da je tako. Ako ništa drugo, puki vas pad napona i nestanak električne energije ne mogu spriječiti da uz piće uživate u društvu ljudi koji su vam dragi.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu