RETRO

NLO - Made in Yugoslavia

05.06.2011 u 11:00

Bionic
Reading

Priče o vanzemaljcima nisu se pojavile s neba, već smo ih asimilirali od zapadnih zemalja. Kako je tekao taj proces i što su sve naši ljudi neobično vidjeli na nebu, danas vam piše Kristian Benić

Tata, mama, udat ću se za vanzemaljca. Trgnete se i budite se u hladnom znoju. Bila je to samo mora, a kći vam je ranije i rekla da nije pametno izvoditi noćni maraton Dosjea X ne bi li se prisjetili djetinjstva u kojem ste Mulderu u čast nosili majice s likom izduženog sivog vanzemaljca. Šalu i sjećanja na stranu, dok je autorima 'na rubu znanstvenog svijeta' istina doista oko nas, a većini, poput provokativnog britanskog autora Francisa Wheena, ilustracija pobjede 'prodavača magle', priča o NLO-ima i vanzemaljcima zaigrava maštu. Kako se volimo vraćati izvorima, nećemo vas opteretiti gomilom materijala lako nalažljivog u prostranstvima interneta o američkim, engleskim i ruskim 'susretima', već se prepuštamo svjetlećoj zraci iz domaćeg letećeg tanjura. Samo što se naši Mulder i Scully prije zovu Božo i Milka.    

Uvoz

Vrlo često cvilimo o uvozu svega i svačega, pa valja primijetiti da je upravo takav slučaj i s NLO-ima. Naime, uvod u domaće susrete s NLO-ima je kroz medije prezentirana priča o eksploziji pojave neobičnih svjetlećih letjelica nad nebom SAD-a i SSSR-a.  Tako popularna revija Globus 1954. godine u nastavcima donosi reportažu 'Promatraju nas iz svemira' kroz koju se na način svojstven modernim 'teorijama urote' obrađuju svjetski slučajevi pojave letećih tanjura. Paralelno, javljaju se i stripovi poput Neznanca iz svemira čiji zaplet čini upravo pojava letećeg tanjura na Zemlji, što jasno svjedoči o inspiraciji domaćih scenarista Zvonimira Furtingera i crtača Waltera Neugebauera. NLO-i su tretirani kao prvorazredna atrakcija, što logično stiže i do razine dječje igre - za 'napredne modelare' Savremena tehnika 1958. prilaže sheme i savjete kako napraviti vlastiti leteći tanjur na motorni pogon!

Prvi kontakt

Vjerojatno u uzročno-posljedičnoj korelaciji s invazijom vanzemaljaca na medije treba interpretirati i prvi masovan slučaj realnog kontakta Jugoslavena s NLO-ima u listopadu 1954. godine. Uznemirujuća vijest probila se iz Splita gdje je šef odjela na splitskoj pošti prolazeći kraj Hajdukova stadiona iznad rodilišta u jutarnjim satima primijetio svjetleći predmet koji se kretao zrakom u neobičnim smjerovima i promjenjivom brzinom! Da viđenje nije bilo posljedica dugotrajnog rada s ljepilom za kuverte, potvrdila su svjedočanstva i nekolicine ostalih Splićana o neobičnoj svjetlosti. Istoga dana slične vijesti stigle su iz Zagreba i Beograda, gdje su predmeti opisani kao 'vatrene kugle', a već tada se moglo čuti popularno objašnjenje - sve su to samo meteorološki baloni

Lampa ili leteći tanjur

Prava eksplozija viđenja NLO-a, a time i medijskog senzacionalizma, uslijedila je na razmeđi šezdesetih i sedamdesetih. Teorije urote o NLO-ima i vanzemaljcima već su bile zrele, a pomak u razvoju doživjela je i SF kultura vidljiva svakog ponedjeljka na drugom programu Zagrebačke televizije kada je redovito emitiran 'naučno-fantastični' film. Pažnju su zadobivala tumačenja prvih ufologa poput intrigantnog Slobodana Petkovića iz Beograda, inače profesora Odsjeka za fiziku tamošnjeg PMF-a, koji je razvio teoriju analognu filmu 'Invazija tjelokradica' o vanzemaljcima koji hodaju među ljudima, ali ih on zahvaljujući 'trećem oku' može prepoznati. U jesen 1971. godine kroz neobičnu priču 'Glasa Istre' NLO opsesija doživjela je nove vrhunce. Profesor tehnologije materijala i upravitelj radionica Brodograđevnog centra u Puli Milan Lazarić, zajedno sa suprugom i djecom, 29. rujna oko 21 sat snima snažno svjetleće nebesko tijelo. Lazarićeva fotografija i detaljno svjedočanstvo objavljeni su i detaljno razrađeni i u prestižnijim dnevnim listovima od lokalnog Glasa Istre ne bi li se na kraju ustvrdilo da je riječ o običnoj uličnoj lampi!

JNA

Slično SAD-u gdje je uloga vojske kroz priče poput one o Zoni 51 bila ključna, u domaćim vodama bila je to JNA, što je s obzirom na razinu ulaganja, društvene moći i svjesno potencirane 'tajanstvenosti' o tehnologiji i vojnim postrojenima očekivano. Sporadično su se javljala svjedočanstva pilota i kontrolora leta o nepoznatim letjelicama nad Hrvatskom, te posebno nad BiH, ali je 'prava istina' krojena s vrha. Tako je potpukovnik i vojni novinar Stevan Korda, redovito istupao kao racionalni tumač pojava NLO-a.  Postupajući pomirljivo Korda je potvrdio da piloti i ostali vidioci imaju pravo kada vide njima neobjašnjivu svjetlost, ali nije riječ bila o vanzemaljcima, već o automatskim jedrećim balonima koji mogu služiti za špijunažu ili kao prenosioci oružja. U samom potenciranju priče o NLO-ima vidio je neprijateljsko djelovanje jer Jugoslaveni umjesto prepoznavanja špijuna i agresora vide misterij što 'demobilizira sve mjere za borbu'. S druge, pak, strane upravo su istupi članova JNA ostavljali prostora spekulacijama. U listopadu 1971. u prvom domaćem talk showu 'Mali noćni razgovori' Srećko Manola, komandant Glavnog štaba narodne obrane SR Hrvatske, na upit o NLO-ima nesigurno utvrđuje: 'Ne mogu reći da su sve to samo meteorološki baloni. Ja sam ne znam, ali me zanima koji je to vrag.' A ako vlast nije bila sigurna što po nebu leti, posla za Božu i Milku bilo je na pretek.