BIG IN JAPAN

Shinkansen - vlak koji juri kao metak

Objavljeno: 27.07.2011 13:30 / Darko Ivanković Seph

Foto: Ostale fotografije wikipedia / wiki

Idete ove godine na more? Naravno. A kako idete? Autom? Cijene benzina skočile su do neba, a svaka nova dionica autoceste sve je skuplja. Avionom? Istina da je najbrže i najsigurnije, ali ipak je malo preskupo za čitavu obitelj. A što kažete na vlak?

Između Tokija i Osake možete se voziti u tri tipa shinkansena, ovisno o komociji koju si želite (i možete) priuštiti. Uvjetno rečeno, najsporiji tip pod imenom Kodama staje skoro na svakoj stanici i služi za povezivanje manjih i većih gradova na liniji. Hikari staje samo na glavnim stanicama i čest je turistički vlak koji najbolje poznaju korisnici vozne karte Japan Rail Pass. Od komfornih dodataka, tu je i luksuzni restoran vagon, dječji vagon te utičnice za laptope na svim prednjim sjedalima. Najnoviji modeli imaju i tzv. tihi vagon u kojem nećete čuti kondukterove najave stanica. Najluksuzniji shinkansen je Nozomi, odmah po ulasku izgledat će vam da ste u zrakoplovu. S tom razlikom da imate više mjesta za noge i da kolica s besplatnim pićima češće prolaze. Iz toga proizlazi da ćete i na toalet češće, no neka vas ne iznenadi veličina WC odjeljka, vjerojatno je veći od onog u vašem u budget hotelu.
Osim komfora, ovaj vlak nudi i najveću brzinu, udaljenost između Tokija i Osake od oko 500 kilometara prelazi za manje od dva i pol sata vozeći najvećom brzinom od oko 300 km/h. Sva imena izabrana su vrlo pažljivo, Kodama je odjek (koji dopire do manjih mjesta), Hikari je svjetlo (šaljivo pretjerivanje jer iako je brži od Kodame, ne vozi brzinom svjetlosti) te Nozomi ili nada odnosno želja (držeći se japanske poslovice da dobre želje najbrže putuju).

Joooj, naši vlakovi prastari su i neudobni. Čim prijeđemo granicu Hrvatske na zapad i sjever, svuda nas dočekaju novi niskopodni vlakovi, a kod kuće se vozimo već pedeset godina u istima.

Japance ne muči taj problem iako su i njihovi shinkanseni (bullet train) osmišljeni sredinom šezdesetih. Koncept je ostao isti, no ulaganja u željezničku infrastrukturu i stalna poboljšanja voznog parka dovela su do toga da se o japanskim vlakovima govori u superlativima. Prva linija shinkansena otvorena je 1964. u čast tokijskih Olimpijskih igara, a povezivala je glavni grad i drugi najveći, Osaku. Za udaljenost između ta dva grada do tada je vlakovima bilo potrebno više od šest i pol sati vožnje, a novim superbrzim shinkansenom to vrijeme se smanjilo na samo četiri sata vožnje. Brzinom od 200 km/h, ovi vlakovi su zaista jurili brzinom metka i s pravom stekli to ime iako su svoj šiljasti prednji oblik metka dobili u sedamdesetima.

Dok se čitav svijet utrkivao radeći što prostranije autoceste i sigurnije zrakoplove, Japanci su prilično hrabro izabrali značajnu modernizaciju željezničkog prometa posudivši znatna sredstva od Svjetske banke, da bi na kraju potrošili na taj projekt dvostruko više nego što su planirali. Ipak, uloženi novac brzo se vratio; već nakon tri godine shinkansenom se prevezlo stotinjak milijuna putnika, a milijarditog putnika dočekali su već 1976. godine. Od sredine devedesetih, putnike ovog vlaka lakše je brojati po pojedinačnim vožnjama pa se tako danas u sat vremena preveze oko 23.000 putnika. S novim modelima rasle su i brzine; prosječni shinkansen na ravnim dijelovima pruge bez problema dostigne brzinu od 300 km/h. Ovakvih vratolomnih brzina ne bi bilo bez posebne pažnje usmjerene na održavanje tračnica i pružne staze, dokaz tomu je i svjetski brzinski rekord za test prvog japanskog vlaka Maglev (magnetskog lebdećeg) od 581 km/h.

Nema skretanja, samo ravno

Shinkanseni su konstruirani mnogo naprednijom tehnologijom nego obični vlakovi, no da bi njihova brzina došla do izražaja, moraju voziti po izdvojenim trasama bez križanja sa sporijim linijama, a također nema ni obilaženja brda i biranja najpogodnijeg mjesta za mostove na rijekama. Pruga shinkansena uvijek ide ravno bez obzira na to koliko će tunela ili vijadukata trebati. Signalni sustav potpuno je automatiziran i prilagođen najvišim sigurnosnim standardima što je jedan od glavnih razloga što su ovi vlakovi točni i pouzdani. Tijekom svoje povijesti shinkanseni ne bilježe gotovo nikakve željezničke nesreće. Tajfuni, snježni nanosi i potresi teoretski mogu prouzrokovati najveće nesreće u ovom tipu prometa, stoga su sustavi za detekciju tih problema vrlo brižno praćeni.

Vlakovi shinkansen danas voze čitavim središnjim otokom Honšuom i južnim Kiušuom, a najsjeverniji Hokaido tek priprema za svoju trasu. Japanski željeznički promet tako je organiziran da ne možete zemlju proći od sjevera do juga u jednoj vožnji. Djelomično je to zbog efikasnosti i brzine, ali i zbog sigurnosti. Pojedine serije shinkansen vlakova također su poboljšavane. Najstariji model Serija 0, s izgledom torpeda, povučen je iz upotrebe prije par godina. Uslijedile su serije 100, 300, 500, 700, N700, svakom inačicom sve modernije kako po putničkom komforu tako i po samom dizajnu. Posljednje serije 700 i 800 svojim zašiljenim vrhom lokomotive izgledaju kao križanci bolida Formule 1 i space shuttlea.

Luksuz, i još malo luksuza

Između Tokija i Osake možete se voziti u tri tipa shinkansena, ovisno o komociji koju si želite (i možete) priuštiti. Uvjetno rečeno, najsporiji tip pod imenom kodama staje skoro na svakoj stanici i služi za povezivanje manjih i većih gradova na liniji. Hikari staje samo na glavnim stanicama i čest je turistički vlak koji najbolje poznaju korisnici vozne karte Japan Rail Pass. Od komfornih dodataka, tu je i luksuzni restoran vagon, dječji vagon te utičnice za laptope na svim prednjim sjedalima. Najnoviji modeli imaju i tzv. tihi vagon u kojem nećete čuti kondukterove najave stanica. Najluksuzniji shinkansen je nozomi, odmah po ulasku izgledat će vam da ste u zrakoplovu. S tom razlikom da imate više mjesta za noge i da kolica s besplatnim pićima češće prolaze. Iz toga proizlazi da ćete i na toalet češće, no neka vas ne iznenadi veličina WC odjeljka, vjerojatno je veći od onog u vašem u budget hotelu.

Osim komfora, ovaj vlak nudi i najveću brzinu, udaljenost između Tokija i Osake od oko 500 kilometara prelazi za manje od dva i pol sata vozeći najvećom brzinom od oko 300 km/h. Sva imena izabrana su vrlo pažljivo, Kodama je odjek (koji dopire do manjih mjesta), Hikari je svjetlo (šaljivo pretjerivanje jer iako je brži od Kodame, ne vozi brzinom svjetlosti) te Nozomi ili nada odnosno želja (držeći se japanske poslovice da dobre želje najbrže putuju).

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu