RETRO

Yu školska torba

Objavljeno: 04.09.2011 10:00 / Kristian Benić

Foto: Ostale fotografije arhiv / arhiv

Iako je naš futurološki duh pomalo razočaran činjenicom da se ni 2011. elektronske knjige ne koriste previše ozbiljno u redovitom obrazovanju, povodom početka školske godine otišli smo u potpuno drugom smjeru i prošetali kroz negdašnju školsku literaturu. U super retro tajnom arhivu Kristiana Benića pronašla se i čitanka iz 1967. godine! Tko se sjeća?

1. kolačić madelaine: Učiteljica Majda i maltretiranje nalivperom, mučnina uz Matu i Tiku, nestašni Pucko kao idol, kalendar godišnjih doba u radnoj bilježnici, dilema - 'mama, zašto ja nemam ćirilicu u knjizi, a Miro ju je imao'.

'Dio udžbeničke literature još uvijek nije obuhvaćen ovom procedurom odobravanja i u školskoj praksi koriste se mnogi udžbenici koji se mogu označiti i kao prodor privatnih interesa, a možda i kao prodor našem samoupravnom društvu neprihvatljivih odgojnih i idejnih koncepcija', ustvrđeno je u zborniku 'Marksistička idejnost u odgojno-obrazovnom procesu' iz 1974. godine, koji je potpisnik ovih redova pronašao na putu za smeće s polica jedne fakultetske knjižnice!

No nećemo ispisati još jedan epitaf čudnom odnosu hrvatske publike prema 'nepoćudnim' knjigama.  Doista, jugoslavenski školski udžbenici, shodno izrazito relevantnoj ulozi u odgoju i obrazovanju, činili su jedan od stupova širenja vladajuće ideologije, ali s obzirom na ubrzanu modernizaciju također i osnovu nikad viđene distribucije znanja na ex-Yu prostorima. Poput junaka Proustovog djela 'U potrazi za izgubljenim vremenom', probao sam kolačiće madelaine te prošetao kroz galeriju ne previše starih osobnih sjećanja, ali i pet provjerenih jugoslavenskih udžbenika koji lijepo prezentiraju kulturu učenja i školstva. Naravno, odobrenih od Republičkog sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH, kako se zvalo tijelo za kontrolu sadržaja.    

Ruke domovine, čitanka, 1967. godina

2. kolačić madelaine: Početnica Dobro jutro 1, 2 & 3, petica iz čitanja priče o oblacima kao bakinim crtićima, učenje napamet Cesarićevog 'Slapa' i ludi Žule koji se derao recitirajući po ulici. 

U nacionalno slojevitoj zemlji, čiji su narodi doživljavali jezik ključnim za svoj identitet i budućnost, priča o čitankama otkriva svu slojevitost problema. Tako npr. 1972. godine u BiH izbija afera zbog selekcije udžbenika, a doslovno se prebrojavaju i krvna zrnca autora tekstova, priči i pjesama! No na stranu  politiku, 'Ruke domovine' su sadržajno izrazito slojevita čitanka za sedmi razred osnovne škole, trenutak života u kojem se književnost počinje doživljavati znatno ozbiljnije i osobnije. Cjeline nose naslove poput 'Padaj silo i nepravdo', čime se npr. naglašava osnovna idejna crta skupljenih priloga poput borbe protiv ugnjetavanja, pa se tik uz Nazorovu pjesmu 'Titov naprijed' nalazi i Gundulićeva 'Sloboda'! Tekstovi su pisani kombinirano na latinici i ćirilici, a uvjerljivo najzastupljeniji autor je Branko Ćopić s uracima poput 'Majka pred spomenikom sina - narodnog heroja' i 'Vječiti stražar'. Osim poticanja na žrtvu za zemlju, promicala se mašta o modernoj budućnost, što je iskazano pričama o automatskom gradu, lansiranju satelita, putovanju na druge planete...

Ništa neobično, zbirka lektira, 1966.

3. kolačić madelaine: Plakanje nakon smrti Nemečeka u 'Junacima Pavlove ulice'. Dvadeset i pet ispisanih stranica u dnevniku lektire o Verneovom romanu '20.000 milja pod morem'.  

Odrastanje pedesetih i šezdesetih godina, unatoč brzom razvoju, još uvijek nije obilježavala zatvorenost uz televiziju i kućni prostor, već je cjelokupni doživljaj djetinjstva obilježen osjećajem pustolovine, o čemu lijepo svjedoči i ova zbirka kratkih priča namijenjenih kao lektira za treći razred osnovne škole. Dok su Vlado i Horacije, junaci priče 'Poruka u boci', vjerovali da su u pionirskom kampu pronašli gusarsku kartu do izgubljenog blaga, Boro si je u 'Zakrpi' penjući se preko plota poderao omiljene hlače, a mali je Dako u 'Slijepom putniku' na prvom samostalnom putovanju izgubio kartu... Primjetna je i razina korelacije između različitih predmeta pa je istaknuta priča 'Nova pregača' koja opisuje djevojčice i dječake (!) iz 3c u samostalnoj izradi pregača, što je i bio sadržaj kultnog domaćinstva

Povijest, udžbenik za gimnaziju, 1973.

4. kolačić madelaine : Fizička podjela razreda u režiji profesorice/pedagogice na one koji 'znaju' povijest i one koji 'ne znaju'. Jedini komentar pod Titovom slikom u udžbeniku iz osmoga razreda: 'Volio je žene i dobre cigare.'

Predmet najizloženiji ideološkim manipulacijama, uz hrvatsko-srpski jezik, svakako je povijest. Njezini udžbenici imali su jasno uočljivu usmjerenost dokazivanju razvoja prema socijalističkom društvu i njegovanje tekovina NOB-a. Ipak, historiografija obilježena marksističkim teorijama nije bila puka ludost ovdašnjeg sistema, već na svjetskoj razini šire prihvaćena metodološka postavka interpretacije prošlosti. Udžbenik za drugi razred gimnazije jasna je ilustracija takve paradigme -  razmatranje je obilježeno fenomenima 'klasne borbe', 'poleta kapitalizma na Zapadu', 'buržoaske revolucije'...  Iz na početku spomenutog odbačenog zbornika poručivalo se da je cilj povijesti u školi dokazivanje biti čovjeka kao radnika i stvaraoca svih materijalnih i duhovnih dobara, dok se o uvijek spornom pitanju religije nije dvojilo - 'religija, povijesna pojava, nastala iz neznanja i straha'.

Muzika za nas, udžbenik glazbenog odgoja, 1964.

5. kolačić madelaine: Samostalno pjevanje 'Lijepe naše' pred razredom unatoč nedostatku sluha. Učiteljica za klavirom. Potpuni delirij u razrednom zbornom pjevanju 'S mora juri brzi vlak' i 'Maestro muzika'.   

Glazbeni odgoj pripada 'opuštenijim' predmetima koji samo izuzetno donose probleme učenicima. Kroz seriju udžbenika 'Muzika za nas' pružen je dobar pregled povijesti glazbe, narodne tradicije i opće kulture poput skladbi Beethovena i Mozarta. No pravi 'slatkiš' je količina notnih zapisa za pjesme s jasnom  porukom - tu su 'Heroj Tito', 'Pjesma Republici', 'Pjesma nove mladosti', 'Internacionala', 'Pjesma radnih brigada' s impresivnim stihom 'Oj, druže čuj naš zov u život kreni nov! Da gradiš sretan budućnosti i sklad!'

Osnove informatike, udžbenik za usmjereno obrazovanje, 1986.

6. kolačić madelaine: Potpun izostanak kontakta s računalom u samom razredu u cijelom osnovnoškolskom obrazovanju devedesetih. Kućna nabavka Pentiuma 166MHz 1997. godine, posljednji pozdrav konzoli Super Com.

'Da li je kompjuter, taj historijski dugo očekivani Godeau - deus ex machina koji će konačno transformirati i obilježiti odgojno-obrazovne sisteme 21. stoljeća?', pitao se 1987. godine Božidar Pasarić, jedan od ključnih poticatelja opremanja škola računalima na riječkom području. Uz hardver, stizali su i prvi udžbenici za računalstvo, a 'Osnove informatike' pripada zapaženijima s obzirom da je smjerao ekonomskim strukama, za koje se opravdano vjerovalo da ih računala mijenjaju na dotad neviđen način. Iz suvremene perspektive simpatično djeluje količina izlaganja posvećenog obradi podataka na strojevima s bušenim karticama i tvrdnje da kapacitet radne memorije može sezati od 64KB do 16MB. Velimir Srića, jedan od istaknutijih autora, upotrijebio je izraz 'informatički imperijalizam' jer kapitalističke zemlje preko računala izvoze i 'svoju ideologiju, mjerila vrijednosti, moralne norme i filozofske nazore o životu'. Na posljedice se nije predugo čekalo...

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu