POPFENOMENOLOGIJA

Upoznajte Lanu del Rey, ako već niste

Objavljeno: 30.09.2011 09:15 / Tonći Kožul

Foto: Screenshot yt / yt

Pobjeda volje internetskog naroda ili pobjeda suptilnog marketinga? Pa... Zašto ne bi moglo biti i jedno i drugo?

Brigitte Bardot, Dusty Springfield, Mazzy Star, Fiona Apple, Regina Spektor... Nema s kim je ne uspoređuju. U press releaseu je nazvana 'gangsterskom Nancy Sinatrom', dok ona sama svoj stil opisuje kao 'Hollywood sadcore', njegujući imidž tragične dive iz šezdesetih.




Ona je Lana del Rey i ovog je ljeta ubola viralni hit s nesvakidašnje lijepom pjesmom 'Video Games', pojavivši se naizgled niotkuda – baš kao i reperica Kreayshawn s 'Gucci Gucci', par mjeseci prije nje. Međutim... Riječ je o dva različita 'niotkuda.'

Naime, Kreayshawn je svestrana art-curka koja se ponajprije htjela baviti vizualnom umjetnošću, sve dok menadžer Chioke 'Stretch' McCoy nije čuo jedan njezin mixtape te je uvjerio da se usredotoči na glazbu. Sređivao joj je gaže s poznatijim MC-jima, odveo je u studio, uvalio njezine stvari utjecajnim radijskim DJ-ima - no ugovor s Columbia Records je priskrbila tek zahvaljujući neočekivanoj internetskoj pomami za 'Gucci Gucci.'

Lana, pak, u arenu ulijeće s puno čvršćim zaleđem: još i prije nego što je 'Video Games' lansirana na YouTubeu, ona je pripremala album s imenima kao što su Guy Chambers (autor većine hitova Robbieja Williamsa) i Eg White (surađivao s Adele i Duffy), pod okriljem britanske PR-tvrtke koja posluje s Adele i Bjork... Utoliko njezin uspon pomalo podsjeća na onaj Lily Allen, čiji je proboj na MySpaceu slavljen kao pobjeda 'volje naroda' - iako je bila potpisala ugovor s major labelom *prije* nego što je uopće počela postavljati pjesme na MySpace!

Tako da kod Lane ne možemo govoriti o 'čistom' trijumfu 'volje naroda' (ako takvo nešto u domeni popularne glazbe uopće i postoji) jer dobar marketing ipak JEST bitan faktor u njenoj priči. Ljudi se groze tog pojma, zamišljajući u startu korporacije koje bacaju pare na skupocjene spotove, zakupljuju reklamni prostor šakom i kapom te potkupljuju medijske čimbenike gdje god stignu... Ljudi doživljavaju 'marketing' kao agresivno mazanje očiju, no marketing nije uvijek samo igra 'tko ima više para' – nego je također, između ostaloga, i biranje kanala s kojima će se doprijeti do potencijalne publike!




Marketing teško može učiniti čuda ako pjesma ne valja, ali i dobra pjesma će, s druge strane, teško prevaliti brda i doline ako je prepuštena sama sebi u digitalnim bespućima interneta, u moru tisuća 'dobrih pjesama': Laninu možda ne bi nikad ni čuli da ne posluje s ljudima koji znaju svoj posao, koji su znali kojim se novinarima i medijima obratiti, na kojim bi blogovima mogla naići na plodno tlo (npr. Gorilla vs Bear), te koji upravo rade na tome da je predstave javnosti i izvan internetsko-hipsterskog miljea (npr. pojavljivanje 'Video Games' u 'Ringeru', novoj seriji Sarah Michelle Gellar)... Taj tako omraženi 'marketing' je, ukratko, ono što je omogućilo jednoj dobroj pjesmi da *nađe put do ljudi.*

I što fali tome? Mislim, ako biste radije slavili glazbu koja je našla put do publike bez nekog opipljivog marketinškog zamaha – dakle manje-više isključivo zahvaljujući stihijskoj usmeno-internetskoj predaji – e u tom slučaju bih vam skrenuo pozornost na jedan recentan tuzemni primjer, a to bi bila... Ona jebena dosada zvana Chinawoman. Aj rest maj faking kejs!

Uostalom, brige oko toga je li fenomen Lane del Rey 'isfabriciran' ili ne – ionako nemaju puno smisla kad je već posrijedi žena koja je do prije koju godinu pjevala pod imenom Lizzy Grant (stare snimke su maknute iz komercijalne distribucije, ali se daju izguglati bez puno problema, komentatori uglavnom tvrde da su istog stila kao i njene današnje, samo što su - lošije); koja sama priznaje da je njezin trenutni pseudonim osmislio 'niz menadžera i odvjetnika koji su kroz proteklih pet godina tražili ime koji bi više pasalo njenom zvuku', i koja je u međuvremenu napumpala usne kako bi upotpunila novi imidž...

To zadnje mi već malo smeta, ali mi smeta samo zato što mislim da žene s umjetnim pačjim usnama izgledaju debilno. No osim toga... Ne vidim u čemu je problem? Žena i dalje ima isti zvuk, istu estetiku, isti glas, i dalje piše pjesme, samo si je malo dotjerala izgled i adio, ne'š ti meni kontroverze.




Iako je njezin hit u određenim sferama interneta odživjeo kompletan promotivni krug (od unisone ekstaze early adoptera, pa sve do backlasha od strane onih koji su išli provjeriti oko čega svi toliko bruje i ostali hladni) - 'Video Games' će krenuti u službenu prodaju tek idućeg tjedna, dok se album očekuje početkom iduće godine. U međuvremenu je pustila je u opticaj i još nekoliko pjesama, varirajuće kakvoće: neke su dobre, neke manje dobre, ali nijedna nažalost – barem što se mene tiče – nije u rangu 'Video Games'... Za koju je, inače, u jednom intervjuu rekla da je dirnula najviše publiku iz - Istočne Europe!

Nemam pojma otkud joj taj statistički podatak, no nije mi teško povjerovati budući da je u zadnjih mjesec dana često viđam na svom feedu na Fejsu – a uskoro ću vjerojatno još i češće.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu