RETRO

Pioniri očima nepionira

Objavljeno: 02.10.2011 10:00 / Kristian Benić

Foto: Ostale fotografije arhiv / arhiv

Ah... Iako obično imamo osjećaj da o njima sve znamo jer su vjerojatno najotrcaniji element sjećanja i dobre zezancije kada se govori o bivšoj državi, Kristian Benić upustio se u analizu pionirske fenomenologije. Još jedna čudna hejterska optužba za jugonostalgiju mu ne gine...

Jedina marama koju sam ikada u školi morao nositi bila je narančaste boje i pomagala je vozačima u opažanju malih prvašića na cesti. Stoga, kao najkonciznija fenomenološka deskripcija, riječ gorčina najbolje opisuje osjećaj koji se javlja svaki put kada retro tema, izrađena nakon višednevnog bdijenja po tužnim knjižničkim periodikama, promišljanja i vlastitog kolekcionarstva, dobije optužbu za jugonostalgiju. Do danas nisam potpuno shvatio kako čovjek koji nema sjećanja na vrijeme Jugoslavije može biti "jugonostalgičan", te zašto se jedno normalno znanstveno-istraživačko nastojanje o fenomenima koji na međunarodnoj razini bilježe fenomenalnu popularnost i čak komercijalnu eksploataciju uvijek iznova vraća u borilački ring prepucavanja  prevaziđenih ideologija.

Boravak u zdravom okrilju Twitter timelinea biva razbijen kao ogledalo u susretu s realnošću bizarnog online razumijevanja. Tema 'pionira malenih' pak ne može biti snažnije ideološki 'obojena', čime se zanemaruju možda intrigantnije karakteristike fenomena estetski obilježenog crvenom maramom, kapicom, uniformom i značkom. 

'Svako dijete u prvom razredu osnovne škole, nakon prethodne pripreme, prima se u Savez pionira Jugoslavije. Svečano primanje vrši pionirski odred, prilikom proslave Dana Republike, 29. XI. Tada djeca daju svečano obećanje' prenio je Emil Paravina u uvodu knjige 'Primanje u savez pionira' dijelove Pravila i programske osnove Saveza pionira Jugoslavije. Paravinino djelo obilježilo je od šezdesetih godina gotovo sve aktivnosti pionira jer je u ime organizacije Naša djeca stvorio impresivan niz članaka, eseja, knjiga (...) o funkcioniranju i zadacima pionira. Analiziramo li kao izvor neopterećeno sadržaj fenomenalne knjige od 200 stranica koju se uz malo kolekcionarske sreće na buvljacima može pronaći za pet kuna ili čak iskopati u knjižnicama na listi za otpis, dolazimo do zanimljive spoznaje o pionirima i svrhama njihova postojanja - osim voljenja Maršala i domovine, cilj je promicanje marljivog učenja, rada, poštivanje, iskreno prijateljstvo, praćenje djela inovatora, izumitelja, znanstvenika, mir i sreća. Ujedno, Paravina je proklamirane ciljeve pomagao i intrigantnim vježbama i igrama za pionire sabranima u djelu 'Pet minuta razonode' u kojem se nalazi niz zagonetki, brojalica, pitalica (...) koje za cilj imaju unapređenje intelektualnih sposobnosti.

Kao komponenti stvaralaštva koje promovira znanje i svojevrsnu domaću 'geek' kulturu, indikativna je pojava službenog časopisa Pionir čiju je 25. godišnjicu izlaska Maršal pozdravio riječima: 'Čitaoci Pionira su u onim godinama kada su im potrebni odmor, radost i razonoda. Ali, to je i doba kada najviše treba učiti - i u školi, i kod kuće, i u društvu, i životu uopšte. Zato koristite sve mogućnosti koje vam se pružaju da biste što više saznali i što bolje se pripremili za dužnosti.' Doista, Pionir sadržajem nije bio ideološka praonica mozga, već fenomenalno kvalitetno štivo kroz koje se  učilo o svijetu, znanosti, kulturi (...) što ga svrstava u red slavnijih uradaka upamćenih kao sjajna kombinacija zabave i učenja poput Politikina zabavnika, Plavog vjesnika, Svijeta oko nas (časopis, a ne enciklopedija!).

Pioniri znanja

Kroz Pionir se tako godine 1969. i 1970. kroz sustavne i sadržajne tekstove, te možda najkvalitetniji otisak fotografije na časopisnom tržištu u tom trenutku, moglo naučiti gotovo sve relevantno o letu u svemir, osvajanju Mjeseca, renesansi, western filmovima, kameleonima, Julesu Verneu, robotici...

Dihotomija između za djecu zatupljujućih ideoloških i normalnih odgojno-obrazovnih tendencija vidljiva je i na razini pjesama izvođenih od strane pionira - uz 'Crvenu maramu' ('Ponosno stupamo i čelo dižemo...') i 'Partizani smo m'i ('Mi smo mladi pioniri, partizani smo i mi, da nam dođu ljepši dani, borimo se svi...') stoje edukativno-motivacijske 'Na usnama pjesma' ('Rad, igra i pjesma ispunja mi mladost, s drugovima dijelim brige sve i radost...'), 'Mi maleni smo pioniri' ( 'A škola nam je svima draga, svatko od nas je vrijedan đak...'). 

Zanimljivo, sam pojam pionir prenesen je iz školske sfere u najrazličitija područja stvaralaštva u socijalističkog Jugoslaviji. Obnova strip izdavaštva 1950. godine javila se prvo u dječjem listu Pionirska zastava u kojem su mjesto našli i Walt Disney junaci, pisati se moglo olovkama i pastelama iz etuia Pionir Tvornice olovaka Zagreb, školski radio slušati na RIZ-ovu modelu Pionir 60, grlobolju nakon pjevanja ublažavati karamelama Pionir iz istoimene zagrebačke farmaceutske tvornice, na Dan dječje radosti Djed Mraz nosio je drvenog konjića iz tvornice igračaka Pionir,  čitati se mogao 'Galeb - prilog Novog lista pionirima', sladilo se slatkišima iz subotičkog Pionira, gledalo predstave u Pionirskom kazalištu ili pak gradilo vikendicu uz proizvode građevinskog poduzeća Pionir iz Novog Mesta!

U suvremenoj percepciji pioniri egzistiraju kao pomalo komičan element, draga uspomena, a ponekad i kao trauma. Kako god bilo, ostaje činjenica da 20 godina nakon nestanka zaslužuju nepristrano kulturološko znanstveno istraživanje cjelovitosti fenomena i pošteno pedagoško valoriziranje.  

Z-d-r-a-v-o!

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu