STRIP

Marvel 1602

16.10.2011 u 11:00

Bionic
Reading

Kako se snalaze poznati junaci stripa u Engleskoj, 1602. godine, okruženi inkvizicijom, čarobnjaštvom i čemernom društveno političkom situacijom?

'Kasno Marko na Kosovo stiže.' Stara je to uzrečica koja se primjenjuje na sve i svašta i kojoj u pravilu ne treba dodatnih objašnjenja. U ovom slučaju Marko sam ja, a Kosovo je Marvelov svijet superjunaka koji je kultni polivalentni umjetnik Neil Gaiman, na samo sebi neobičan, a opet tako zapanjujući način, vremeplovski poslao u 1602., u Englesku, u doba inkvizicije, čarobnjaštva i u vrijeme vladavine kraljice Elizabete I. Istina, ovaj strip je putem Algoritma pokucao na vrata hrvatskih knjižara i striparnica još prošle godine, tako da definitivno ne spada u najrecentnija izdanja koja možemo pronaći na domicilnom tržištu stripa, no opet, ako ćemo biti pošteni i priznati da je stripovska scena danas u nas, nažalost, jedan jako hermetičan geto koji čini mala skupina pasioniranih fanatika, smatram da za neka ovako interesantna ostvarenja devete umjetnosti nikad nije kasno i da ih je potrebno, ma što potrebno, nužno ih je  predstaviti široj javnosti.  

A ako tome i pridodamo činjenicu da su upravo ovih dana u hrvatskim kinima ili igrali ili će tek igrati holivudske ekranizacije Marvelovih 'Green Lantern' i 'Captain Americe', nema dvojbe da je ovo zapravo idealan trenutak da se napiše koje slovo o ovome stripu.

Neil Gaiman je uz Alana Moorea i braću Hernandez bez sumnje autor koji je u osamdesetima strip izvukao iz škripca u koji je ovaj sve dublje i dublje zapadao. Dao mu je potrebnu svježinu, originalnost i dimenziju više te na taj način zadržao staru, već polako odraslu strip publiku, a opet privukao novu, mlađu, onu publiku koja je od stripa  tražila nešto novo. Neil Gaiman je jedna od onih osoba koje ne treba posebno predstavljati jer su već svi konzumenti kulturnih proizvoda za nju na ovaj ili onaj način čuli. Bilo da su se susreli s epohalnim Sandmanom (čije su Beskrajne noći također prevedene u Algoritmovoj nakladi), bilo da su čitali neku od brojnih njegovih knjiga, bilo da su ga upoznali preko animiranog filma (njegova Coraline je odmah nakon prikazivanja stekla gotovo kultni status među obožavateljima animiranog filma u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj) ili ga znaju kao scenarista Stardusta.

Gaiman se okušao u raznim formatima pripovijedanja, u svima njima bio podjednako uspješan, stekao kultnu sljedbu s obje strane Atlantika i ispisao neka od zanimljivijih poglavlja popularne kulture dvadesetog stoljeća. Gotovo svi Gaimanovi radovi na neki su način inspirirani mitom, magijom, fantastikom, šekspirijanskim dobom i postmodernom. Kombinacija ovih faktora pogodila je čitalački nerv zbog čega je većina njih bila spremna zanemariti neke Gaimanove pripovjedačke boljke. No o čemu se ovdje zapravo radi?

Engleska, godina je 1602. Nebo je krvavocrveno bez kapi kiše, a poplave i potresi uništavaju ne samo kraljevinu, nego i čitavu Europu, a možda i cijeli planet. Kako stvari stoje sve je izglednije da će svijet skončati u ognju i tami. Elizabeta I. umire, dinastija Tudora silazi s vlasti, a zamjenjuje je dinastija Stuart. Američke kolonije još uvijek su pod britanskom krunom, a španjolska inkvizicija je na vrhuncu. Konce imperija u rukama drže Elizabetina desna ruka, kraljevski komandos sir Nicholas Fury i njezin osobni liječnik, alkemijom opsjednuti Stephen Strange. U Španjolskoj, mladić s krilima leži zatočen u kuli i čeka da inkvizicija upali svoju zlokobnu vatru.

Slijepi irski trubadur Matthew Murdoch pjeva 'Ballad of the Fantastick' u westministerskoj krčmi, a mladić imena Peter Parquagh znatiželjno proučava pauka koji plazi po drvenom stolu. Nick Fury, kapetan Amerika, Fantastic Four, Daredevil, Otto von Doom, Magneto, X-men, Charles Xavier, Quicksilver, Scarlet Witch, Hulk, Toad, Black Widow i moćni Thor, sva ta pusta horda Marvelovog univerzuma, neki pod pravim imenima, a neki pod pseudonimima, također će se prošetati  stranicama ove knjige, knjige koja tumači standardnu stripovsku shemu – vječnu borbu dobra i zla.

Kad je provaljeno da Neil Gaiman radi ozbiljan strip projekt o Marvelovim strip junacima, armija njegovih obožavatelja bila je pomalo zbunjena. Njegov trademark 'Sandman' i njegova intelektualna, kontemplativna atmosfera, njegov sofisticirani prozni stil i tematski sadržaj te izuzetno mračni naslovni lik naizgled nemaju nikakvu poveznicu s dinamičnim scenama borbe i živopisnim junacima u kostimima koji spašavaju svijet. Da, samo naizgled. Jer ono što veže ova dva Gaimanova pristupa pripovijedanju u stripu njegovo je zanimanje za mitologiju. Dok je u Sandmanu stvorio vlastitu suvremenu mitologiju, u 1602. je odlučio pristupiti demistifikaciji mitskih temelja Marvelovih superjunaka. Rezultat tog pokušaja je djelo koje na iznenađujuće uspješan način vraća Marvel u zlatne i srebrne godine superherojskog stripa, vraća junake u krilo svojim očevima Stanu Leeju, Jacku Kirbyju i Steveu Ditku, a opet, na neki način je vjerno Gaimanovom prepoznatljivom rukopisu.

Ukratko, jako dobro i zanimljivo djelo.