Scenarij 1

Izađeš van i sretan si što ti je bicikl na mjestu, što ga nitko nije ukrao. Rujan je, ali još je toplo, bablje ljeto. Sjedaš na bicikl i ideš prema svojoj kući, jutro je lijepo, čisto i nevino. Zeleno je, ali boje više nisu ljetne, postale su zagasite, osjeća se jesen. Podsjeća te na fakultet, podsjeća te na osnovnu školu, podsjeća te na nešto za što nisi siguran da si doživio.

Scenarij 2

Useliš se sa svojom dugogodišnjom djevojkom. Sve funkcionira savršeno, ljubav cvate još više nego dok ste živjeli odvojeno iako si, zbog iskustva svojih prijatelja i poznanika, bio malo skeptičan prema tome, trudio si se nemati očekivanja. Prvi se puta posvađate kada počne curiti pipa iznad kade. Nije bitno tko je prvi počeo. Odjednom shvaćaš da niste dovoljno plesali otkako ste se uselili, odjednom shvatiš da se niste dovoljno dodirivali otkako ste se uselili. Bilo je previše posla.

Scenarij 3

Nikada nisi pušio. Djeda ti je ubio rak pluća, a tvoja majka nije ispuštala cigaretu iz ruku ni dok te dojila. Pušenje smatraš odvratnom navikom. Ne bi mogao biti s djevojkom koja puši, koja smrdi po duhanu. Izbjegavaš zadimljene kafiće i klubove. Ipak, u nekom veselom pijanstvu osjetiš se neobuzdanim i prihvatiš ponuđenu cigaretu neke lijepe crvenokose djevojke. Popušiš je i suprotno svim očekivanjima uopće ti nije slabo već ti paše upravo nevjerojatno. Sve ti je jasno, odjednom imaš savršeno opravdanje za sve one koji se svjesno truju iz dana u dan, razumiješ ih. Cigarete su divne! Ipak, više nikada nećeš zapaliti. Ne zato da dokažeš sebi da si snažan, već zato što za time nema potrebe.

(Volim zamišljati situacije, scene i osjećaje. Volim i kada drugi to rade. Vjerojatno odatle ljubav prema knjigama i glazbi. Ne moram se poistovjetiti, dovoljno je naslutiti da bih se mogao poistovjetiti.)

Ova pjesma razmjerno nepoznatog, ali zato ne manje krasnog škotskog benda Butcher Boy zvuči kao da opisuje sve navedene situacije. Niste morali biti u njima, ali možete zamisliti kako biste se osjećali. Ili ne možete?

Pa zato i postoji ova pjesma! Ne morate sve doživjeti da biste proživjeli. Nije sve u životu, ima nešto i u umjetnosti. Ova pjesma otvara svemire i rastače ih u ušima, svaki scenarij čini mogućim i istovremeno krajnje nevjerojatnim. I uopće nije važno koje ćete značenje upisati u nju. Može biti jedno od moja tri prijedloga, a može biti i neko posve deseto, prolazi sve.

Ovo je pjesma o kojoj ne treba razmišljati, treba je samo slušati. I pustiti da radi svoje. Nije nužno biti pjesnik da biste se osjećali kao pjesnik. To uz ovu pjesmu postaje kristalno jasno.