BUZZ

Domaći oglašivači ne znaju što je Božić

20.12.2011 u 09:34

Bionic
Reading

U moru iluzija, ovo je jedna od najljepših i najbenignijih, pa stoga i pozdravljam božićni ushit, melankoliju, toplinu i što god on već sa sobom nosi

Jedna divna minijatura o čaroliji Božića dolazi iz doma genijalnog Louisa Armstronga. Kako je pripovijedala njegova supruga, on je prvo božićno drvce okitio tek sa 40 godina, a kako je dan nakon Božića trebao otputovati na turneju, zamolio je suprugu da spakira i drvce. Drvce je s njima putovalo po čitavoj Americi sve do kraja siječnja, kada mu je gospođa morala obzirno priopćiti da je Božić odavno gotov, a drvce praktički neupotrebljivo.

Priča je, kažu, živa istina i potvrđuje da nitko nije imun na božićne ushite, ma koliko oni besmisleni bili. U ova moderna vremena, ambivalentnost prema Božiću i prosincu kao mjesecu rezerviranom za 'nabrijavanje', potencira ekonomska situacija pa ćemo tako zafrktati na blještave izloge jer oni potiču vrijednosti potpuno oprečne od biblijskih (odricanje, skromnost, poniznost) i osuditi jednokratno dobročiniteljstvo jer bi se tako trebalo živjeti tijekom čitave godine.

Unatoč svemu, malo tko od nas neće omastiti brk mirisnom božićnom trpezom i s užitkom još jednom u krugu najmilijih pogledati Caprin 'Divan život'. Kako je lijepo kazao kolumnist Guardiana Stuart Jeffries, Božić je jedna fino zapakirana laž, a premda smo svi svjesni da ćemo, onako šopenhauerovski, nakon zadovoljenja žudnje čitav siječanj plakati, pristajemo pretvarati se da je život baš takav kakav je 25. prosinca jer nam je tako jednostavno ljepše. U moru iluzija, ovo je jedna od najljepših i najbenignijih, pa stoga i pozdravljam božićni ushit, melankoliju, toplinu i što god on već sa sobom nosi.

Blagdanska euforija

E sad, zbog činjenice da je Božiću, posebice sumanutom šopingu, jako teško odoljeti ne čudi da je diljem svijeta uobičajena oglašivačka praksa da male ekrane bombardiraju prigodnim oglasima čiji je cilj ili direktna prodaja ili tek nježna čestitka potrošačima koji su peglali kartice, na radost vlasnika reklamiranog branda. Hoću reći, reklamni bum je nužno zlo, al' se, srećom, neki zaista trude ne bi li postali onaj manje iritantni dio blagdanske euforije.

To se ne može reći i za domaće oglašivače. Dakle, ono što mene čudi jest zašto domaći oglašivači nisu u potpunosti iskoristili potencijal kakav nosi emocija prema Božiću i uposlili kreativne glave koji bi mogli potrošačima servirati nešto fino, toplo u trajanju od trideset sekundi? Umjesto da se poigravaju minijaturama kakva je ona iz života Louisa Armstronga, rugaju božićnom šopingholizmu, iskoriste mekana potrošačka srca i lansiraju neku ganutljivu poruku, oni uvijek, ali baš uvijek drve po istom. Ne vjerujem da je u pitanju novac jer je količina tematskih reklama vrlo slična 'nerecesijskoj', ali i dalje bez ikakvih uzbuđenja.

I domaći i globalni brandovi (koji se uopće bave blagdanima, a ove godine ih je jako malo) izbacuju konfekcijske reklame u kojima najčešće radosna obitelj/društvance pleše oko okićenog drvca, a rijetki izuzetak su reklame za trgovačke lance u kojima klasične slike svinjskih polovica prati božićni song a ukrašava božićna mašnica. Da me se ne bi krivo shvatilo, uzimam ja u obzir i veličinu tržišta, ukupnu produkciju i sve što treba, ali zar zaista nismo zaslužili barem jednu, malenu, lijepu božićnu kampanju? Hoćemo li ovaj Božić pamtiti po HRT-ovoj in-house reklami u kojoj Škoro pjeva kako je dolove i brijeg zakrČio snijeg (earworm je prokleta stvar)?

Okej, ovu godinu debelo kasnimo, ali nadam se da će u sljedećoj barem jedan oglašivač okrenuti ploču i inspiraciju, ma koliko to nemušto zvučalo, potražiti na Zapadu, gdje je ove godine lansirano nekoliko lijepih stvari ili se, ako ništa drugo, blagdanskoj euforiji pristupilo iz nekog novog, svježeg kuta.

John Lewis/Adam & Eve

Iako su u ovo doba godine kampanje Johna Lewisa uvijek rado viđene, ovogodišnju je posebno ishvalila kritika i publika. Kako i ne bi kad priča o nestrpljivom dječaku uz stihove Smithsa 'Please, please, get me what I want/Lord knows it would be the first time'. Oni pak tako fino leže uz ovo doba slabašne nade.

Target/Wieden + Kennedy

Komičarka Maria Bamford i ove godine u Targetovom serijalu utjelovljuje lik '2-day-sale' dame koja pati od OCD-a (Obsessive Christmas Desorder). U nizu od dvadesetak spotova koji na vrlo simpatičan način prokazuju ludost blagdanskog šopinga. Kampanja veseli i one koji se prepoznaju u liku spomenute ludare.

Red Cross/BBDO New York

Ova lijepa animacija na vrlo jednostavan način ilustrira blagdanski nonsens – gomilanje i kupovanje nepotrebnih stvari do iznemoglosti. Umjesto toga, ovog Božića dajte nešto što znači nešto, poručuju iz američkog Crvenog križa. Eh, to je pravi duh Božića.

Pepsi Max/TBWA/Chiat/Day

Da božićne reklame mogu biti prilika za zadavanje pametnih udaraca konkurenciji, pokazuje ova lanjska reklama u kojoj, prema Snoop Dogovoj priči, Djed Mraz pije Pepsi Max. Nakon što su nam kultne Coca-Coline reklame pokazale kako laponski dobrotvor zapravo izgleda, TBWA nam je otkrio što ga drži u formi.