KAVANSKI ĐIR

Berka

09.01.2012 u 13:50

Bionic
Reading

Istina je, lako provjerljiva činjenica čak, da su se u zagrebačkom kavanskom svijetu stvari počele pomicati. Sve je više kafića koji izgledaju kao da imaju dušu, kafića u čije je uređenje uloženo nešto više truda od pukog - tu šank, tu pločice, tu mramor, tu mesing

Sve je više kafića koji su kul, koji su mali i slatki. Već ih zapravo ima toliko da se polako može govoriti o trendu i možda ih uskoro i prestanemo primjećivati, možda nametnu novi standard. Kamo sreće da se to dogodi!

Jedan od takvih, pomno uređenih i dobro promišljenih kafića je i Berka. Priča se da ju je uredio isti čovjek koji je radio Bacchus i koji je svojevremeno držao Cicu i, mada to nije provjerena priča, u nju nije teško povjerovati zato što između tih lokala postoji i više od jedne dodirne točke. No polako.

Cijene

Čisti standard za zagrebački centar, možda čak mrvicu niže. Kava s mlijekom 8, Ožujsko 13 (veliko, jasno), cola 12, pelinkovac 8, isto kao i deci vina, a mene posebno veseli to što je i gemišt pronašao svoje mjesto u cjeniku, a za njega ćete morati izdvojiti jednog Dobrilu.

Interijer

Drvo, drvo i još malo drva, klošarski šik. Na podu su pločice koje djeluju sklisko iako zapravo nisu (barem dok pića ostaju u čašama), ali svi su stolovi i stolci drveni, a i rasvjeta je prigušena, žućkasta, pa vam se na trenutak može učiniti da ste ušli u neku drvenu kolibu u kojoj je lijepo, toplo i prisno. Neki su stolovi napravljeni od starih komoda, a stolci su ukusno raspareni, kao da su kupljeni na Hreliću ili skupljeni s krupnog otpada pa onda restaurirani (vjerojatno i jesu); nađe se i poneki naslonjač, po uglovima ima nešto sobnog bilja i jedna krasna retro stajaća svjetiljka s gala sjenilom.

Usluga

Onakva kakva bi trebala biti, poslovni su i ugodni, ali nemaju potrebu pokušati postati prijatelji s gostima. Ponekad se na narudžbu malo dulje čeka jer je prostor razmjerno velik pa kada je krcato, jedna ili dvije osobe teško to stižu. Jednom smo zgodom zazivali konobaricu i pritom smo bili pristojni, nismo vikali 'Osoblje!', 'Konobar!' ili 'Čuješ!', a kada je došla do našeg stola, rekla je da se zove Tea i da je tako možemo zvati. Bok, Tea.

Klijentela

Ovisno o dobu dana. Ujutro zna biti i starijih, a kako dan odmiče, tako se i dob prosječnog gosta polako spušta, ali ne ide puno ispod 25. Uglavnom su to neki mladi i kul ljudi koji se ne trude biti kul ili barem djeluju kao da se ne trude biti kul. Ljudi koje svijet možda ne smatra umjetnicima, ali njih same prilično ispunjava i kreativno iscrpljuje izrađivanje svijeća. Ljudi koji dobro zarađuju, ali ne žele da se to na njima vidi. Ljudi koji se bave različitim kreativnim zanimanjima, novinari, fotografi, glumci, voditelji, ali sve mlađa i još neafirmirana škvadra, bez pretencioznosti i zvjezdane prašine. Bude i ponetko tko živi u blizini pa mu je to kvartovska birtija, oni se uglavnom muvaju oko šanka, a zna biti i ponetko bez izraženih vanjskih karakteristika, netko za koga ne možete pretpostaviti čime se bavi ma koliko ga promatrali.

Jedno sam subotnje jutro otišao onamo na kavu, ali ono što nisam znao je da se u Berki održavaju legendarna zagrebačka jutra poezije koja su već promijenila nekoliko lokacija. Ostao sam pomalo osupnut atmosferom. Još nije bilo podne, a svi su već bili pripiti i veseli, netko je svirao gitaru, za jednim se stolom pjevalo. Nije tu bilo mladih pjesnika (oni su se ionako u to doba vjerojatno oporavljali od dočekivanja zore u Krivom putu i Mediki), sve ozbiljnija generacija 40+ koja, eto, tulumari subotom ujutro. Možda znaju nešto što ja ne znam?

Sanitarije

Pristojne i upotrebljive. Muški i ženski sektor su odijeljeni, a spaja ih pretprostor s umivaonicima. Vrata se mogu zaključati. U muškome je strop dosta nizak, barem za nekoga od 190. Sapuna uglavnom nema, papira uglavnom ima. Treba obratiti pozornost na stubu koja vas dočekuje na ulasku u te prostorije i koja ponekad zna iznenaditi, a kako su klizna vrata WC-a dobro mimikrijski uklopljena u interijer kafića, reći ću vam sada gdje su da ne morate pitati. Dakle, desno od šanka, prva smeđa vrata, povlačiti nadesno.

Posebna prednost

Lokacija je izvrsna, a mjesto još nije toliko razvikano. Razvikano je, ali nije toliko razvikano. Uglavnom svira neki ugodni džez koji možda ne biste slušali doma (barem ja ne bih), ali kafiću, pogotovo ovakvom tipu kafića, pristaje savršeno, bolje od bilo čega drugog.

Posebni nedostatak

Zbog želje da se u razmjerno mali prostor ubaci što više stolova često se do WC-a trebate doslovno probijati, tražiti put s najmanje prepreka. Isto tako, zbog velikog broja ljudi zna se dogoditi već spomenuto dulje čekanje na narudžbu.

Napomena

Pušiti se smije, životinjama dozvoljen ulaz, imaju Nikšićko pivo.

Summa summarum

Nisam preveliki fan arty birtija. Mislim, drage su mi one koje su s godinama stvorile taj nekakav duh, atmosferu, vibru. Nije mi previše napeto kada se to potencira na način da se prostor uredi onako kako se pretpostavlja da bi se umjetnicima ili 'umjetnicima' svidjelo i onda, ajmo, evo još jednog mjesta koje će svi za nekoliko godina zvati 'kultnim'. Srećom, to se ovdje nije dogodilo. Kao prvo, zbog tih jutara poezije (i ne samo zbog njih) ovo je zbiljsko sjecište kreativne energije, a osim toga ima dovoljno gostiju koji s umjetnošću nemaju baš nikakve veze, a ni ne žele je imati pa se bilo tko tamo može ugodno osjećati.

Konačna je ocjena 8 od 10.