KAVANSKI ĐIR

Matis

Objavljeno: 20.02.2012 10:22 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Postoji golem, ljudskom umu gotovo nespoznatljiv svemir ugostiteljskih objekata. Njihovi tipovi se ponekada preklapaju, a u ovom postmodernom dobu sve je teže odrediti granice žanra

Tako imate potpuno oksimoronske spojeve, krčme s profinjenošću kavane, birtije koje bi željele biti noćni klubovi i ne mogu se pomiriti s time da nisu pivnice te kafiće vulgaris u kojima kavu ne pije baš nitko. Među svim tim (i mnogim drugim) kombinacijama baš će svatko pronaći nešto za sebe, neku varijantu koja mu najviše odgovara.

Nisam neki ljubitelj lounge barova. Previše uštogljenosti, previše artificijelnosti. No put me ipak nekada nanese. Gonjen svojom nezdravom pušačkom navikom, tako ponekad popijem kavu u ovom kafiću smještenom na sjevernom kraju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Kafiću, kažem, ipak kafiću iako ni lounge bar ne bi bio skroz neprecizna definicija.

Cijene

Zagrebački prosjek ili mrvicu više, ali ništa što bi vas iznenadilo u bilo kojem smislu. Već sam interijer sugerira da se nalazite na 'finijem' mjestu (sami navodnici nisu dovoljna ograda od nepreciznosti termina, ali bolje išta nego ništa) pa odmah znate što možete očekivati. Kava s mlijekom je deset kuna, čaj dvanaest, a kola petnaest. Piva imaju samo mala, ona smiješna od 0,33 dl, i nije baš neki izbor (logično, teško da će netko na ovo mjesto doći zbog piva); Ožujsko je 14, Stella i Becks 17.

Zato imaju dobar izbor vina i u buteljama i na čaše, a služe i tri vrste votke (Smirnoff i Absolut po 18 kuna, a Vigor 10, kao i ostale domaće žestice). No vratimo se načas vinima. Osim uobičajenih sumnjivaca (buteljica od 0,187 dl Kutjevačke graševine je 20 kuna) i ponekog iznenađenja, tu možete pronaći vino Zagrebačka filharmonija (butelja od 7,5 dl je 100 kuna, a čaša od 1,5 dl je 20), i to i u crnoj i u bijeloj varijanti. Nisam ga probao, ali kada se malo bolje razmisli, bio bih razočaran da na ovom mjestu nemaju vino koje se tako zove.

Interijer

Dizajnerski. Dominiraju crna i ljubičasta boja, u separeima su sjedalice presvučene crnom kožom, a stolci su pomno osmišljeni, miljama daleko od onih na kojima sjedite u svome omiljenom kafiću svaki dan, ali to ne znači da su i toliko udobniji. Ili uopće. Uglavnom svira neka nenametljiva lounge glazba koja je najčešće prilično neutralna i nedovoljno zanimljiva da bi vam odvlačila pozornost od razgovora, čitanja novina, prisluškivanja ili promatranja drugih ljudi ili onoga što već radite kada ste u kavani. Iznad šanka je vječno uključen televizor.

Iako je zamišljen da bude ugodan i udoban, ta uloga nije baš do kraja ispunjena. Izbija tu neka pomalo uštogljena, snobovska atmosfera pa se jedinka nenavikla na takvo okruženje vjerojatno neće uspjeti do kraja opustiti, a oni kojima je to svakodnevica ionako su barem malo ukočeni čak i kada su najopušteniji. Dio imidža ili utjecaj stila života, tko bi to sa sigurnošću mogao reći?

Usluga

Konobari su profesionalci. Imaju lijepe i uredne uniforme, pristojni su, nasmiješeni i poslovni. Ipak, ne djeluju kao roboti, što bi se možda moglo pomisliti iz prethodne dvije rečenice. Dojam je da su tu zaposleni samo konobari koji su završili školu za to zanimanje, sve je onako kako treba biti, po svim pravilima službe.

Klijentela

Lokacija uvjetuje klijentelu. Potpuno jasna stvar. Klijentelu uvjetuje i to što se u onom drugom, većem i razvikanijem kafiću smještenom u Lisinskom ne smije pušiti pa ovdje zalaze glazbenici i svi ostali koji s koncertnom dvoranom imaju nekakve veze. Nije čudo, dakle, doživjeti to da je u jednom trenu kafić potpuno prazan, a u drugom u njega ulazi grupica od desetak ljudi i svaki od njih nosi svoj instrument sa sobom. Ne, ne, ona djevojka koja je zadnja ušla nije uljez, ona samo svira glasovir. Nije joj ga baš lako vući na kavicu.

Zna biti i lokalaca kojima je to najbliže mjesto za kavu, a ponuda iz obližnjeg Importanne centra ne zadovoljava njihove rafinirane kriterije, bude i pokoji mladi menadžer, zna se zateći nešto japija, studentica kasnijih godina studija na klasičnim trač-partijama i neki ljudi čija je zanimanja možda teško pretpostaviti, ali činjenica da imaju novca vrišti iz svakog njihovog pokreta i geste. Nesimpatično, da. Ono što je zajedničko većini posjetitelja ovog mjesta je stanovita razina uglađenosti. Uglađenosti koja možda balansira s malograđanštinom na vrlo tankoj niti, ali svejedno uglađenosti.

Sanitarije

Očekivano sjajne. Prostrane, čiste, opremljene svime što vam treba ili može trebati. Šteta je ne posjetiti ih, čak i ako vam nije nužda. Tek toliko da vidite da ne mora toalet u svakom kafiću biti njegova slaba točka, tek toliko da shvatite da se na toaletu mogu zaraditi ekstra bodovi.

Posebna prednost

Stvarno znaju pogoditi s glasnoćom glazbe i koliko god se možda činilo banalnim, to je u svijetu kafića sve rjeđa kvaliteta. Uvijek je čujna, nikada previše glasna, nikada ne ometa. Milina.

Poseban nedostatak

Prostor je izveden tako da nemate baš previše intime. Čak i oni spomenuti separei to su više po svojoj formi, nego po sadržaju. Ako znate na što mislim. Osim toga, ta blago snobovska atmosfera zna biti mrvicu demotivirajuća.

Napomena

Ne znam zašto, ali osim Jamnice u ponudi imaju i mineralnu vodu Romerquelle, za koju sam prvi put doznao baš iz cjenika ovog kafića. Neka pije tko što želi, naravno, ali mislim da bi trebalo mnogo vremena i slonovski snažnih argumenata da me netko uvjeri u to da su profani mjehurići Jamnice jednostavno nepodnošljivi njegovom posebno senzibilnom nepcu, a užitak ispijanja mineralne vode nije nešto čega bi se olako odrekao. Toliko o snobovštini.

Summa summarum

Već sam rekao, nisam neki ljubitelj ovakvih mjesta. Ipak, ovdje se, unatoč svemu, često osjećam prilično ugodno. Ne znam je li to zbog svjetla ili zbog podzemnih voda, ali tu je nekako lako zanemariti sve te stvari koje vas možda smetaju i uživati u svom piću baš onako kako vam to najviše odgovara. I, da, ljeti imaju krasnu terasu, s fontanom koja vam šumi pod nosom i lijepim i neočekivanim pogledom na katedralu i krovove u centru grada.

Svejedno, teško se mogu prisiliti dati više od sedam od mogućih deset. Nedostaje dašak populizma, dašak pristupačnosti; barem jedan oblik koji ne bi bio strogo geometrijski, ako se već želim izražavati u metaforama.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu