RETRO

Yu kroz oči Njih

Objavljeno: 04.03.2012 10:55 / Kristian Benić

Foto: Promo fotografije radioscreamer.com / radioscreamer.com

Moderne analize kulturalnih fenomena, obično one koje dolaze iz smjera heterogene skupine tzv. kulturalnih studija, obožavaju razglabanju o pogledu na Drugoga

Edward Said s kultnom knjigom 'Orijentalizam' o zapadnjačkom pogledu na Orijent te Marija Todorova s odličnim 'Imaginarnim Balkanom' kojim nam je objasnila zašto sebe vidimo tako jadnima i divljima pred 'civiliziranom' Europom, samo su najpoznatiji i najuspješniji primjeri zanimljive paradigme.

Sociološka interakcionistička teorija identiteta uostalom i tvrdi da sebe češće pojmljujemo onako kako nas vide drugi nego kako sami sebi izgledamo u ogledalu. Dok autore poput Todorove i Saida zanimaju percepcije izgrađene kroz tradicionalne produkte kulture (putopisi, književnost, znanstvena izlaganja....), mi smo krenuli modernijim putem i zapitali se kako je masovna pop kultura zapadnih zemalja percipirala ex-Yu.

Maršalova država s Adidas trenirkama

Višestruko smo objašnjavali zašto Tita, osim kao političku personu, treba promatrati i kao pop-kulturni fenomen, lice kojeg je vršilo slalo ključnu poruku o našem području prema svijetu. Njegova zapadnjačka percepcija gotovo se uvijek zadržavala na viziji vođe. Obratimo pažnju samo na naslovnice najprodavanijih magazina u SAD-u – godine 1944.

Tito na naslovnici Timea završava kao junački vođa NOB-a, dok je u istom magazinu 1955. godine ugledan gospodin. U magazinu Life pak 1948. godine Tito je pak ispao pravi frajer jer je upravo otvoreno pljunuo Staljina. Bilo je to dostatno za fotografiju u elegantnom odjelu i vizionarski zamišljenog pogleda.

No svejedno unatoč nesvrstanosti nije mogao pobjeći od jasnog uključivanja u krug komunističkih vođa - godine 1966. Time ga stavlja u društvo Brežnjeva, Ceausescua, Mao Zedonga, Castra... U tom kontekstu vrijedno je spomenuti i da kultni Hergéov strip, crtani, sada i filmski junak, Tin Tin nije završio eksplicitno u Jugoslaviji, ali je došao izmišljene balkanske zemlje Bordurije.

Iako je Bordurija karakteristikama kombinacija SSSR-a i njegovih satelitskih država, njenog čelnika se naziva Maršalom što je ostavljalo otvorenima spekulacije da je riječ o Jugoslaviji. Zapad je uvijek bio pomalo zbunjen Jugoslavijom jer se nije potpuno uklapala u paradigmu zemlje 'za železno zaveso', kako su to pjevali Pankrti. NY Times u tekstu 1978. godine s čuđenjem izvještava o Jugoslaviji kao zemlji u čijim se dućanima mogu kupiti i brendovi poput Adidas odjeće što u ostalim komunističkim državama navodno nije tako lako moguće.

Bondovo proputovanje

Našim krajevima proputovao je James Bond, i to u već u drugom nastavku 'Iz Rusije s ljubavlju', nakon kojeg je postalo jasno da priča o tajnom agentu postaje financijska 'zlatna koka'. 'Iz Rusije s ljubavlju', možda jedan od najupečatljivijih nastavaka serijala, doveo je Bonda na proputovanje vlakom kroz Jugoslaviju tijekom kojeg vrijeme krati i ljubavnom avanturom.

Ruta putovanja praćena je kroz film i prikazom karte Jugoslavije, a u Zagrebu se Bond susreće sa SPECTRA-inim ubojicom Grantom! Zagrebački kolodvor je ustvari sniman u Istanbulu, što ne umanjuje značaj prizora – jednako tako u Winnetou iz šezdesetih za indijanska prostranstva dobro služi Grobničko polje.




Dravco u pohodu na Njemačku

U glazbenoj industriji Jugoslavija sigurno nije krojila trendove na svjetskoj razini, a iako su njezini pjevači pokušavali proboje na strana tržišta (Zdravko Čolić snima dva singla na njemačkom i dva na engleskom jeziku, a u Njemačkoj je potpisao s Dravcom!).

Daniel Popović, lik uz kojeg su u posljednje vrijeme vezane samo užasne afere, imao je perspektivu postati internacionalan frajer. Nakon uspjeha s 'Džuli', pjesma se emitirala na europskim radiopostajama, njemački teen časopis Bravo priložio je čak i njegov poster, a posebno je bio jak u Norveškoj gdje je imao i nastup na nacionalnoj televiziji!

Strani su pak glazbenici ime zemlje pronosili kroz live albume - poznati jazzist Oscar Peterson održao je koncert 1964. godine i Ljubljani i objavio ga kao album Live in Yugoslavia.

Bila je to još jedan dio neobične evolucije jazza u nas s obzirom na to da je tik poslije Drugog svjetskog rata, zajedno sa stripovima, proglašen kapitalističkim trovačem duha! Potpuno drukčiji Live in Yugoslavia nastao je 1983. godine kada Anti-Nowhere League u Zagrebu snima live album čiji cover je činila jugoslavenska zastava s petokrakom u plamenu!



Krivotvoritelji karata za GP

Iako iz današnje perspektive pogled s autoputa prema stazi na Grobničkom polju izgleda poprilično otužno, tu se nekad redovito održavale prestižne grand prix utrke motocikala. Osim što su se utrke s Grobnika prenosile putem komercijalnih TV postaja cijelom svijetu, na samu stazu dolazilo je i do 100.000 gledatelja.

Srećom, na YouTubeu je sačuvan dio tog blaga, pa možemo čuti komentatora kako govori da se čeka spuštanje jugoslavenske zastave koja označava start, ali prenosi svjetskoj publici i neugodne vijesti poput krivotvorenja ulaznica. Godine 1989. poznati Accolade objavio je videoigru The Cycles: International Grand Prix Racing na kojoj se moglo izabrati i stazu Rijeka!


Društvena igra partizani

Iz razumljivih razloga, NOB, kao jedan od znakovitijih svjetskih antifašističkih pokret, izazvao je značajnu pažnju. U SAD-u je osamdesetih bila popularna stolna igra Advanced Squad Leader unutar koje je postojao modul dodatak Partizani. U priručniku igre stoji sljedeći opis jedne od izazovnih situacija:

'August 17th, 1944... Partisans of the Yugoslav People's Army of Liberation have cut the road into Palesnik, trapping its large but weak garrison of Croatian Ustashe troops. The Croats lack the strength to break out - yet dare not surrender to the Partisans, for Tito's guerrillas yearn to avenge past Croatian Ustashe atrocities. Suddenly the sound of gunfire cracks through the clear mountain air, and on the hillsides they see cavalry attacking the Partisan positions from the rear.'

Prikazani likovi na pakiranju igre ne odgovaraju baš potpuno predodžbi jugoslavenskog partizana, no možemo zamisliti kako mali Jack iz Houstona zamišlja kako je u akciji po šumama i gorama. U sklopu potpuno drukčije revolucije, o Jugoslaviji se u svjetskim medijima govorilo 1966. godine - AP je prenio agencijsku vijest, a novine poput Le Mondea naširoko pisale o noćnom klubu Putnik u Novom Sadu gdje goste poslužuju zečice identične one Playboyjevima!

Amerikanci upoznaju lijepe Jugoslavenke

Prisutnost Jugoslavije u zapadnjačkoj pop kulturi povećala se 1983. i 1984. godine zahvaljujući Olimpijadi u Sarajevu. Coca-Cola je izdala bedževe na kojima maskota ljetne Olimpijade u L.A-u 1984. godine nosi jugoslavensku zastavu s petokrakom, a javile su se i prišivke s likom sarajevskog Vučka! Naravno, najzanimljivijim elementima percepcije ex-yu smatramo onu koja se odvijala putem televizije u najrazvijenijoj zemlji svijeta, SAD-u.

Dokumentarac CBS-a 1986. predstavio je turističke atrakcije Jugoslavije u kojem nije propuštena pohvala ljepote žena, a kraj osamdesetih je obilježila reklamna kampanja za pravi obiteljski auto Yugo.




Možda je koja od njih bila prikazana upravo prije Alfa, tog smotanog vanzemaljca koji je u garažu pao prateći radioamaterski signal stanice gospodina Tannera. Ne bi to bilo ništa spektakularno da s druge strane linije nije bio Tannerov prijatelj Nebojša iz Jugoslavije! Zašto Alf nije pratio Nebojšin signal, ostalo je nerazjašnjeno.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu