KAVANSKI ĐIR

Sedmica

Objavljeno: 05.03.2012 09:05 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Jednom davno napisao sam da je Sedmica mjesto u koje se ne odlazi tek tako, da je to birtija u koju ideš samo ako si prilično kul ili prilično poznat ili barem ustrajno radiš na jednome od toga

Eh, da, vrijeme leti, neke stvari se mijenjaju toliko brzo da promjenu ne možemo niti percipirati, pojmovi kao što su 'poznatost' ili 'kulerština' i dalje uspješno izmiču preciznim definicijama, a Sedmica postojano stoji na svome mjestu spremna da vas usisa, da vas pokuša uvjeriti da su svi mitovi koji se o njoj raspredaju posve istiniti i da ćete i vi postati dio njih odvažite li se na taj korak pa samouvjereno zakoračite u taj haustor u Kačićevoj i onda produžite ravno, prema staklenim vratima iza kojih počinje neki drugi svijet.

Ponekad mi se čini da bi Sedmica radila i nakon smaka svijeta. Mogli biste otići tamo i sva je prilika da biste zatekli konobare koji su letargični unatoč užurbanosti, sva je prilika da biste zatekli krcatu birtiju u kojoj ljudi ni ne znaju da se vani dogodilo nešto toliko dramatično, oni samo piju. Pretjerujem, naravno, ali nema dobrog teksta bez malo pretjerivanja. Ni dobre birtije.

Cijene

Uobičajene. Kava s mlijekom je devet kuna, a toliko ćete platiti i čaj. Kola je 14, decilitar bijelog vina je devet, a crno je kunu skuplje. Veliko Ožujsko je 14, a Zlatorog 17, imaju točeni Erdinger, Fischers i O'Hara's, a svako od tih mjehuričastih zadovoljstava stajat će vas 25 kuna za pola litre. Domaće žestice su 10, a imaju i sasvim solidan izbor rakija koje su, doduše, nešto skuplje nego što ste možda navikli.

Rakije Vujnović stoje od 11 do 21 kunu, a za svaku je preporuku mirta potenta (15 kuna), dok su one proizvođača Visintin (biska i medica) 18 kuna.

Interijer

Interijer zapravo ne zaslužuje opisivanje jer je običan i funkcionalan, krajnje pragmatičan, u neskladu s razbarušenim imidžem lokala. Izuzmemo li terasu koja je ugodna, ali ni po čemu posebna, Sedmica se sastoji od tri glavna dijela. Prvi je zapravo hodnik koji se proteže od ulaznih vrata pa do staklenih vrata koja vode na terasu, drugi je ono što bi se moglo zvati centralnim dijelom kojim dominira šank i u kojem je uvijek najveća gužva, a treći je galerija koja je meni uvijek djelovala pomalo klaustrofobično, možda zato što sam visok, a ondje mi je strop nekako preblizu glavi.

Iako nemaštovit, interijer ipak ima neke posebnosti koje vrijedi spomenuti. Prvi su zrcala, gomila zrcala u kojima možete ogledavati sami sebe, ali, ono što je još zanimljivije i druge goste, pa ako ste već toliko plahi da se bojite ostvariti kontakt očima s nekim tko vam se doima zanimljivim, možete pokušati to učiniti preko zrcala, uvjeravaju me stidljivi prijatelji da je tako lakše.

Druga je važna stvar da je ovo kafić u kojem se uglavnom stoji ili, ako se već sjedi, onda se sjedi na visokim stolcima bez naslona. Jedino su na galeriji oni obični, klasični niski stolci. To je zanimljivo jer popularna psihologija kaže da se razgovor bolje odvija i lakše teče kada se stoji ili sjedi na visokim stolcima, pa to djelomično objašnjava zašto se Sedmica često doživljava kao mjesto gdje se svi znaju ili će se ubrzo upoznati.

Lakše je prići grupi koja stoji i zapodjenuti razgovor s njima, ako sjede teško se odvažiti na taj korak, prevelik je osjećaj ulaska u intimni prostor. Treća je posebnost specifična, žućkasta i mutnjikava rasvjeta zbog koje sve dobiva nekakav mističnu i hajde, reći ću, gotovo poetsku patinu pa se mnogo razgovora čini važnijima nego što zapravo jesu.

Usluga

Uglavnom jako dobra. Brza, efikasna, uglavnom ne i nasmiješena, ali tko bi mogao kriviti te momke. Njih su samo dvojica, nas je barem stotinu. I žedni smo.

Klijentela

Nekoć su je činili ljudi koji su poznati ili kul ili barem ustrajno rade na tome, ali danas se to malo promijenilo i počeli su tu zalaziti svakakvi ljudi, od onih kojima je jedina ambicija završiti više taj prokleti fakultet, a onda će ih već neki rođo zaposliti u državnom poduzeću, pa sve do onih koji ni ne znaju čemu služi fakultet jer se i talijanski i njemački, a bome i engleski uče u školi stranih jezika.

Bez obzira na takve primjere koji su još uvijek uglavnom iznimke, ovo je mjesto omiljeno okupljalište kulturnjaka, alternativaca, dizajnera, umjetnika svih predznaka, arhitekata, pisaca, filmaša, novinara, studenata s umjetničkim ambicijama, pasioniranih pohoditelja zagrebačkih kavana i onih koji se ne stide što je njihova seksualna orijentacija različita od onoga što se drži uobičajenim.

Sanitarije

Dražesne. Zapravo nisu dražesne, ali imao sam silnu želju upotrijebiti taj pridjev kada opisujem toalet, pa sam si, eto, ispunio želju. No, nisu ni jako daleko zato što su upotrebljive, prostrane, uglavnom čiste i jamče vam intimu, a to zna razgaliti čovjeka naviknutog na svašta, kada već pričamo o sanitarijama u ugostiteljskim objektima, pa 'dražesno' ne ispada baš toliko neprikladan epitet.

Posebna prednost

Tu dolazite u direktan dodir s urbanom kulturom, što god urbana kultura bila.

Posebni nedostatak

Može vam se učiniti da se tu svi poznaju i da vi u to ne pripadate. To će vrlo vjerojatno biti istina. Sretna je okolnost što se i najteže istine daju prevladati ako ste dovoljno komunikativni i ako možete prozboriti koju mudru o opusu Wernera Herzoga.

Napomena

Ako već ne možete prozboriti koju mudru o opusu Wernera Herzoga, trebali biste barem znati kronološki nabrojati sve knjige Miljenka Jergovića (kojemu je svojedobno bila posvećena jedna grozna pjesmica napisana na pločicama u WC-u ovoga kafića), poznavati trendove u modernoj arhitekturi ili, ako ništa drugo, znati tko je bio predgrupa Pixiesima u Kulušiću 1989.

Elitizam? Intelektualni snobizam? Možda, no tako tu funkcioniraju stvari. Ako vam nisu zanimljivi ni Herzog, ni Jergović, ni Pixies, a ni arhitektura, onda barem dođite s dovoljnim brojem prijatelja da vas ima tko braniti kada vas napadnu razulareni ljubitelji lijepe književnosti koji su popili čašicu previše.

Summa summarum

Ne idem posebno rado na ovo mjesto. Djeluje mi kao da je previše zapelo u svojim slavnim danima, u svemu što se o njemu priča, a da bi zaista živjelo aktualni trenutak, no baš briga Sedmicu i njezine goste što ja mislim o njima. Ta je istinska ravnodušnost veliki plus, ovo će mjesto nastaviti svoj život unatoč meni, vama ili smaku svijeta. Osam za upornost.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu