KAVANSKI ĐIR

Cafe Boja

Objavljeno: 19.03.2012 09:50 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Ima tih kafića koji kada se otvore predstavljaju nešto novo i nešto divlje pa se u njih odlazi često, sve sa željom da se razbije taj tajanstveni kod koji ih čini tako posebnima

Dio privlačnosti se krije u tome što su novi, ima dosta strasti u novim počecima, ali ta strast blijedi jednako brzo kao što je i planula pa tek treba vidjeti ima li tu plodnog tla za neku dobru, trajnu vezu.

Boja je na početku bila zanimljiva. Nije bilo baš puno sličnih kafića i činilo se da Zagrebu nedostaje takvo mjesto, ali s vremenom su se posebnosti otopile, kavanska scena je procvala i ovaj je kafić, možda nepravedno, bačen u zapećak. Provjerio sam ga ponovno, dva puta u tjedan dana i sada o njemu sudim trezveno i prisebno, ne više kao o novitetu, već kao o činjenici.

Cijene

Prosječne, a možda čak i mrvu niže od prosjeka kada je centar Zagreba u pitanju. Kava s mlijekom je devet, čaj 11, a kola 13 kuna. Veliko Ožujsko i Tomislav su 14 kuna, a isto toliko ćete platiti i gemišt (bravo, uvrstili su ga na cjenik). Inače, kada smo već kod vina, tu je ponuda dosta dobra.

Ako ste ljubitelj možete izabrati od različitih butelja (Adžić, Krauthaker, Kozlović…), a ako samo želite čašu crnog/bijelog bez obzira na pedigre, decilitar će vas stajati devet kuna. Pelinkovac i ine domaće žestice su deset kuna okruglo.

Interijer

Pomalo je nejasno zašto se kafić zove 'Boja', a ne određenije 'Crveni' jer baš ta boja dominira. Sve je crveno, separei, svijeće, zastori, sjenila na svjetiljkama, detalji na slikama; crveno, crveno i još malo crvenog…

Čitav je kafić jedna velika prostorija koja ne pruža previše prilike za osamljivanje ljubiteljima intime jer svaki je stol svakom stolu na oku. Da, da, separei su tu, ali kao i kod nekih drugih kafića, oni ne separiraju previše, samo su nešto udobniji od klasičnih stolova.

Lijevo od ulaza je veliki prostor sa separeima, a desno je manji prostor s viskom stolovima i stolcima gdje se čak nekako uspijeva i mirnije razgovarati i gdje sa svojim sugovornicima jednostavnije možete generirati atmosferu staklenog zvona i posvećenosti drugoj osobi iako su i tu komadići razgovora koji će doplutati sa susjedni stolova gotovo bez iznimke neizbježni.

Po zidovima je mnogo slika, prepoznao sam radove Nikoline Ivezić, a autore drugih nisam prepoznao, možda ne zato što nisu instantno prepoznatljivi kao njezini, već zato što ih osim u Boji nisam viđao u drugim kafićima, a ne ulaze baš u opća mjesta osim ako baš niste likovni teoretičar.

Interijer je uređen ukusno, ali možda s nijansu previše nastojanja da se postigne nekakav arty štih koji onda povremeno prelazi u čisti kič. To je posebno vidljivo na lusteru od lažnog kristala koji bi bolje pristajao u sobu Patsy i Edine iz 'Absolutley Fabulous', nego u kafić i srce od komadića razbijenog zrcala koje baš nigdje ne bi dobro pristajalo.

Usluga

Solidna. Nećete ih zapamtiti ni po dobrom, niti po lošem. Lica ćete im zapamtiti ako počnete redovitije navraćati, ali to nije specifikum ovog kafića.

Klijentela

Vrlo heterogena, ali uglavnom uljuđena. Kako je kafić u haustoru, a ne na ulici, treba znati za njegovo postojanje da bi ga se posjetilo. Oni koji znaju dolaze tamo s razlogom, zato što se tamo osjećaju ugodno. To bi moglo značiti da je klijentela profilirana, ali ništa ne bi bilo dalje od istine.

Ima tu svega, od studenata i mladih menadžera preko umirovljenika koji si još uvijek nekim čudom mogu priuštiti piće u kavani pa sve do uposlenika obližnjih fast food zalogajnica koji su svratili na brzo piće ili samo na toalet.

Sanitarije

Uzorne. Ima dosta prostora, svijetlo je i čisto, ima sapuna i papira za obrisati ruke. Čovjek se na ovom WC-u osjeća kao čovjek, a to uopće nije mala stvar.

No postoji i jedna mana. Zadnji put kada sam u Boji pio kavu, kvaka s vrata toaleta bila je izvan funkcije. I nije se u njega moglo ući bez da zamolite konobara da vam otvori vrata. Onda bi on posegnuo ispod šanka, izvukao kvaku, uglavio je u za nju predviđenu rupu i pripustio vas unutra. Možda je problem u međuvremenu riješen, ali poznavajući tradicionalnu hrvatsku ažurnost u rješavanju problematičnih situacija, blago sam skeptičan.

Posebna prednost

Terasa je lijepa, široka i udobna. Zauzima dobar dio haustora i gotovo uvijek ima mjesta. Sunca nema gotovo nikada, što vam se sada može činiti kao nedostatak, ali u srpnju i kolovozu postaje prednost, samo čekajte.

Posebni nedostatak

Lijepi i vjerojatno dizajnerski stolci prilično su neudobni. Žičani naslon možda je efektan, ali taj efekt godi samo oku, ne i ostalim dijelovima tijela. Žuljaju kralježnicu. Izbjegavajte ih. Birajte separe ili visoke stolce.

Napomena

Ako vam se učini da vas konobari ignoriraju ili da su malo bahati, to nije zbog vas. Imaju puno posla i nije se lako uvijek smiješiti. I da, čaše za vodu koju dobijete uz kavu su možda malene, ali su lijepe, staromodne, trbušaste.

Summa summarum

Ovo je kafić u kojemu je svega nekako – previše. Dojam je da se htjelo napraviti mjesto koje će biti 'umjetničko', ali se onda s time pretjeralo pa se dobilo mjesto koje je samo umjetno. Ugodno je, lijepo je uređeno, glazba nije previše glasna, osvjetljenje je lijepo i ugodno, sve je na svome mjestu, ali kao da nedostaje nešto što bi ga uzdiglo iznad prosjeka.

Zapravo, ovo je kafić koji je svima drag, ali nikome nije najdraži, a to puno toga govori. No potencijal svakako pokazuje i zato bi bilo nepravedno dodijeliti mu manje od sedam.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu