KAVANSKI ĐIR

Bacchus Jazz bar

Objavljeno: 02.04.2012 08:01 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Neka mjesta stvarno nemaju sreće. Loša karma, to ti je. Čak i kada se učini da su se stvari počele pomicati u nekom pozitivnom smjeru i da će se dogoditi neki kvantni skok u poimanju birtije, opet se dogodi nešto što će joj srozati ugled

Bacchus je prvo bio gay bar. Ili su ga takvim doživljavali. Nije to laka etiketa, pogotovo ne za mačo osamdesete koje će se pretopiti u šizofrene i homofobne devedesete. Onda je, prije koju godinu, pukao glas da je tamo otvoren novi kafić i da je to sada 'normalno' mjesto iako su vas ljudi i dalje znali čudno gledati kada bi im rekli da ste bili na kavi u Bacchusu. I onda bi morali objašnjavati. Ili ne bi.

I neko vrijeme je sve bilo fino. Bacchus se riješio svoje stigme, postao je kulturno i ugodno mjesto za intelektualce i uglađene alternativce, mjesto u kojemu se može čuti dobar jazz i mjesto koje je postalo poznato po ugodnoj terasi s morskom atmosferom, a ne po seksualnom opredjeljenju gostiju.

Funkcioniralo je to tako neko vrijeme, ali taj status očito nije bilo moguće zadržati. Od starog je Bacchusa ostala samo ruina, reliquiae reliquiarum mjesta iz bliske prošlosti na kojemu se dobro zabavljalo i opušteno čavrljalo; sada je sve prekriveno slojem ljepljive prašine koja uopće nije metaforična.

Cijene

Razumljive s obzirom na to da je ipak u centru grada. Kava s mlijekom je deset kuna, a isto toliko je i čaj. Veliko pivo (Ožujsko ili Karlovačko) je 13, toliko je i Cola, a pelinkovac je 10. Decilitar vina je neshvatljivih 15 kuna, a ista je cijena i gemišta. Na cjenik koji je, usput budi rečeno, prilično mastan, prljav i iskrzan selotejpom je nalijepljena obavijest da Tomislav i novo, 'amber' Ožujsko stoje 15 kuna. Moglo bi u tome biti nekakvog šlampavog šarma, ali ga nema, nije to dirljiva manifestacija pozitivne ravnodušnosti. već samo posve očit znak propadanja.

Interijer

Zanimljiv, drven i vrlo mračan. Osvjetljenje u kavanama i inače je problem, ima ih stvarno malo koje su pronašle idealan omjer svjetla i sjene pa se osjećate ili kao da ste na kirurškom stolu ili pak uopće ne vidite sugovornika koji sjedi na pola metra od vas. Bacchus je ovaj drugi ekstrem, omiljen među krticama i šišmišima, još ako je vani sunčan dan, a vi sjedite na terasi pa uđete unutra na toalet ili tko zna zašto, tmina će vas doslovno zabljesnuti i trebat će vam više vremena nego što ste navikli da vam se oči priviknu na mrak.

Sve je drveno i to ne izgleda loše, ako uspijete vidjeti. Nekako napola očekujete da će odnekuda izroniti moćna gomilica hobita koji će pjesmom i ritmom koji udaraju svojim bosim stopalima zaraziti cijelu birtiju. Čitav je šank s vanjske strane jedna ogromna polica za knjige, a interijerom vlada gomila retro detalja koji izgledaju kao da su kupljeni na Hreliću možda zato što i jesu.

Ima tu svega, starih pisaćih mašina koje uspješno prizivaju boemsku i umjetničku atmosferu, rashodovanih stolaca koji uspješno prizivaju skoliozu i izvitoperenih stolnih svjetiljki koje kao da pozivaju da pod njihovo sjenilo ispuhujete dim cigarete, ali to je luksuz koji vam se ovdje ne dopušta. Da, da, pušenje je zabranjeno.

No, pušiti možete na terasi koja ima i pravu, živu, veliku i razgranatu smokvu i koja tamo usred kolovoza prilično jako miriše pa zaista možete pomisliti da ste negdje na moru. Terasa bi mogla biti lijepa, s tim zidovima obraslima bršljanom, rasparenim neudobnim stolcima i kamenim pločama na podu i nekada je to i bila, ali o njoj više nitko ne vodi računa. Danas izgleda tako prokleto prljavo.

I nekako je sva na hero, kao da na njoj ništa nije ondje gdje bi trebalo biti. No, sve bi se dalo prevladati da nije te prljavštine koju je zaista teško ignorirati, čak i suncobrani zaslužuju jedan dobar tretman sredstvima za čišćenje.

Usluga

Ovisno o tome na koga naletite može biti prosječna ili pomalo iritirajuća. Konobarice ne izlaze na terasu provjeriti je li se pojavio novi gost onoliko često koliko biste to možda željeli, vašem stolu ne pristupaju odlučnim korakom već s nekim teškom shvatljivim oklijevanjem, a smiješak im pobjegne dosta rijetko.

Često je dojam da ovdje rade cure koje su posao dobile preko student servisa i nemaju baš iskustva s konobarenjem pa se, eto, uče. To bi ih moglo opravdavati, isto kao i činjenica da je ponekada samo jedna osoba zadužena za čitavu terasu i interijer i za sve što konobarski posao uključuje, ali manjak agilnosti gotovo je neoprostiv.

Klijentela

Mladi i urbani intelektualci. Studenti. Umjetnici i oni koji to žele postati. Ljubitelji jazza. Novinari, pisci, slikari. Turisti.

Kako je ovo mjesto na vrlo frekventnoj poziciji tako je dosta teško svesti njegovu uobičajenu klijentelu pod jedan zajednički nazivnik. Ili pod deset. No, gotovo svaki put kada tamo odete zateći ćete barem jednog lika s naočalama i bradom koji ili a) čita knjigu koju je ponio sa sobom ili b) nešto črčka u notes. Isto tako, ne bi vas trebala iznenaditi djevojka s dredovima kojoj je bicikl glavno prijevozno sredstvo, a njezin veseli mješanac je prati u stopu, uvijek i svuda. I sve varijacije ovih dvaju tipova.

Sanitarije

WC je, zapravo, opravdanje za WC. Usko je, skučeno, neudobno i ondje ćete se zaista zadržati samo onoliko koliko morate, ako već ne budete dovoljno mudri pa odgodite tu radnju za negdje gdje ćete na tako osjetljivom mjestu dobiti sav komfor koji zaslužujete.

Posebna prednost

Terasa se stvarno može učiniti divnom. I vjerojatno će ponovno postati, nakon prve jače kiše. Tiha je, to je svakako prednost. Pred samim ulazom u unutarnji dio su vrlo udobne fotelje koje izgledaju kao da su donesene iz ureda nekog sindikalnog vođe u šezdesetima.

Posebni nedostatak

Terasa je zaista prljava, sve je na njoj prljavo. Stolci, stolovi, cjenici, suncobrani, sve. Sve. Nema dnevnih novina. Ili barem nema 'današnjih', to će vam reći ako ih upitate.

Napomena

Kava je dosta dobra. Postoji razmjerno pristojna kolekcija raznih časopisa kojima se možete poslužiti, a i za nekom knjigom smijete posegnuti, to ne bi trebao biti problem.

Summa summarum

Netom nakon ponovnog otvaranja i rebrandinga, Bacchus je bio i više nego simpatično mjesto gdje ste račun za piće dobivali u nasumično odabranoj knjizi iz njihove eklektične biblioteke, svi su bili nasmiješeni i veseli i trudili su se da vam ugode, a širila se plima neke dobre i poticajne energije.

Danas su od toga ostali samo teško prepoznatljivi ostaci. Zato samo pet od deset. Bilo bi i niže, ali osjeti se, ponekada, ono što je ovo mjesto bilo i što bi moglo biti opet pa eto, samo zbog toga, malo proljetne blagonaklonosti.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu