Kavanski đir

K&K (knjiga i kava)

Objavljeno: 30.04.2012 09:39 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / bl

Gdje uživati u kavi i dobroj knjizi? U kavi i knjizi!

Ne znam kako je kod vas, ali u mom društvu razgovori o tipu ugostiteljskih objekata i nisu tako neuobičajena tema. Jednoznačni nam zaključci možda ne predstavljaju često plod takvih rasprava, ali se gotovo uvijek složimo oko toga da Zagrebu, a bome i ostatku lijepe naše dramatično nedostaju kavane. Pokušaja ima, pravih kavana baš i nema, ali postoje određeni bastardi koji se drže već godinama, ugodna mjestašca koja su izgradila imidž i stekla vjernu publiku. K&K je jedno od takvih, mjesto koje tek rijetki zovu njegovim punim imenom i uglavnom ga se u razgovoru spominje kao Kod Milčeca.

Da, da, Zvonimir Mičec, poznati književnik, novinar i osvjedočeni ljubitelj (starog) Zagreba stoji iza ove kavanice, ona je njegovo djelo i mjesto koje je vjerojatno nastalo kao slika onoga što vlasnik podrazumijeva pod idealnim kavanskim ambijentom. Uz ograničenja nametnuta vanjskim okolnostima, dakako.

Cijene: zagrebačke, kao i mnogo toga ovdje. Kava s mlijekom je 10 (postoji i bečka kava i K&K kava, stoje 15 kuna i još ih se nisam odvažio probati), kola je 14, dva decilitra graševine ćete platiti 17 kuna, a ista količina crnog vina je, zanimljivo, dvije kune jeftinija. Ako se velikog piva ne možete odreći čak ni na ovakvom mjestu to će vas zadovoljstvo stajati 15 kuna poželite li popiti Ožujsko ili 17 ako je vaš izbor, recimo Stella. Pelinkovac kao i ostale domaće žestice ovdje stoje devet kuna.

Interijer: nakrcan detaljima, ali opet nekako decentan i vrlo ugodno osvijetljen. Ili, točnije, ugodno zamračen. Lokal je uzak i dugačak i tu s prirodnim svjetlom nema previše sreće, pa su osuđeni na umjetno, ali koriste ga mudro i razumno, svaka čast. Vidi se čitati, a opet se postiže neki gotovo romantičan, snoviti ugođaj. Rijetka kvaliteta.

Prostor je podijeljen na dvije razine. Donja je, zapravo, dugački i uski hodnik s pet stolova (uz svaki ide i 'dodatna oprema', vaza s vrlo uvjerljivim umjetnim cvijećem) i već spomenutom gomilom detalja koji ne oduzimaju pozornost, ali mogu ući u vidno polje (svjetiljke kao iz Orient Expressa sa zelenim sjenilima, mlinac za papar, stari radio, bijeli anđelci na samoj granici kiča, bršljan, zrcala s cizeliranim okvirima…). Na tlu je parket, a na stolcima presvlake. Zidovi su puni slika, uglavnom onih malog formata, uokvirenih razglednica starog Zagreba (ne može ih se prebrojati, pokušao sam), izrezaka iz novina, plakata, davnih urbanističkih planova metropole i sličnih stvari u kojima je Zagreb glavni junak. Ima, doduše, i onih u kojima je glavni junak Zvonimir Milčec glavom i bradom (naslovnice knjiga, fotografije sa slavnima), a koje ja radije promatram kao simpatični podsjetnik na jednu veliku karijeru, nego kao izljeve taštine. Uostalom, postoji li bolje mjesto za pohvaliti se svojim uspjesima od vlastitog kafića?

Gornja je etaža šira i prostranija. Uređena je u sličnom stilu, ali dojam je da je tu malo pomanjkalo inspiracije ili možda tek prikladne dekoracije. Uređeno je i gore, ne bojte se, ali ipak skromnije.

Iz čitavog prostora zapravo izbija nešto prisno i toplo i takvom ugođaju pridonosi sve, od izvanredno pogođene boje zidova (bordo-zlatne okomite pruge), pa sve do pohabanog tepiha prostrtog preko parketa.

Usluga: dosta brza i nenametljiva i odjevena u uniforme koje su u skladu s interijerom, djeluju uglađeno, a ne ponižavajuće ili zbrzano. Zanimljivo je primijetiti da svi konobari ovdje nose naočale. Slučajnost ili ne, o tome bi se dalo raspravljati.

Klijentela: uljuđena. Ili barem onoliko uljuđena koliko se to može očekivati od mjesta u samom centru grada u koje, po svojoj prirodi, ponekada zaluta svatko. U svakom slučaju, više je kavanska nego birtijaška, ako znate što želim reći.

Ulaz do kavane je staretinarnica i oba lokala imaju prilično slične izloge, čak se i vjerni pohoditelji ponekada zabune. U Milčecovom su izlogu, uz nešto suhog cvijeća, stare limene kutije za kavu i bombone (505 s crtom i Karo – Kandit) i sve djeluje kao šarmantni put u neku zagasitu, jesenju prošlost. No, ono što želim reći jest da je klijentela dva susjedska lokala vrlo slična. Ljude koji kod Milčeca piju kavu lako možete zamisliti u antikvarijatu. Jasno je, da, u trgovine starinama mogu ići svi, a ne samo Lovejoy i ljudi koji gaje začudno i nezdravu sklonost prema prašini, ali opet ima ljudi koje baš nikako ne možete zamisliti kako razgledavaju i proučavaju antikne komode.

Umirovljenici su dobra i vjerna klijentela ovog lokala, česte su dotjerane gospođe koje mirišu po laku za kosu, poneki student koji se među kolegama kojima je samo do tulumarenja izdvaja svojim interesom za njemačkim filozofima i djedovim sakoom od tvida, radni ljudi iz okolnih tvrtki, vrlo mlade djevojke koje čak ni ovakav ambijent ne može uvjeriti da spuste glasove, diskretni zaljubljeni parovi i tu i tamo kakav poslovni čovjek koji je došao uz kavu obaviti nekolicinu vrlo važnih telefonskih poziva.

Većina ljudi koja tu dolazi na kavu djeluje nekako sređenije i pristojnije od ostatka svijeta. No, dobro, da, moguće je da je to samo do rasvjete.Sanitarije: Ništa posebno. Usko i skučeno, ali funkcionalno. Na vratima umjesto 'dame' i 'gospoda' piše 'damen' i 'herren'. Mogao bi to biti zgodan štos, ali meni se ne sviđa. Više tu čitam bečki kompleks i dašak malograđanštine nego bilo što drugo. Nije dobro ni to što su na katu, umirovljenici znaju imati problema.
Posebna prednost: Ovo je mjesto na koje mnogi dolaze sami. Kao stvoreno je za to. Ima nekoliko različitih dnevnih novina, ima i nekoliko časopisa, a pogledate li oko sebe mrvu bolje vidjet ćete i knjige. Slobodno se poslužite.

Posebni nedostatak: terasa postoji, ali nije baš neka sreća. Na ulici je, s tramvajem koji vam juri iza leđa. Iako je uređena lijepo i decentno, mogla bi to biti terasa bilo kojeg kafića na svijetu, a K&K ipak ima izgrađen karakter koji bi se trebao izražavati na više razina.

Napomena: nedjeljom ne rade. Radnim danom su djelatni od 7.30 do 23.

Summa summarum: kada bismo se strogo držali definicija, ovo ne bi bila kavana. Kada bismo željeli biti potpuno iskreni, onda bismo mogli reći da je ovo kavana wannabe. No, eto, stvarnost je nekada jača od definicija koje bi je trebale opisivati, a ogoljela iskrenost se može izjednačiti s bezobrazlukom i povući pred blagonaklonoću, pa K&K u toj konstelaciji može postati jedna od najboljih zagrebačkih kavana. Baš kavana, bez ikakve ironije. Osam od deset.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu