Često me pitaju koji mi je omiljeni kafić u gradu. Često me pitaju koji mi je omiljeni kafić u nekom kvartu, u nekoj ulici, što bih preporučio onima koji piju isključivo kavu bez kofeina, a u njoj ne mogu uživati ako glazbena pozadina nije New Orleans jazz.
Često me pitaju svakakve stvari vezane za kavane, ali često i ostanu uskraćeni za odgovor. Teško je odgovoriti tako, na prvu, kao da sve to nema nikakvu važnost. Treba dobro promisliti, a za to obično nema vremena. Jer, što ako nepravedno zanemarim nekog od favorita samo zato što mi nije odmah pao na pamet?
Eto, recimo, da me netko pita koji mi je omiljeni kafić u Tkalči, sigurno se ne bih sjetio Funka. Vjerojatno bih rekao da u toj popularnoj kavoispijačkoj ulici i nemam omiljeni kafić i to bi bila potpuna istina, ali ipak nekako ispadne da ako me večernji izlazak nanese u Tkalču, obvezno svratim u Funk, ne znam ni sam zašto, možda tek da vidim je li se što promijenilo otkako sam zadnji puta bio. Nije se promijenilo, ne mijenja se nikada. I to je dobro.
Cijene
Očekivane. Kava s mlijekom je osam kuna, a toliko stoji i čaj dok ćete kolu platiti 15. Izbor piva je dosta slab i nemaštovit, tu se uglavnom pije Ožujsko (15 kuna), Staropramen (isto toliko) ili Beck's (i opet isto), a od malih piva ponuda je također standardna, Leffe (19), Hoegaarden (19), Stella (15)… Decilitar vina je osam kuna, gemišt je 12, a u ponudi imaju lijep izbor domaćih rakija po devet kuna za čašicu (od već klasičnih medica i višnjica preko naranče i kupine pa sve do bazge i lavande). Domaća žestica kao što je recimo pelinkovac kunu je jeftinija.
Interijer
Funk ima dvije razine, to je jedan od onih kafića. S tim da su tu ove dvije razine razdvojene dramatično i jedna s drugom i nemaju previše veze. Gornji je dio kafić, a donji funkcionira kao klub, s Dj-jem, glasnom glazbom, s plesanjem, sa svime.
Gornji je dio razmjerno uzak prolaz omeđen šankom s jedne i zidom s druge strane. Uz taj se zid smjestilo nekoliko visokih stolova, a osim njih možete sjediti i u jednom od dva separea, jedan je pored samih vrata, a drugi tik do prozora, dosta ugodan i udoban. Uređeno je skromno, ali funkcionalno, bez pretjerivanja i bez detalja koji bi vam napadali čula.
Dominiraju zagasito crveni tonovi koji počinju odlaziti prema smeđoj, ima dosta drveta pa djeluje toplo i prisno, a navečer baš lijepo znaju namjestiti rasvjetu pa izgleda kao da je čitav prostor presvučen nekom mističnom maglicom koja nije samo dim bezbrojnih cigareta. Na stupovima pored glavnog dijela šanka su smiješni, blesavi ili samo zanimljivi izresci iz novina tako da imate što raditi dok čekate piće.
U donji se dio spušta strmim zavojitim stubama. Mudro je paziti na svaki korak, sasvim doslovno. Dolje je lijepo i ugodno, ima mali šank i dosta nekoć crvene opeke koja iako postojana odaje svoju dob pa se čovjek neminovno zapita čemu je nekada služio taj podrum jer zgrada u kojoj se nalazi sigurno je stara najmanje sto godina. Možda je tu bilo skladište, možda je bio vinski podrum, a možda su tu neke davne generacije Zagrepčana dolazile na neke zabranjene underground partyje, tko bi znao.
Tri zida u tom donjem dijelu oslikana su licima stalnih posjetitelja, konobara, DJ-eva i jednostavno, prijatelja kluba. Mural je izvrstan, prilično realističan, očito rađen po fotografiji, vjerno kopira stvarnost, ali umjetničku mu se vrijednost ne može zanijekati. Zgodno je prepoznati neka lica na zidu, lica koja su vas maločas poslužila pićem ili na čiju glazbu upravo cupkate, to daje dodatnu vrijednost.
Usluga
Ponekad prilično letargična, sigurno ih ne bi uzeli kao reklamu za konobarski posao. Doduše, znaju djelovati kao da se izvrsno zabavljaju, ali u tu zabavu gosti (pogotovo oni koji nisu stalni) najčešće nemaju pristupa. Među sobom uživaju, među gostima baš i ne. Ipak, iako nisu najvedriji na svijetu sasvim su efikasni, a dosta se rijetko zna zalomiti da se zaborave pa im se omakne te se neki osmijeh i otisne od njih prema gostima što uvijek bude lijepo i podigne atmosferu.
Klijentela
Iz nekog je razloga ovaj kafić omiljen među splitskim studentima u Zagrebu. Ili je barem bio. Veze Funka i Splita su duboke, razgranate i mnogobrojne i nije ih nužno raspetljavati, ali u posljednje vrijeme taj splitski pečat kao da blijedi pa se tu slijevaju i studenti bez obzira na regionalni predznak, ljubitelji elektronske glazbe koji su odavno prerasli čudne frizure pa su se vratili uobičajenima (to je nova avangarda!), svakojaki frikovi, ljudi koji se odijevaju u indijskim dućanima, voze bicikle i imaju barem jednog psa mješanca koji ih veselo prati, profesionalni zgubidani i alternativci koji se ne doživljavaju tako.
Preko dana se tu uglavnom okuplja stalna i standardna ekipa. Konobari i njihovi prijatelji i ljudi čija su lica naslikana na zidu u podrumu, a navečer ovo postaje melting pot u kojemu nije neobično sresti baš nikoga i dosta je dobra stvar što se ovdje gotovo nitko ne osjeća neprihvaćenim, ma koliko se ponekada okolina trudila.
Sanitarije
Jedna kabina s pisoarom i dvije sa školjkama, sve odvojeno, u svima se daju zaključati vrata. Svi dijele isti mali umivaonik i to je jedina mana. Čisto uglavnom jest, papira ima parnim danima, a sapuna neparnima. Navečer se zna stvoriti gužva i red za wc u kojoj podjednako participiraju oba spola i baš se u tom redu za wc znaju dogoditi zanimljiva poznanstva. Eno, znam ja momka i curu, tu se upoznali pa su se kasnije vjenčali. Još su zajedno. Ne znam što će pričati unucima kada ih budu pitali gdje su se upoznali.
Posebna prednost
Skoro svaki dan u tjednu u podrumu se odvija neka svirka i to ne loša, štoviše. Znaju tu nastupati dobri pa i vrhunski DJ-i, a ulaz je uvijek besplatan. Stranci koje netko dovede u Funk obično budu oduševljeni i teško im je povjerovati da ovakvo mjesto postoji u Zagrebu. Na stranu to kakve su zapadnjačke predodžbe o našem glavnom gradu, ali ovdje stvarno postoji ta neka kozmopolitska atmosfera. Ili barem natruha iste. Glazba čini čuda, kažem vam.
Posebni nedostatak
Uz već spomenut manjak energije kod konobara, nakon par dolazaka ćete sigurno i primijetiti nekoliko stalnih lica koji se ponašaju kao da su u vlastitoj dnevnoj sobi pa vam može pasti na pamet da im možda smetate, nije lijepo ući u nečiju dnevnu sobu bez poziva.
Napomena
Ne brinite, ne smetate nikome. To je samo vaša paranoja. Opustite se.
Summa summarum
Kao kafić Funk bi teško dobio više od šest. Izvlači ga krasna terasa na najboljem dijelu Tkalčićeve, ali ima previše sitnih minusa preko kojih će pasionirani posjetitelj kavana teško prijeći. Kao klub, zaslužuje čistu devetku i zbog programa i zbog atmosfere i zbog faktora neočekivanosti. Artitmetička sredina je 7 i pol, baš onoliko koliko sam mislio dati u prvom redu. Stvarno divna znanost ta matematika!
