KAVANSKI ĐIR

Dubrovačka zvona

Objavljeno: 14.05.2012 08:50 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Sve da osim imena nema ništa po čemu bi bila posebna, ova bi birtija zasluživala opisivanje. Mislim, 'Dubrovačka zvona', zbilja? Raspitivao sam se o imenu, pokušavao doznati odakle i kako, ali nisam saznao baš puno toga, tek nekoliko neuvjerljivih urbanih mitova u čiju istinitost iskreno sumnjam pa ih zato neću ni navoditi, a ionako više govore o maštovitosti mojih sugovornika, nego o onome što me u ovom slučaju zanima.

Srećom, nije ime jedino koje ovaj kafić izdvaja iz mora drugih. Još tamo davnih dana kada je Velebitsko pivo bilo kuriozitet, a ne standardni dio ponude, oni su ga držali i po tome je ova mala birtija postala poznata u kvartu i šire, a sve ostalo bila je samo nadogradnja.

Cijene

Razumne, ne pretjeruje se. Kava s mlijekom je osam, a toliko je i čaj. Veliko Ožujsko ili Karlovačko stoji 12, a Velebitsko je kunu skuplje. Točeni je Tuborg Green, pola litre 14 kuna pa tko voli. Kola je 13, a imaju i ponudu domaćih sokova Agropošte koji su se u posljednje vrijeme dosta hitro proširili po domaćim kafićima, tri decilitra soka od bazge, limuna ili pak malinovca je deset kuna. Decilitar vina je 9 kuna, a gemišt 12. Pelinkovac i ostale domaće žestice su osam.

Interijer

Jedna prostrana pravokutna prostorija s najobičnijim, potpuno tipičnim stolovima i stolcima, šankom koji ulijeva povjerenje i dovoljno staklenih površina da i za najkišnijih dana unutra bude sasvim pristojna količina dnevnog svjetla. Zidovi su do pola obojani u plavo, a od pola u narančasto i po njima vise neki ne previše inovativni ukrasi, ali tu se zapravo i nema potrebe nešto posebno opisivati, interijer kakav ste vidjeli već tisuću puta i vidjet ćete još barem toliko, klasičan kafić, onaj koji se ne trudi biti nešto drugo, a možda bi se i potrudio, ali ga to uopće ne zanima.

U ovom se interijeru čovjek zaista može početi osjećati kao da je to jedina opcija, kao da su stvari zadane tako kako jesu i pokušati ih mijenjati bilo bi nemoguće, možda čak i opasno.

Zato je eksterijer ono što obara s nogu. Postoji nekoliko stolova uz sam ulaz i s njih se pruža pogled na obližnji park koji, čini se, proživljava zelenu renesansu, ali ni oni nisu ono što ovaj kafić izdvaja iz dosta bogate, ali i razmjerno monotone kafićke ponude ovog dijela Martinovke, zagrebačkog kvarta u kojem je centralna figura FER, a u blizini je i sportska dvorana, poslovne i stambene zgrade.

Najvažniji je dio ovog kafića njegova prekrasna, visokom živicom izolirana terasa. Mnogi kontinentalni kafići pokušavaju do određene mjere stvarati morski ugođaj, ali zaista je rijetko koji pokušaj uspio bolje od ovoga. Hlad drevnih breza (potpomognut prozaičnom, ali i neizbježnom potporom suncobrana), zelenilo dokle god oko može dobaciti, neki nježni lahor koji se osjeti čak i kada ne puše nigdje drugdje u gradu, šuštanje lišća i šapat kiše i blagi žamor ljudi za ostalim stolovima koji kao da instinktivno malo spuste glas kada tamo sjednu mogu vas zaista katapultirati negdje drugdje, negdje daleko.

Možete zaboraviti da je cesta od vas udaljena tek pet, šest metara i da ste, zapravo, okruženi gomilom betona. Cestu ne čujete, beton ne vidite pa je iluzija potpuna. Treba čovjeku malo iluzije.

Usluga

Bolja od onoga na što smo inače navikli. Brzi su, ne puštaju vas da čekate previše. Pristojni su. Sviđa mi se što poštuju želje gosta. Eto, baš neki dan, bilo je strašno vruće i uz kavu sam zamolio veliku čašu vode naglasivši ovo 'veliku' kao što to znam učiniti kada je jako vruće i kada znam da mi ona standardna mjera neće biti dovoljna. U nekim kafićima toj jednostavnoj želji udovolje, u većini ipak ne, a ovdje smo uz čaše s vodom dobili i bokal od pola litre koji smo, treba li reći, ubrzo ispraznili. Svaka čast.

Klijentela

Položaj determinira publiku, to je stara činjenica. Kako je ovom kafiću najbliža institucija Fakultet elektrotehnike i računarstva, eto vam odgovora tko su ovdje najčešći gosti, no ne treba zaboraviti da su u blizini i Filozofski, Strojarstvo pa i Pučko otvoreno učilište. Studenti, dakle, čine većinu posjetitelja, ali ta većina nije isključiva, zna se tu zateći i ljudi iz okolnih poslovnih zgrada, slučajnih prolaznika, kao i konobarevih prijatelja koji, barem ako je suditi po prvom dojmu, nemaju veze niti sa studiranjem, a ni s obližnjim poslovnim zgradama.

Česti su i mladi koji kasnije idu na neki koncert u KSET, a koji se nisu odlučili za predigru u već spomenutom parkiću ili također nedalekom Limbu. U večernjim satima se zna stvoriti atmosfera, to je važno spomenuti.

Općenito bi se moglo reći da je riječ o ugodnom kafiću s ugodnim gostima. Onako, uobičajeno ugodnom, nije da ćete se osjećati posramljeno jer komadići razgovora koji do vas dolepršaju sa susjednih stolova zrače mudrošću i elokvencijom kakvu sami nikada nećete posjedovati, ali ne očekujete niti ekscese nikakve vrste, možete se osjećati ugodno i opušteno.

Okej, istina, jednog sam subotnjeg jutra tamo pio kavu s prijateljima, a osim nas su jedini gosti bili dvojica koji su izgledali kao da su po njima nastajali klišeji o sitnim kriminalcima, kvartovskim huliganima ili posjetiteljima narodnjačkih klubova. Lako za izgled, manjak zuba i kose i višak dlaka na drugim mjestima kao i zlata oko vrata, ali čitavo su vrijeme pričali kako su se noć prije potukli, s kim, zašto i kako pritom koristeći znakovit vokabular od tridesetak riječi od kojih tek možda trećinu možete izgovoriti pred malom djecom. Ipak vjerujem da ovo njima nije najdraži kafić na svijetu i da su se tu zatekli slučajno. Više ih nisam sretao.

Sanitarije

Zanimljive. Nema nekog posebnog prigovora, ali dosta je smiješno i na prvu može djelovati zbunjujuće što su u muškom wc-u i pisoar i školjka iza istih vrata koja se mogu zaključati pa unatoč tome što postoje dvije opcije, nuždu ondje istovremeno može vršiti samo jedna osoba, bez obzira za što se odlučila. Uz to, školjka je podignuta, postavljena na neki sasvim doslovan pijedestal, na stubu visine barem dvadeset centimetara i to može biti interesantno iskustvo, iskusiti kako je sjediti na prijestolju, makar i na takvom mjestu, u takvim okolnostima.

Posebna prednost

Vrata do je mali kvartovski dućan pa ako vam nešto nedostaje, problem možete riješiti u času, bez obzira radilo se o pecivu, cigaretama ili hrani za pse.

Posebni nedostatak

Ovom kafiću zaista ne nedostaje ništa posebno. Da, interijer bi mogao biti maštovitiji, ali ionako niste zbog toga došli.

Napomena

Imaju gomilu časopisa, od Klikova i Playboya pa do raznih Auto magazina. Ako ste došli na kavu sami, bili oh tako nesmotreni pa zaboravili knjigu, a sve su dnevne novine zauzete, svejedno vam sigurno neće biti dosadno.

Summa summarum

Ovo je mjesto koje u toplim mjesecima kada se sjedi vani daje najbolje od sebe. Po zimi je priča nešto drukčija, tada mu ništa posebno ne nedostaje, ali se ničim niti ne ističe. Kako smo sada u toplom mjesecu svibnju (možda ne baš ovoga trena, ali vratit će se toplina za dan, dva, čekajte samo), dati manje od zavidnih osam i pol jednostavno nije moguće.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu