RETRO

Od Elektropionira preko Zagija – do muzeja!

Objavljeno: 15.06.2012 12:00 / Kristian Benić

Foto: Ostale fotografije KB / KB

Jedan od najgorih trenutaka naših života je kada usred umišljenosti odrastanja u podrum spremimo ili čak u golemoj crnoj vreći u smeće bacimo sve svoje igračke! Donosimo stoga priču o njihovoj domaćoj povijesti, trajnom čuvanju i neobičnoj inicijativi iz Rijeke. Kad već 'Toy Story' u četvrti nastavak neće staviti Zagija

'Igra predstavlja zonu narednog razvoja djeteta. U igri je dijete uvijek više od svog prosječnog uzrasta, za glavu više od samog sebe. Igra u kondenziranom vidu sadrži u sebi kao u fokusu povećala sve tendencije razvoja', Lev Semyonovich Vygotsky

U traženjima novih oblika moderne zabave i komercijalnog kulturnog turizma muzeji čine jednu od osnova promišljanja. Suvremenom sentimentu obično neprivlačni historicistički objekti ili socijalistički mastodonti (bivši muzeji revolucije, NOB-a i sl.) u koje je smješten dobar dio hrvatskih muzeja ulogama se dramatično mijenjaju kao i lice gradova u kojima egzistiraju. Jedan od zanimljivijih trendova posljednjih dvadesetak godina je da materijalni ostaci prošlosti, nekad tretirani samo kao zbirke, sve češće izrastaju u zasebne atraktivne muzeje.

U taj trend specifično su se dobro uklopile dječje igračke. U američkom Bransonu hram starih igračaka je bez ustezanja nazvan World's Largest Toy Museum s obećanjem da je kod njih 'svaki dan božićno jutro'. Muzej je posebno obilježen američkom produkcijom, što uopće ne smeta s obzirom na to da je upravo pop kultura generirana iz SAD-a bila najsnažniji motivator kreiranja, ali i korištenja igračaka.

U Rochesteru pak djeluje The Strong, višedimenzionalna institucija s igrom u središtu pažnje, gdje na 26.200 kvadrata nastaje teško izdrživo uzbuđenje za svakog geeka s obzirom da je uz igračke tu i muzej videoigara. Pauls Valley, mjesto od nekih 6.000 stanovnika zaigralo je pak na kartu akcijskih junaka i oformilo specijaliziran muzej pun figurica Batmana, Spidermana i ostatka ekipe.

Da ne bude sve usmjereno na SAD pobrinuli su se Malezijci koji su u gradu Penangu formirali muzej igračaka ovjenčan titulom najvećeg na svijetu! U muzeju je izloženo 110.000 primjeraka igračaka, 30.000 ih je u spremištu, a mnoge su nabavljene i iz samog Hollywooda.

I Europljani provode niz projekata muzeja igračka - u mjestu Verdú kraj Barcelone zgrada s korijenima još iz 16. stoljeća čini uz automatizirane modele definitivno najspecifičniji ambijent za igračke. U engleskom pak Brightonu snažnije su se usredotočili na makete željeznica i vlakova dok se u njemačkom Seiffenu ulazi u svijet drvenih igračaka koje pružaju sjajan osjećaj igranja prije ere plastike.

Uspomene grade muzej

Na tako zgusnutom tržištu pojavila se prilično neobična i nekonvencionalna ideja riječkog muzeja informatike i informatičke kulture Peek&Poke - sami napravimo muzej igre, djetinjstva i igračaka! Ideju su podržala također i dva elementarna mjesta za pitanja kvalitetnog djetinjstva - Učiteljski fakultet u Rijeci (znanstveno izučavanje igre i odgajanje profesionalaca koji će igru na pravi način implementirati u odgojno-obrazovni proces) ) i Gradska knjižnica Rijeka (širitelj kulture čitanja među najmlađima, poznata po akcijama skupljanja slikovnica). O čemu je zapravo riječ?

Kako Peek&Poke kao mjesto koje udomljuje dobar dio evolucije elektronskih video igara nalazi svog prirodnog 'partnera' u igračkama svi zainteresirani su pozvani  na doniranje, poklanjanje ili posudbu vlastitih igračaka muzeju ne bi li prvotno nastala uzbudljiva izložba, a potom i muzej! Temeljna težnja je da izložbu i muzej trebaju stvoriti upravo oni koji su uz igračke uživali ili pak čeznutljivo plakali dok su ih vidjeli u izlogu, a majka objašnjavala da nama više čekova ('traumatično' osobno iskustvo iz 1991. godine nakon što sam vidio Lego kocke u izlogu). Nastat će pri tom jedinstvena kulturna lokacija čiji duh neće biti usporediv sa spomenutim stranima projektima, ali će uz globalne karakteristike nositi i atmosferu specifičnosti igračaka cijelog ex-Yu prostor.

Zapaljeni Zagi i plavica Jugoplastika loptom

Domaći 'Toy Story', kada bi doista imali čarobnjake poput Pixara, unatoč reduciranosti i ograničenosti ne bi bio ništa manje dinamičan i uzbudljiv. Činile bio ga zasigurno 'čarobne vrećice' u kojima su dolazile plastične figure kauboja i Indijanaca - uostalom godine su to u kojima se gutalo Karla Maya i kaubojske roto romane. Pravu akciju stvarala je zapravo nekolicina domaćih proizvođača. Zagrebačka Biserka se fokusirala na Disneya, a u labinski 25. maj s produkcijom plišanih igračaka na školske izlete su odlazili i uzbuđeni klinci. Među plišanim igračkama je vladalo posebno šarenilo - od štrumfova kojima se lako iščupalo loše prišiveno oko, konjića za njihanje, pa do posebno dragog Zagija kojeg smo gdjegod u kasnijim ranopubertetskim nepromišljenostima i palili! Za plastične igračke tu je uvijek bila Jugoplastika čije kamione su dečki rastavljali u dva poteza dok je od udarca u 'graničaru' njihovom loptom nastajala solidna količina neugode.

Najsofisticiranija je svakako bila slovenska Mehanotehnika uloga čijih igračaka je postavši punokrvno edukativno sredstvo nadmašivala puku zabavu. Kroz legendaran komplet Elektropionir svladavalo se osnove igranja sa strujom dok se uz projekte iz kompleta Konstruktorska kutija u ranoj dobi odlučivalo za inženjersko usmjerenje. Mehanotehnika je i prema licenci Iskre izrađivala i vjerne replike telefona, a BMW i Mercedes mogli su biti dio svakog domaćinstva bar kao automobili na daljinsko upravljanje!

Svakako specifičan fenomen su bile društvene igre, posebno popularno Ne ljuti se bato (!), Tombola, Olimp, Igra s guskom, Monopoly (osim što je učio kapitalizmu u manjku pravog novca kreativno je i samostalno izrađivan na hamer papirima!), Roby s pitanjima o znanosti i NOB-u ili pak Brojke i slova, nastala izravno prema popularnom TV kvizu, a proizvođena u Cetinki iz Trilja, istoj onoj koja je radila kultni cetifix.

Igračke > industrija

Također, nije nezanimljiva ni lokacija na kojoj Peek&Poke idejno zamišlja novi muzej. Rijeci ne nedostaje industrijskih prostora koji su upravo godina koje su na police donijele original Lego kocke trajno lišeni temeljne funkcije. Jedan od upečatljivijih je Energana bivše Hartere koja je već solidno zaživjela kroz aktivnosti buvljaka i nastupe DJ-a, a igračke mogu postati samo dodatni element ponude. Do programa će se voziti 'ponicom', ispred igrati špigule i cip cop, voziti rošule, a unutra igrati s maketom željeznice Mehanotehnike… Možda je upravo i najbolje da taloge tuge zbog propale industrije i neuspješne revitalizacije prekriju - igračke. Tada se više nećemo opterećivati mišlju da su tuda hodale plave kute, već se samo sjećati onoga što su zarađenim novcem donosile u bezbrižna djetinjstva.

Komentari

Upozorenje: Uredništvo tportala protivi se širenju mržnje na vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj ili drugoj osnovi. U slučaju da korisnici promiču govor mržnje ili vrijeđaju druge korisnike, komentiranje ispod tekstova bit će onemogućeno, a prekršitelji će biti prijavljeni policiji.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu