Kickstarter je site putem kojeg ljudi prijavljuju raznorazne projekte za financiranje, za koje svatko potom može davati donacije po vlastitom nahođenju (tzv. crowdfunding). Pokrenut je 2008: u veljači ove godine se po prvi put dogodilo da je jedan projekt prikupio preko milijun dolara, a otad ih je još šest doseglo magičnih sedam znamenki. Uvjerljivi šampion – s deset milijuna doniranih dolara, trostruko više od 'drugoplasiranog' – jesr Pebble, 'e-paper sat za iPhone i Android' (ne pitajte me što to znači, ništa mi nije jasno!), a u zasad elitnom milijunaškom klubu Kickstartera našao se i jedan – glazbeni projekt.

Amanda Palmer je putem Kickstartera bila apelirala na donacije za štampanje i promociju svog novog albuma, prvog koji je snimila nakon odlaska s major labela. Svakom donatoru je bio obećan neki poklon, ovisno o visini donacije (od besplatnog digitalnog downloada za jedan dolar, preko luksuznog CD/vinilnog izdanja, knjige ilustracija, pa sve do večere s autoricom za više od 300 dolara). Ciljala je na 100 tisuća dolara, oko 25 tisuća donatora je naposljetku, od kraja travnja do kraja svibnja, uplatilo ukupno 1,2 milijuna dolara!

Predstavljena tako u šturim crtama, priča djeluje kao potvrda svega što zagovornici novih medija i tehnologija godinama uporno trube glazbenicima: odjebite posrednike i parazite, postanite vladari svoje sudbine, iskoristite sve mogućnosti koje vam pruža Web 2.0 i, ako odigrate karte kako treba – čeka vas jackpot, ne?

Pritom, ipak, treba uzeti u obzir i da Amanda Palmer nije tamo neki lijevi anonimus: nametnula se prije desetak godina kao liderica 'brechtovskog punk-kabare' benda Dresden Dolls te stekla vjerno fanovsko sljedbeništvo, koje je nastavilo rasti paralelno s njom solo karijerom. Osim toga je i supruga jednog od najobožavanijih kultnih spisatelja današnjice – a rekao bih da nije cinično za pretpostaviti kako je samo ime Neila Gaimana rezultiralo kojim doniranom dolarom više.

Koliko su to sve bitni faktori za ovu 'priču o neviđenom uspjehu'? Pa, dovoljno je baciti pogled na Kickstarterov hall of fame: projekt Amande Palmer je tek jedan od sedam glazbenih koji su prikupili više od sto tisuća dolara. Štoviše, drugi najbolje plasirani je prikupio – skoro milijun dolara manje od Amande!

U top 7 društvo joj prave: dva kršćanska rock benda osnovana sredinom devedesetih, folk-kantautor čija karijera traje već preko pola stoljeća, autor soundtracka legendarne igre s Amige, i... Nataly Dawn, ženska polovica indie-dvojca Pomplamoose, koji je isklesao svoju nišu praktički isključivo putem Youtubea.

U redu, svaka čast Nataly na tome što je uspjela Web 2.0-kapital konvertirati u stvaran novac, ali ona je ovdje samo iznimka koja potvrđuje pravilo – ono da na Kickstarteru najbolje prolaze etablirani izvođači, dok se ovi drugi mogu slikati (prosječan ukupni iznos donacija za projekte koji se etiketiraju kao 'uspješni': pet tisuća dolara!).

Ekstatične reakcije web-gurua poput Setha Godina i Boba Lefsetza na slučaj Palmer - nisu u biti ništa drugačije od reakcija web-gurua i njima sličnih na slučaj Radiohead. Slavilo ih se kao primjer kako sistem 'plati koliko želiš' uistinu funkcionira, orilo se kako je to 'budućnost glazbenog biznisa', i sve u tom stilu... Uz ah-tako-prikladno zaboravljanje elementarne činjenice da su Radiohead, ono, jedan od najvećih rock bendova današnjice, s toliko ogromnom armijom fanova da je statistički izgledno da će solidan broj njih za download po proizvoljnoj tarifi nešto i platiti! (Većina ih nije platila ama baš ništa, BTW.)

Sve u svemu: ako si glazbenik i želiš putem crowdfundinga skupiti novce za snimanje, štampanje i promociju albuma – pristojnim se iznosima možeš nadati jedino ako već imaš postojeću fanovsku bazu. Onima ostalima će vjerojatno biti samo sve teže i teže, posebno ako neće biti spremni slijediti primjer Nataly Dawn i 'stvarati posebnu vezu sa slušateljima' tako što će se danonoćno majmunirati na Youtubeu.