Jeste li ovisni o internetu, pretraživačima, društvenim mrežama, gadgetima, tehnologiji…? Svako toliko naletim na ovakvo klišejizirano pitanje, bilo usmeno, uslijed nekog neobveznog razgovora, ili napismeno, u nekoj pametnoj online ili offline anketi. U današnje vrijeme zvuči potpuno deplasirano postavljati ga jer sve što internet omogućava za mnoge je postao opis posla, nužnost, neizbježan aspekt rada i smjer komunikacije, ali i olakotna okolnost za gomilu scenarija. Jednostavno: internet i njegove prednosti aplicirane u suvremenu tehnologiju su svakodnevica.

Ja bih se svim silama trudio ne deklarirati se kao net ovisnik izvlačeći se na opis poslova koje radim, nemogućih bez interneta. Ali bez obzira na posao, Facebook je na homepageu, crvena lampica na Bleckberyju jednostavno 'zove' da brže-bolje pročitam taj novi mail (za koji se gotovo uvijek ispostavi da nije bio toliko važan), volim 'prvi' znati vijesti iz vlastitih interesnih sfera, tvitam kad mi večera odlično ispadne, guglam lokacije gdje sam… Skrušeno priznajem; internet jest moja svakodnevica koju trebam, ali i koju želim.

No, bili vi apsolutni ovisnik, česti konzument, povremeni posjetitelj ili od interneta živite, važno je da znate 'who’s in charge'. Važno je da znate da, makar ponekad, možete zaklopiti laptop na par dana, smartphone lišiti baterije i privremeno pohraniti u ladici i odvažiti se na funkcioniranje bez interneta. Ako net vežete uz svakodnevni posao, onda nema bolje prilike nego sve ovo isprobati na (godišnjem) odmoru.

Moj nedavni sedmodnevni put na Siciliju namjerno se pretvorio u dokazivanje (valjda samom sebi) mogućnost gore navedenog. Ona i ja, tjedan dana, otok na kojem vam (izgleda) osim sunca i praznog želudca ništa ni ne treba, a komp i Blackberry ostali doma. Put bez interneta.

Nema naknadnih guglanja, potraga za terminima buseva, lokacije one poslovnice jeftinog rent-a-cara, foruma o dobrim restoranima… Nema promjena planova, dvostrukih provjera informacija iz vodiča, gledanja prognoze za sutra ni snalaženja na online mapama.

Samo Ona i ja, i otok na kojem je sve navedeno suvišno, mobitel koji se jako srami pred braćom iz jabuka-kupina generacije (samo za poslati starcima poruku da si sletio i da je sve OK, ali s toliko malo roaming kredita da je to jedino što smiješ) te stari dobri 'Rough guide' vodič.

Nema ni statusa koji bi vas za uredskim kompovima na kontinentu valjda trebali baciti u suze jer vas obavještavam kako sam upravo izašao iz mora, nema uploadanih fotki s oboritim ribama koje (ni)smo jeli, nema pijanih tvitova s hashtagom #selimnasiciliju.

Da bi stvar bila gora, pardon – bolja, premda se oboje volimo nazivati freelance fotografima, nema ni digitalnih fotoaparata, samo par filmova i dobri stari analogni fotić. Nema brisanja ni drugih i trećih pokušaja. Jedan moment, jedna fotka.

Ne, nisam tehnomrzac, ne trebam internet rehab i naši mali kabinski koferi niskobudžetne kompanije s kojom smo letjeli mogli su ponijeti još pokoju kilu laptopa i fotića, ali bilo mi je važno (i pomalo oslobađajuće) uspjeti u nakani da komp, pa ni Blackberry ni digitalac ne vide Sicilije (ne zbog straha od mafijaških krađi). Bilo mi je važno biti nedostupan, ne biti informacijski 'svemoguć' ni ovisan o internetu. Bilo mi je važno umjesto tipkanja gledati, umjesto guglanja pitati.

Zašto? Baš zato što se može! A može se.

Jedna pizza u krivom restoranu, jednosatno čekanje busa za plažu, razgledavanje baroknog gradića na +35 u podne ili križanje par stvari s 'to see' liste najgori su scenariji koji vam se mogu dogoditi. Sloboda nedostupnosti, odmor od hrpe informacija, znatno veći angažman u razgovoru s lokalcima i milijun neočekivanih situacija koje će šarm lokacije na kojoj se nalazite pretvoriti u zabavu su samo neki od najboljih.

Stoga, ako vam se ovo ljeto ukaže prilika (ako se ne ukaže, onda je stvorite) makar na par dana, uzmite svoju spravicu za kojom surfate, bila ona stolno, prijenosno ili od dlana manje računalo, pametni ili glupavi telefon, pa se odlogirajte, stisnite shut-down, namjestite 'out of the office' na mailu, stavite status 'nema me' i otputujte negdje bez interneta. Zašto? Baš zato što se može i jer avanturizam, snalažljivost i spontanost internet (još) nije pobijedio.

A Sicilija?
Svakako otići, pogotovo u Palermo.
Ako baš budete morali ponijeti neku od spravica koje ja nisam, neka to bude fotić. On će vam najviše trebati. Samo ponesite karticu s puno gigabajta jer biste fotke od par dana mogli brojati u tisućama. Mojih pet filmova upravo se razvija.