Na spomen 'morskih delicija' glavom bi vam se prvo mogle zavrtjeti poveće cifre iz domaćih ribarnica ili one (još puno veće) iz boljih restorana na hrvatskoj obali. Riblji meniji i plodovi mora polako su, od nekadašnje hrane radničke klase, postali luksuz koji si ne može priuštiti baš svatko.

No majka priroda potrudila se da ne leži sve na dnu mora, u mrežama koća i po parangalima ribara (čitaj platama restorana i precijenjenih ribarnica). Neke slasne, ukusne i zdrave delicije iz mora možete 'ubrati' doslovno sami, u obližnjem plićaku, bez ikakvih skupih i zahtjevnih rekvizita i dodatnih vještina. Ne trebaju vam ni brod ni udica, ne trebaju vam velika pluća za ronjenje ni oprema za podvodni ribolov.

Sve što vam treba je eventualno maska, čvrst i oštar nožić te dobar vid. Baš svatko može napraviti pravu gastronomsku poslasticu za nula kuna. Pročitajte kako.

Zadnja stvar koju bi 'morske neznalice' povezale s ukusnim obrokom iz mora sigurno su morski ježevi. Na njihov spomen svakom prvo na pamet padaju ubodi, nezgode, realna opasnost koju vam ta bodljikava bića mogu prouzročiti. Crne životinjice svojim podosta oštrim bodljikama mogu vam pošteno pokvariti godišnji jer je dovoljan samo jedan krivi korak da se deseci njihovih oštrica smjeste u vaše pete, prste ili (ne daj Bože) stražnjice, i to da ih mrzite i izbjegavate sasvim je legitimno. No vrlo malo ljudi zna da ta crna morska stvorenja u sebi kriju možda najzapostavljeniju morsku deliciju.

Sjeme ježeva neponovljivo je fina hrana. Kavijar, među ljudima uvriježen kao jedan od glavnih aduta gastronomski cijenjene 'morske ponude', istog se trenutka može sakriti iza fenomenalnog okusa sjemena morskih ježeva. Njihovu kvalitetu i specifičan okus domaći restorani percipiraju i respektiraju znatno manje i rjeđe nego što je to, primjerice, u Italiji pa ćete ježeve/ježince/ježine kod nas rijetko gdje naći na meniju. Ako ih i nađete, naizgled kompleksan proces vađenja i serviranja proporcionalno će biti zaslužan za njihovu cijenu.

A te iste ježine, uz eventualno sat vremena truda, mogu se naći na vašem stolu (i u želucu) sasvim besplatno, izvađeni pred vašom kućom, vikendicom, apartmanom ili plažom na kojoj se kupate.

Jestivo sjeme, naravno, imaju samo ženski ježevi. Raspoznati 'dame' od 'gospode' vrlo je lako. Iako biste se možda mogli zakleti da su svi ježevi crne boje, ako malo bolje i bliže pogledate, shvatit ćete da ima i onih ljubičastih, smeđih i zelenkastih nijansi, no ono po čemu je još lakše detektirati njihov spol su 'ukrasi' koje nose. Svi oni ježevi koji na sebi imaju kamenčiće, školjke, morsku travku ili nešto drugo zasigurno su ženke.

Nakon detekcije daljnji proces lova je jednostavan, uz stalan oprez zbog bodljica. I ne zaboravite, jež vas nikad neće ubosti sam, vi se eventualno možete ubosti na njega. Uz oprezno i nježno manevriranje nema straha.

Stoga sjednite uz more i na posao: nakon što sakupite veći broj ježeva, čvrstim nožićem presijecite ježa napola s donje strane (posred zubi). Između malo manje atraktivnih iznutrica kažiprstom izvucite narančaste i smećkaste djeliće, jako krhke i mekane strukture, pa ih skupite u posudu.

Četrdesetak ježeva kasnije imat ćete dovoljnu količinu za predjelo za šest osoba. Sakupljeni trofej začinite samo maslinovim uljem i paprom te mažite na kruh. Kada ih prvi put probate, ostalo će biti povijest.

Ako se procesa vađenja ježeva uhvati veća ekipa i izvadite znatno više od spomenute količine za predjelo, skuhajte tjesteninu te ježevo sjeme, uz neizbježno maslinovo ulje, izlijte na tople špagete ili fusile i dobro promiješajte.

Izgled i tekstura sjemena ježa možda će vam izgledati bizarno, neobično, možda i gadljivo, no prije nego što prerano odbijete probati ih, promislite od čega nastaje, primjerice, hamburger ili pommes frites u žuto-crvenom ili nekom drugom lancu brze hrane pa ćete shvatiti da u delicijama koje ste sami izvadili iz čistog i prirodnog okruženja nema apsolutno ništa gadljivo.

I ne brinite se zbog malog 'pokolja' koji ćete napraviti - ježevi se izuzetno brzo razmnožavaju - a osim toga, očistit ćete plažu od nes(p)retnih uboda i preostalim iznutricama nahraniti ostala morska bića.

Osim ježeva, plićak nudi i domaćoj (gastro) javnosti nešto poznatije lupare, odnosno priljepke i ogrce, odnosno nanare. Dok su priljepci nešto kompliciraniji za uloviti i 'čvršće stoje na zemlji' pa treba napraviti pravi potez da ih se što jednostavnije odlijepi od stijene, pužići nanari (ogrci) jako se lako skupljaju. Rižoto s plodovima mora, u kojem zamrznute kineske dagnje i lignje mijenja upravo taj dvojac, samo je jedan od recepata koji će vas doslovno natjerati da poližete prste.

Dok na nekoj stijeni uz more čistite gore spomenute ježeve, oko nogu bi vam se mogle motati male prozirne kozice. Dimenzijama daleko od velike braće koja će završiti u vašoj buzari ili na gradelema, ti mali 'morski komarci' bačeni u vrelo ulje bolji su 'snack' od bilo kojeg čipsa. Doduše, da ulovite dovoljan broj trebat će vam veliko strpljenje.

Nešto sporiji od kozica su njihovi rođaci kosmeji, narančasto-smeđi rakovi čija vas zavidno velika kliješta vrebaju iz rupa u stijenama i ispod kamenja. Jedan potez nožem na prepad dovoljan je da se spretni rak nađe u vašim rukama i, premda vam neće osigurati to da se najedete, idealan je nadomjestak nekim drugim ribama i ribicama u brudetu.

I to je samo dio besplatne gastroponude iz plićaka našeg 'lijepog, plavog i čistog' Jadrana.

Mjesto lova svega navedenog je otok Vis pa ne odgovaram za svježinu i jednaku finoću spomenutih namirnica koje ćete (nadam se) sami pokušavati uloviti i pripremiti negdje drugdje na jadranskoj obali. Dobar tek!