RETRO

Kad je armija igrala na cool

Objavljeno: 15.09.2012 09:30 / Kristian Benić

Foto: Ostale fotografije KB / KB

Iako vrlo brzo postaje sve nadrealnije, činjenica je da smo nekad živjeli u bolesno militariziranoj zemlji. A naš Kile je naletio na bizaran primjerak koji pokazuje kako se probalo graditi ljudsko lice rata. Ako nešto takvo postoji

Niz retro tema otvoreno se mrzilo s neskrivenom, ali brutalno krivom pretpostavkom da se njima pokušava veličati negativne aspekte ex-Yu, poticati jugonostalgiju, iskriviti realnost, vraćati u prošlost... Takve i slične formulacije dolazile su obično iz rafala sačinjenog od istih metaka koji ministra obrazovanja proglašavaju milicionerom. Temu JNA, kao vrh negativnosti, izbjegavao sam jer je a priori na oštrom penalu, ali ovaj put je nisam mogao izbjeći. No bez brige. Ne mislim ulaziti u organizacijsko-ideološke detalje tog nestalog militarističkog sustava, ne zanimaju me MIG-ovi i Željave već mali fragment kulturološke fenomenologije. U škole kreću prve generacije stasale u potpuno demilitariziranom ambijentu kojem je zadnji čavao zadalo ukidanje vojne obveze 2008. godine. Potpuno nadrealno od egzistencije u zemlji koja je rat godinama suptilno predstavljala kao normalnost u kojoj život može nastaviti biti novootkriveni "dolce vita". Upravo potonje je motiv ovog kratkog osvrta.

Kako da se zaštitiš u ratu, mala knjižica od 120 stranica, pronađena je kod gospodina na smrdljivom mini buvljaku na riječkoj Brajdi gdje nekolicina s uobičajenim životom i higijenom oproštenih pojedinaca prodaje pokvarene tranzistore, GameBoy konzole, Iskra telefone, Pokemon karte, u smeću pronađene knjige...

U tom obilju potpunog smeća taj vrući dan ranog ljeta uočen je lijepi plijen - komplet od deset komada odličnog Stripa 81 s prvim brojem (!), dva nastavka Hejzijevih roto romana i spomenuta knjižica. U jednostavnom izračunu vidimo da je cijena svakog primjerka iznosila ravno 1 kunu te nije potrebna mudrost Gordona Gekka ne bi li se shvatilo kakav je profit ostvaren iako mi nemamo ni približan oblik Pawn Stars tržišta i mentaliteta. Uobičajeno, nema šanse da bi kupio nešto s tako bezveznom temom stranom mom pacifističkom umu. Ali vizualnost, kažu prodaje sve, a ovdje je bilo crvene i zelene koje prodaju najluđe, pa i toj 1 kuni u mom novčaniku nije bilo pomoći. Majka fino sređene frizure i blaženog izraza lica s pletivom u rukama baš prema naputku Praktične žene.

Otac zavaljen u stolicu čita novine i puši cigaretu dok pod nogom prede zadovoljna mačka. Tu je i kćerkica kojoj s lica ne silazi smiješak jer joj lutka zadaje očito zadovoljstvo, a možda je uzrok i ugodna melodija s radija koji se nalazi na stolu s cvijetom. U prvi mah pomislio sam da je riječ o zezanciji nekog plaćenog vojnog humoriste koji "duhovito" prikazuje JNA anegdote ili nespremnost Jugoslavena na rat sa zaključnom didaktičkom premisom da neprijatelj nikad ne spava. Ali ne. Doista je riječ o savjetniku za preživljavanje u ratnim okolnostima koji je trebao na zabavniji način pokazati kako se i u vrtlogu razaranja može očuvati kvaliteta života.

Iza izdavanja je stajala Narodna armija, poduzeće koje je objavilo niz djela profesionalnog i opuštajućeg vojnog duha, pa su se u istom paketu našli Što treba znati svaki telefonist, Partizanska lukavstva ili pak ležernije Garavi odred i Baba na vatrenoj liniji, posebno intrigantnog naslova. Za sadržaj se nije trebalo brinuti jer su samo na ovoj maloj knjižici surađivala čak tri pukovnika JNA, a među recenzentima je još 8 pukovnika, potpukovnika i kapetana! "Tvoja nepokolebljivost i vještina osnovni su uvjeti pobjede nad agresorom, od toga zavise Tvoj život, sigurnost tvoje pobjede.", glasio je uvodni motivacijski govor.

Kako je to bila 1968. godina, a unatoč ideološko-nacionalnim previranjima konjunktura je doživljavala svoje vrhunce, širila se televizija, turizam i ideja ugodnog života, trebalo je napraviti djelo koje će isto prenijeti i u ratne okolnosti. Pravi izbor bila je ležernost karikatura za čijeg je autora izabran Milorad Dobrić, legendarni srpski karikaturist. Razbijanje napetosti nelagodne teme karikaturalnom šaljivošću izbija iz niza stranica, pa vidimo antropomorfiziranog nasmijanog miša dok gricka sir i tako širi biološko oružje kojim je zaražen ili pak sretnog oca koji zakucava grede u izgradnju podzemnog skloništa. U skladu s godinom izdanja i hladnoratovskom paranojom u apsolutno prvi plan stavljen je nuklearni rat koji je predstavljen kao gotovo neminovan, ali ne i nešto što mora zaustaviti život.

"Pletivo, dječje igračke, tranzistor, novine, knjige, karte - nisu suvišne stvari u skloništu" kaže savjet. Da taj splet novonastalog načina života konzumerističkog tipa bude potpun pobrinuo se koloplet reklamnih poruka koje s ratnom situacijom nisu imale previše veze, ali je "target" u očima marketinških "stručnjaka" bio dobar. Fotokemika je za dobru fotografiju preporučila svoje filmove, Saponia Plavi Radion za čisto rublje, a Meblo "jogi za laku noć".

U nekom perverznom igranju patetične balkanske sudbine ova knjižica je nizu ex-Yu obitelji u spletu luđačkog raspleta sigurno pomogla kao koristan vodič u snalaženju. A tada nijedna karikatura nije mogla vratiti nasmijanu obitelj s naslovnice. Možda je i ona 1 kuna bila previše...

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu