Ivan nekad piše

Bijenalna izložba hrvatskog dizajna

Objavljeno: 17.09.2012 09:23 / Ivan Dorotić

Foto: Ostale fotografije HDD / Barbara Šarić

Pregled koji morate obaviti (ako vam je stalo do vlastitog vizualnog zdravlja)

Što je to dobar dizajn? Zašto je on uopće važan? Ovo su pitanja koja bi svaki laik lako mogao postaviti na spomen izložbe koja predstavlja ono najkvalitetnije što se dogodilo u domaćem dizajnu (bilo grafičkom, produkt ili modnom) u protekle dvije godine. Percepcija svakog od spomenutih aspekata dizajna kod onog dijela javnosti kojoj vizualna kultura nije posao, strast niti svakodnevica, mogla bi vječno ostati laička, ishitrena, nezainteresirana i površna, no upravo izložbe koje prezentiraju što jest dobar (i najbolji) domaći dizajn aduti su koji mogu i trebaju intrigirati i privlačiti te rješavati nedoumice svakog onog tko dizajn drži najnevažnijom sporednom stvari na svijetu.

Ako se date uvjeriti u suprotno: da je dizajn neosporno važna disciplina, krucijalan element vizualne kulture - segmenta čije se posljedice manifestiraju daleko trajnije i relevantnije negoli je to uvriježeno, najbolji početak za demistifikaciju i pobliže upoznavanje sa stanjem stvari u hrvatskom dizajnu jest izložba 'Pregled domaćeg dizajna 11-12' u MUO-u.

Do sredine studenoga, bijenalna izložba Hrvatskog dizajnerskog društva u Muzeju za umjetnosti i obrt javnosti pruža opširan, raznolik i kvalitetno selektiran trodimenzionalni elaborat koji cilja pokazati koliko bitan (i dobar) domaći dizajn jest i može biti.

Kroz preko 150 radova, na uvid je stavljeno realno stanje, koje od kategorije do kategorije možda varira, no sveukupno čini cjelinu zavidnih kvaliteta, osobito u kontekstu vizualno još uvijek neosviještene, nadalje neproizvodne te ekonomski razapete države.

Upravo s potonjim činjenicama kao da se ironično poigrava produkt koji je osvojio Veliku nagradu HDD-a - priznanje koje se dodjeljuje po odluci žirija najuspješnijem projektu u posljednje dvije godine. Riječ je o putničkom katamaranu 'Millenium Diamond', koji je 'designed & made in Croatia'. Vjerovali ili ne, paralelno s početkom Olimpijskih igara u Londonu, kanalima Temze zaplovio je brod hrvatskih dizajnera, inženjera i proizvođača, ne dobivajući adekvatan medijski odjek u domovini. Nadam se da će upravo glavna nagrada na izložbi generirati kakav-takav PR za projekt fantastičnih dosega te nagrađeni katamaran i ljude iz Brodarskog instituta u Zagrebu, zaslužne za njegov izgled i funkciju, na čelu s dizajnericom Ivanom Peko, dovesti na naslovnice brojnih medija. Budući da se radi o produktu prilično velikih dimenzija, naravno da nije doplovio na izložbu u MUO-u pa možete pogledati samo njegove prikaze i skice, no čari interneta brzo će vam pokazati ovo plovilo u svom novom 'razgledničkom' ambijentu.

Preostali selektirani proizvodi iz iste kategorije 'produkt dizajn', većinom su iz sfere namještaja, gdje su nezaobilazni radovi studija Grupa, koji je za elegantne i oblikovno perfektne fotelje 3angle u spomenutoj kategoriji zasluženo slavio kao najbolji, ali i njihove lampe Ili-ili, zatim rasklopiva sofa Revolve (autori Numen/ForUse i Borovnjak/Bratović), fleksibilni stol Compound (Simon Morasi Piperčić), lounge ležaljka XL (Numen) i Folding - latentno interaktivne drvene stolice za vrtićku djecu (Golik/Geber).

Najbrojnijom kategorijom izložbe – 'Dizajn vizualnih komunikacija', koja podrazumijeva oblikovanje vizualnih identiteta, postera, plakata, publikacija, knjiga i ostalih grafičkih materijala, u postavu vizualno dominiraju upravo plakati, mahom za sferu kulture, festivale i kazališne predstave.
Tako vam sigurno neće promaknuti decentni i duhoviti plakati za festival ljubavi i erotike Casanova (Studijo Sonda), raspuknuti posteri za Ganz novi festival (Dević/Živčić), ilustratorski prepoznatljivi Animafest (Gamulin/Ivezić), virtuozna serija eklektičnih plakata za Gavelline predstave (Studio Cuculić) te vrlo vjerojatno najbizarniji, ujedno nagrađen kao najuspješniji u ovoj kategoriji, plakat za predstavu GK Pula Isto lice (Oleg Šuran). Tu su i vizualni identiteti Tvornice Kulture (Payer, Giunio, Poljanec), Motovun Film Festivala (Đukić/Pavlović) te KIC-a (Šesnić&Turković).

Kategorija ambalaže nikada nije bila slabija, a razlog za to se vrlo lako može tražiti u činjenici da super-maxi-hiper lance trgovina preplavljuju proizvodi generičkih pakiranja, apsolutnog nedizajna, koji ne samo da su lišeni ambalažne kvalitete, već nemaju ni kvaliteta namirnice, ali se na tržištu (nažalost uspješno) snalaze i pobjeđuju isključivo najnižim cijenama. Činjenica da se u selekciji promišljene, dobre i originalne ambalaže (osim jednih cigareta i jedne čokolade) mahom nalaze proizvodi (vina, ulja, sokovi...) iz nekih malih obiteljskih proizvodnja, dovoljno govore kako 'velikima' za udjel na tržištu ne treba dizajn, nego samo monopol. Osim već legendarnih pakiranja Lega-lega, svakako treba izdvojiti ambalažu za kekse Aroma Ragusea (Orsat Franković), jednako živahan i zabavan Maričin sok (Bruketa&Žinić), provokativni sugestivni omot CD-a lezbijsko-feminističkog Le Zbora (Kuna Zlatica), projekt inovativne reciklirajuće 'all in one' šalice čaja (Matković, Pećirko, Mastrović) i Vina Solum, nagrađena kao najbolja u ovoj kategoriji (Studio Cuculić).

U kategoriji postava izložbi i signalizacije za projekt NOarhiv nagrađene su dizajnerice iz Bilić Muller studio, a dva najupečatljivija projekta istog autora (Damir Gamulin) karakterizira mala doza ironije, s obzirom na to da se radi o mjestima izuzetno urbanog suvremenog karaktera, a nalaze se u prilično zabrinjavajućem Splitu. Upravo aspekt suvremenog dizajna, promišljanja i adekvatne strategije učinio ih je iznimno važnim generatorima kulturne scene okruženja u kojem se nalaze.

Kategorija dizajna elektronskih/interaktivnih medija iz godina u godinu je sve važnija i dosezima naprednija, a na ovogodišnjoj izložbi nagrada u ovoj kategoriji otišla je ekipi iz Hartere, za projekt mobilne aplikacije za festival Hartera, za koju je zaslužna ekipa na čelu s Mrletom iz Leta 3.

Koncept je kategorija koja ostavlja otvorene ruke za projekte ili sfere izražavanja koje se teže uklapaju u neku od prethodno navedenih kategorija
ili ih karakterizira samoiniciranost, sveobuhvatnost i sl. Ovdje (poglavice dimenzijski) do izražaja najviše dolaze Numenovci - svojom dlakavom primamljivom 'pećinom na četiri noge' Tuft, kvantitetom i kvalitetom izuzetni radovi radionice inkluzivnog dizajna ExtraOrdinary Design (koji su osvojili nagradu u ovoj kategoriji) te suptilan, ali porukom snažan projekt za ambalažu Istarskog ovčjeg sira s ovcama koje se ne tuširaju, ne telefoniraju i ne sjede u uredu autorice Davorke Tumpić.

Modni dizajn na HDD-ovoj izložbi opet je marginaliziran, ponajviše zbog slabog odaziva u prijavama, no prave razloge treba tražiti u definicijama 'modnog dizajna' države koja ima više 'tjedana mode' negoli New York City. Osim nagrađene Danijele Štambuk, u glavnoj su selekciji još i neizbježne I-gle, maštovita Patrizia Dona koja metamorfozira uporabne predmete u odjeću (u projektu Metamorfodion#2 riječ je o harmonici) te nakit od pleksiglasa Ive Stojković.

Last but not the least, nikako ne treba zanemariti studentski aspekt izložbe, koji je organizacijski postavljen na početku, kao adekvatan uvod u najsvježije mozgove hrvatskog dizajna, gdje inovativnosti, zaigranosti, slobode promišljanje i opuštenosti ne nedostaje – vidno miljama daleko od realnosti gdje estetiku (nažalost) često diktiraju ograničeni klijenti (ili budžeti), upitne strategiju i pristupi te, na kraju krajeva, novac. Studentska selekcija, mnogi su komentirali, sadržajno je i konceptualno na jednakom nivou kao preostali postav, što zvuči ohrabrujuće kao relevantan adut (ne)izvjesne budućnosti domaćeg dizajna.

Neki će HDD-ovoj izložbi zamjeriti elitizam, neki preoštru selekciju ili igranje na sigurno te prevelike kotizacije koje ponekad dizajnere mogu zaustaviti da uopće prijave svoj rad, što automatski u neku ruku diskreditira poopćavanje izložbe kao pregleda ukupnog domaćeg dizajna. No ono što je istina jest činjenica da je HDD ovom i ovakvim izložbama te nizom ostalih aktivnosti koje organiziraju i podržavaju kroz posljednjih par godina polako, ali sigurno, dizajn podigao na nivo kojem stručnost i izvrsnost ne stagniraju niti opadaju, a popularnost i općeprihvaćenost kao da je sve veća. Dovoljno govori otvaranje izložbe koje je MUO prepunilo do posljednjeg metra kvadratnog.

Upravo akceptiranje dizajna od strane svakojake publike te što bližeg i češćeg guranja tog istog dobrog dizajna u sferu pop-kulture, mainstreama i svakodnevice, modeli su koji barem potencijalno mogu jamčiti njegovu održivost, prisutnost, rad i kvalitetu te zaziranje u neke nove niše, privlačeći uvijek novu publiku i konzumente svjesne uloge i snage dizajna.

Ako će vas ovaj tekst natjerati da pogledate što se još, osim spomenutog, krije na pregledu domaćeg dizajna iz protekle dvije godine, misija svih onih koji vjeruju u važnost dobrog dizajna ispunjena je.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu