Ivan nekad piše

80-e su bile godine - nostalgična Facebook stranica

24.09.2012 u 10:42

Bionic
Reading

Jedna od nama najdražih stranica na Facebooku je ona nazvana '80-e su bile godine', a koja nas svakodnevno podsjeća na djetinjstvo. Prisjetite se uz fotogaleriju i tih godina ili, ako ih se ne sjećate, pogledajte kako se živjelo prije downloada, mobilnih telefona i interneta

Bez ikakvog koketiranja s ideološkim ili političkim nostalgičarskim opredjeljenjima, većina ljudi koje poznajem vlastitog će se djetinjstva sjećati s velikim osmijehom na licu, osobito ako se ono odvijalo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. U samo par uglazbljenih rečenica, nevjerojatno suptilno i mudro, to isto doba vrlo su zorno (barem meni) opisali TBF-ovci u svojoj 'Nostalgičnoj'. Nekoliko sugestivnih riječi i kratko opisanih momenata iz pjesme uz 'melodije koje bude memorije', baš svaki put kad je čujem lako me odvedu u sredine osamdesetih, točno u vrijeme kad bi sestra i ja (vrlo često) bili baš 'cili umazani slajom'. Uz tu uvijek točnu i vremeplovski moćnu glazbenu pratnju, nekidan sam naišao na grupu na Facebooku koja bi svima koji su bili djeca u 80-ima mogla poslužiti kao vjeran slideshow godina u kojima smo odrasli, uz 'Nostalgičnu' kao idealan soundtrack.

80-e su bile godine je stranica na Facebooku koja gotovo na svakodnevnoj bazi kroz slike, prikaze i skenove motiva, likova i stvari iz svih naših djetinjstva priča daleko više od tisuću riječi, svakom ponaosob, a opet tako tipično nostalgičarski kolektivno. Jer u vrijeme 'jednakosti i slobode' kao da smo svi sve imali, a vjerujte mi, većinu prikazanih stvari posjedovali ste, probali, nosili ili skupljali.

Iako postoji nešto više od dvije godine, ja sam je pronašao tek prije nekoliko tjedana na sugestiju prijatelja. Dovoljno je bilo da prijatelj spomene tek nekoliko stvarčica za koje sam bio siguran da su davno pale u neke prašnjave i neaktivne dijelove mozga, da već sutra izgubim minute i minute listajući galeriju ove grupe. Vjerujte mi, dok budete listali njihove slike, na trenutak ćete pomisliti da netko forenzičarski precizno kopa po ladicama vaših sjećanja i osnovnoškolski radnih stolova.

Vratit će vas u razdoblje kad je naša Wikipedia bila crvena debela '1.000 zašto, 1.000 zato' koju su, valjda na neko bizarno obročno plaćanje, svima starci kupili na gotovo prisilan nagovor razrednica i školskih akvizitera. Vratit će vas u vrijeme mlijeka iz kesice, čaša od Kinder lade, žvaka Bazooka, postera iz Brava i ponude koja je jamčila da jedini 'slajo' kojim ćete vi ili sestra biti umazani može biti Ledova čokolada ili vanilija. Vratit će vas u vrijeme kad nismo imali pojma što je 'download' pa su dani i vikendi bili tempirani i organizirani po emitiranjima 'Mućki', 'Alo, alo' ili' Dinastije'.

Jeste li zaboravili na melodike, alat za tehnički, Fla-Vor-Aid ili nevjerojatno glupave kvačice u obliku raznoraznih životinja koje smo kačili po jaknama, torbama ili zavjesama? Znate li tko su Alf, Goga i Dado, Ralph Macchio, Princ Valiant? Takva i slična sjećanja oživjet će vam ova odlična grupa, a osim nekih zaboravljenih i iščeznulih brandova, lica i stvari, daje odličan uvid u tadašnji dizajn, modu, stripove, ali i originalne izglede proizvoda kojima su upravo osamdesete osigurale kultni status (Tortica, Domaćica, Čokolino, Buco...). Nabrajanje bi moglo u nedogled, a toliko će vjerojatno trajati i vaše listanje njihovih slika...

Nostalgična grupa uskrsnulih memorabilija broji više od 27.000 članova, a feedback u smislu likeova, komentara i shareova koji svaki pojedini prikaz dobije je nevjerojatan, često troznamenkast i jamči konstantnu ekspanziju. Ako već niste, svakako je posjetite, smijeh i nostalgija su zajamčeni.

Kažu da su prvi znaci starenja trenuci kada kreneš komparirati vlastito djetinjstvo s nekim današnjim klincima, no bili smo vjerojatno posljednje generacije čiju ranu dob nisu obilježile stvari koje imaju previše veze s tehnološkim napretkom pa su sve usporedbe bespredmetne i suvišne.

Kažu da današnja djeca nemaju pojma koja radnja povezuje kazetu i olovku, a meni se čini da nemaju pojma što kazeta uopće jest. Koje će albume oni listati za tridesetak i više godina browsajući po svom djetinjstvu i koji će im likovi i stvari širiti osmijehe na lice? Nemam pojma, možda internet kao takav?