Jurica savjetuje

Hardcore vanilija

27.09.2012 u 11:08

Bionic
Reading

Puding ili sladoled od vanilije, vanili kiflice, biskvit s vanilijom... Ovo su tek neka od svima nam dragih jela, odnosno deserata s ovim aromatičnim začinom. Jurica nam danas savjetuje, tj. uvodi nas u novu dimenziju upotrebe ovoga tropskog začina

Vaniliju najčešće viđamo u obliku vanili šećera ili tekućeg ekstrakta od vanilije koje možemo kupiti u skoro svim supermarketima i dućanima. Želite li kupiti štapiće vanilije, dakle izvorni oblik, predlažem vam da svakako pretražite bespuća interneta jer ćete vrlo vjerojatno naići na štapiće vrhunske po pristojnoj cijeni, po komadu ili gramima. Tako možete pazariti i ekstrakte vanilije. Samo pripazite s količinom narudžbe da ne bi u očima tete/stričeka na carini izgledali kao komercijalni uvoznik s ciljem preprodaje. Štapići vanilije će zadržati svoju svježinu do godinu dana od branja, ukoliko su pravilno skladišteni. Za štapiće obratite pozornost da su vakumirani ili u čvrsto zatvorenim epruvetama.

Kada su sorte u pitanju, izaberite onu koja vas najviše privlači imenom i karakteristikama:

Meksička – vanilija dolazi iz Meksika koji je dugo držao monopol nad proizvodnjom vanilije. Štapići su deblji od drugih, zamamnog mirisa i bogatijeg slatko/kremastog okusa. Koristite ovu sortu kada želite da vanilija vlada jelom – u mlijeku, vrhnju, kremama i sladoledima.

Madagaskar – tamnog i punog okusa koji će mirisom jačim od ostalih sorti podsjećati na rum i sušeni duhan. Ovo je danas najrasprostranjenija sorta vanilije čijom smo aromom okruženi još odmalena. Njome obogatite okus jela, bez da ga dominirate aromom vanilije. Često je poznata i kao burbon vanilija zbog nekadašnjeg naziva skupine otoka indijskog oceana, Île Bourbon. Na taj ćemo podatak zajedno iz ovih stopa frknuti brkom jer se prava burbon vanilija uzgaja na otoku Reunion u blizini, no to je već detalj za pasionirane ljubitelje vanilije (čitaj: picajzle poput mene) s istančanim nepcem.

Burbon – snažnog voćnog mirisa i okusa u kojem ćete osjetiti smokve, kaki i trešnje. Višenamjenska je te idealna za voćne pečene deserte.

Tahiti – štapići su kraći, sadrže više vode i ulja te manje sjemenki. Prilično cvjetnog i nešto voćnog mirisa koji vuče na slatki korijen i šljive. Okusom koji se kuhanjem ne mijenja je suptilnija od ostalih te se preporučuje kao glavna aroma jela. Odlična je i za džemove te za mješavine začina za čajeve. Vrlo je skupa i teško je naći sortu baš s Tahitija.

Spomenuo sam najbitnije, a osim njih postoje i sorte iz Tonge, Papue Nove Gvineje, Indije te Indonezije koje se aromama bitno razlikuju.

Najdraže mi je praviti ekstrakt jer osim što će uvijek spremno čekati u smočnici, traje godinama (litra može trajati desetljećima!) i lako se koristi. Da biste napravili ekstrakt ne morate trošiti više novca na A kvalitetu, slobodno kupite štapiće B kvalitete. Bilo idealno da pomiješate meksičku i tahićansku sortu. Dok većina recepata za ekstrakt vanilije govori o četiri štapića na 250 dcl tekućine, ja bih vam savjetovao bar osam, tj. duplo više. Ekstrakt nikada ne može biti prejak, a i manje ćete morati dozirati ako je jači.

Slobodno stavite i više stapića ako želite. Pripremite bocu tamnoga stakla i s kvalitetnim čepom da bi zaštitili ekstrakt od svjetlosti te ishlapljivanja. Kupite votku ili bijeli rum – birajte one srednje kvalitete od cca 40% alkohola. Izrežite štapiće po sredini, ubacite ih u bocu koju ste prethodno sterilizirali i savršeno osušili. Zatim do vrha napunite bocu votkom, dobro začepite i protresite. Prvih tjedan dana je svakodnevno protresite, kasnije je dovoljno nekoliko puta tjedno. Nakon četiri tjedna već možete koristiti ekstrakt, ali nadolijte potrošeno čistom votkom jer štapići moraju biti sasvim pokriveni alkoholom. Šest mjeseci kasnije procijedite sjemenke i štapiće da bi dobili pročišćeni ekstrakt koji više nećete razrjeđivati zbog upotrebe – takav može stajati godinama, naročito ako ste sve radili u što sterilnijim uvjetima. Krenete li što prije, već ćete za nadolazeću sezonu blagdana imati domaći ekstrakt vanilije.

Vanilin, aktivni sastojak vanilije ima antioksidativno djelovanje i prema studijama usporava razvoj supstance zvane peroksinitrit koja inače igra značajnu ulogu u razvoju degenerativnih bolesti mozga, poput Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, ali i za smanjenje rizika oboljenja od makularne degeneracije te nekih oblika raka. K tome, vanilija ima sedativno djelovanje pa se uspješno koristi i za liječenje depresije, tjeskobe, nesanice, mučnine, menstrualnih grčeva... u čašu vode ili mlijeka ulijte par kapi ekstrakta vanilije i polako popijte; slično možete postići pijući čajne infuzije s vanilijom. Masirajte slijepoočnice esencijalnim uljem vanilije za opuštanje.

Probajte vaniliju i u slanim jelima. Na isti način kao što bi napravili vanili šećer, napravite vanili sol, tzv. vanilla fleur de sel. Radite li juhu od rajčice, dodajte malo mirisne soli ili šećera (ako volite slađu juhu) da bi dobili suptilnu nijansu vanilije i time ugodno iznenadili nepce. Takvom solju možete napraviti varijaciju na meksički mole umak o kojem sam pisao u veljači ili osvježiti okus ljutog gulaša, posebice onog od divljači, a izvrsno paše i u krem umaku za rakove.

Za kraj, s vanilijom možete i zaplesati!