POPFENOMENOLOGIJA

Sunce sja i na Balkanu

Objavljeno: 05.10.2012 12:00 / Tonći Kožul

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / tk

Ima li neka tajna, nevidljiva veza između Bugarske i Kariba?

Urban Dictionary je sajt na kojem svatko tko se ulogira može napisati definiciju nekog pojma iz urbanog slenga (a i šire). 'R&B', na primjer, ima 21 različitu definiciju, 'hip hop' ih ima 43, a 'chalga' ima čak... 74! Većina ih je negativno intonirana i datira iz proljeća 2005., što će ga reći da je očito posrijedi bio organizirani internetski blitzkrieg: ako vam je pojam nepoznat te se pitate što je moglo tako efektno mobilizirati nabrušenu rulju, dovoljno je reći kako je čalga – svojevrstan bugarski ekvivalent turbo-folka. Evo kako glasi najlajkanija definicija čalge na Urban Dictionaryju, u integralnom, gramatički neuglađenom obliku: 'Very shity music made by Bulgarian low-inteligent musiciants adicted to low-quality alcohol and preformed by guipsies and retarded whors (most often blond). The lyrics are cheesy and doesn't ring any bells...at all.'

U tih par rečenica sažeti su manje-više svi ključni lajtmotivi što će se nastaviti redati u narednim desecima definicija: ekipa se žali kako su 'izvođači čalge inspirirani turskim govnojedima i sisatim srpskim droljama', kako je čalga 'najveća pogreška u povijesti čovječanstva' te da 'nagriza i izjeda mozak sve dok u njemu ne ostane ničega osim snova o mercedesima, parama i kurvama', a jedan lik je uspio čak i prošvercati opasku kako je 'u Bugarskoj nažalost previše ne-Bugara, što se ne bi nikad dogodilo da je u ranim četrdesetima Hitler osvojio Bugarsku'!

Kao čalgin target, različiti autori na Urban Dictionaryju navode: seljake, alkoholičare, neobrazovane, Rome, taksiste, kamiondžije, drvosječe, policajce, mafijaše, napaljene djev(i)ce, nezadovoljene supruge, žene 'lakog morala', konobare, agente osiguravajućih društava (!) te radničku klasu općenito. Zvuči poznato, jelda? Svaka vrsta balkanskog folka nailazi na uglavnom iste prigovore, ali svaka isto tako ima i – svoju posebnu priču...

Iako je i po susjednim zemljama establišment znao napadati svoje varijante folka zbog 'zagađivanja' narodne tradicije s istočnjačkim zvukovima, u komunističkoj je Bugarskoj bio na snazi konkretniji i sistematskiji pokušaj održavanja glazbene 'čistoće': država je financirala tradicionalne zborove ustrajavajući na viziji izvorne bugarske glazbe koja je preživjela i nadživjela eru turskog carstva bez minglanja s muslimansko-romskim zvucima, bez obzira na tvrdnje mnogih muzikologa da takvo što praktički više ne postoji.

Komunistički vlastodršci u Bugarskoj nisu baš bili presretni s postojanjem određenih manjina na svom tlu, tako da je grupama koje su svirale čalgu – najčešće sastavljenima od Roma ili Turaka – bilo onemogućeno oglašavanje i općenito bilo kakav pristup medijima. Stoga su te grupe djelovale u poluilegali: prije svega po vjenčanjima, gdje je bugarski narod jasno davao do znanja da im je miš-maš istočnjačkih stilova puno draži od 'državotvornog' etna. Nakon pada željezne zavjese, čalga kreće u pohod na kafane i klubove i medije usporavajući pritom tempo glazbe i približavajući se zapadnjačkim produkcijskim standardima te ubrzo prerasta u pravu pravcatu glazbenu industriju.



I kao što Srbija ima svoj Grand Production, u Bugarskoj je uloga monopolističkog diskografskog giganta pripala Payner Musicu: etiketu je početkom devedesetih osnovao Mitko Dimitrov-Pajner, koji je nadimak dobio po tome što je u osamdesetima po rodnom Dimitrovgradu presnimavao kasete na Pioneerovoj liniji.

219504,219445,217707,217664

'Čalga' je danas generički izraz koji hejteri lijepe na sve što je bugarsko, a miriše na Balkan i Bliski istok; ljudi koji, pak, vole tu glazbu njime obično označavaju korijenski zvuk, a za moderniji repertoar jednoimenih ženskih superzvijezda (Andrea, Galena, Preslava, Emanuela, Anelia...) rezerviran je termin 'pop-folk' – manje unikatan, ali i manje opterećen negativnim konotacijama. (Uzgred budi rečeno, vjerojatno jedina istinski velika muška superzvijezda, Azis – otvoreno je gej.)

No, da, imamo već srpskog folka, više nego dovoljno za bilo čije potrebe: zašto bi sad još itko htio slušati i bugarski? Isti k**ac, drugi jezik, ha? Pa... I ne baš. Ako je turbo-folk dancehall, BG pop-folk je lovers rock: nježnija, milozvučnija sestrična srpskoj sodomi i gomori. I u redu, jest da je turbo-folk generalno stvar prošlosti, i da se srpski mainstream folk zadnjih par godina dosta desodomizirao i degomorirao, ali razlika je i dalje osjetna: srpski je folk muzika koja zakucava, bugarski folk-pop je muzika koja... leti. Mislim, nisam potegnuo analogiju s Jamajkom bez veze!

Znakovito je kako pop-folk bugari(ce) mahom zaziru od dance ritmova 4 puta 4 : dominira reggaetonast ritam srednjeg tempa i ležernog ugođaja, kao da je u naumu da se zvuči zapadnjački kompletno preskočena Zapadna Europa, i pogled pun čežnje uperen preko Atlantika, ka suncem okupanim, lepršavim, bezbrižnim Karibima.

Naravno, tko ne voli srpske narodnjake, neće voljeti ni bugarske. Uključujući i prosječnog jamajkofila koji skuplja riddime ko pokemone! Jer, da ne bude zabune, nije to muzika koja je doslovno inspirirana Karibima, kamoli da se na njih ikada konkretno referira – ali da ga jebeš, meni bugarski pop-folk zvuči baš kao balkanski narodnjak s karipskom dušom. A to, kao Balkanac s mora, itekako znam cijeniti.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu