JELENIN KULTURNI GREBEN

Jedu li gastarbajteri pseću hranu

Objavljeno: 14.10.2012 08:21 / Jelena Mandić-Mušćet

Foto: Ostale fotografije Damir Žižić / Damir Žižić

O lokalnim predrasudama, glasinama, teorijama zavjere i drugim zanimljivim temama progovara Kristian Kožul – autor izložbe "Misinterpretations"

Za stereotip o gastarbajterima koji su uvijek bolesni jer zbog štednje jedu pseću hranu čula sam, priznajem, tek na izložbi Kristiana Kožula, umjetnika-povratnika iz Amerike kojemu Lauba 16. listopada priređuje izložbu pod nazivom "Misinterpretations"

Zasićen kiparskim medijem, u kojemu je briljirao već kao mladi umjetnik, uz bučne aplauze kritike, Kožul se preorijentirao na fotografiju kroz koju, kao u svojevrsnom teatru apsurda, progovara o temama koje ga trajno zanimaju: o bespomoćnim Hrvatima sklonima teorijama zavjere, financijski isplativim Gospinim ukazanjima, teško razumljivim gastarbajterskim 'navikama' i Aliji Sirotanoviću, nekadašnjem heroju rada koji bi u današnjem kontekstu mogao biti potrošački fanatik...

Zašto ste se nakon skulpture prebacili na medij fotografije?
Bio je to postupan proces u kojem je narativ rada bilo lakše izraziti kroz fotografije. U osnovi radovi na ovoj izložbi su dokumentacije diorama koje sam izgradio u studiju. U fotografskom smislu radovi su gotovo dokumentarne prirode, prenose konstruirani interijer iz uvijek iste centralne perspektive, bez pokušaja da se prizor dodatno dinamizira.

Nova izložba bavi se lokalnim mitologijama, unutar kojih ste odabrali četiri teme. Koji fenomen vas je najviše zaintrigirao?
Sve radove zapravo objedinjuje ideja formiranja suvremene mitologije. Zanimalo me kako jedan događaj upitne vjerodostojnosti kroz vrijeme postupno mijenja protagoniste, vrijeme i mjesto radnje da bi u konačnici bio prihvaćen kao 'vjerojatno' istinit, unatoč očigledno pojednostavljenom kontekstu koji podilazi popularnom mnijenju.

Najdirektnija ilustracija ovog procesa je u radu 'Napkin'. Epizoda koja je zapravo začela cijelu priču je crtanje karte BiH na ubrusu prilikom susreta predsjednika Franje Tuđmana i Paddyja Ashdowna. Tijekom vremena taj događaj mijenja glavne protagoniste, svrhu crtanja i zapravo sve moguće elemente, da bi u svojoj konačnici, barem onoj koju sam ja susreo kao posljednju, usmenom predajom ubrus postao simbolički artefakt urote kojom se planirala podjela Bosne. Sam rad lišen je protagonista i realiziran kao fotografija konstruiranog simboličkog interijera unutar kojeg se ta konspirativna drama odvijala.

Možete li nas provesti kroz priče koje stoje iza ostala tri rada u kojima, s dosta humora, preispitujete predrasude kojima robujemo, fanatizme kojima smo vjerni...?
Tri preostale priče dotiču se 'urbanih mitova' ovdje tradicionalno prisutnog pečalbarstva, odnosno mitologije gastarbeitera. Fanatične želje za validacijom vjere uprizorene kao romantizirano snoviđenje i konačne potrošačke psihoze davno umirovljenog udarnika.

Da bi nastale ove fotografije, najprije ste morali izraditi diorame. Koje ste materijale koristili i gdje ste ih nabavljali?
Svaki prizor je zahtijevao jasan simbolički vokabular, tako da su objekti korišteni pri konstrukciji bili odabirani prema potrebi. Od Konzumovih vrećica i reklamnih letaka u radu posvećenom Aliji Sirotanoviću, do tisuća ubrusa i stotina šalica u 'Napkinu'. Dakle od sabirnih centara za PVC ambalažu, Hrelića do lokalnog Konzuma...

Tko je pojeo sve konzerve pseće hrane?
Susjedov pas... nadam se...

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu