U petak je u novom i nepretencioznom izložbenom prostoru, u samom centru Zagreba u Gajevoj ulici, održano prvo događanje od (nadam se) niza istih koji će uslijediti u godišnjem kontinuitetu, pod nazivom boiling point.

Riječ je o projektu druženja sa suvremenim slikarstvom koji za cilj ima promociju umjetnosti, mladih slikara nove generacije i poticanje što većeg interesa za suvremenom umjetnošću.

Novi oblici promoviranja i projekti praćenja i okupljanja domaće umjetničke scene, kontekstualno i konceptualno s prilično velikim odmakom od pomalo uštogljene i bezbrojnim ograničenjima zagušene institucionalne scene, posljednjih su nekoliko godina sve češći.

Već itekako ustoličena Lauba, zatim niz malih nezavisnih galerija i projekti poput 'boiling pointa' zajedno čine jednu novu umjetničku energiju (bez obzira bila ona potkovana privatnim kapitalom ili čistim entuzijazmom) koja otkriva, stvara i promovira kvalitete domaće scene.

Zajedničko svim navedenim su ljudi koje spomenuti projekti podupiru: hvalevrijedni, talentirani, produktivni i (mladi) domaći umjetnici. Scenarij sve veće popularizacije umjetnosti i kontinuiranog približavanja iste što širem krugu javnosti odvija se paralelno s medijskim uredničkim politikama koje kulturu sustavno izmiču na margine. No očito su 'glad' za umjetnošću (ili kipljenje), kao i društvene mreže kao najbrži medijator kvalitetnog sadržaja, zaslužni da ovakva događanja u pravilu prolaze izuzetno posjećeno, što je bio slučaj i na otvorenju 'boiling pointa'.

U svoj dijapazon prvog prezentiranja autora i radova za kojima su (u osmišljenoj gerila kampanji) 'kipjeli' psi, ljudi, djeca, pa i dizajnerski namještaj, ekipa koja se krije iza projekta 'boiling point' uzela je četvero mladih slikara, točnije dvije slikarice i dva slikara. To su Martina Grlić, Lena Kramarić, Josip Tirić i Dino Zrnec.

Riječ je o autorima na samom pragu ili već u tridesetoj godini, svi diplomanti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Organizatori ističu kako je odabir autora itekako promišljen pa je, osim autorske osebujnosti, izričaja i kvalitete radova kod odluke o izboru slikara bila izuzetno važna i energija samih umjetnika koju će, kroz koncept projekta i niz popratnih događanja, pokušati prenijeti na sve posjetitelje.

Dodana vrijednost samog projekta 'boiling point', osim izložbenog djela, koja bi trebala dodatno zainteresirati umjetnosti gladnu publiku su 'boling spot' - za javnost otvoreni i formom opušteni dijalozi sa slikarima, 'boiling workshop' - radionica slikarstva s Lenom Kramarić te 'boiling screen' - popratni filmski program.

Sam izbor autora organizatora itekako je promišljen. Premda generacijski bliski, autorski izričaj slikara koji izlažu na 'boiling pointu' od pojedinca do pojedinca se itekako razlikuje, što u kontekstu ciljane publike - dobrih poznavatelja ili nekih novih štovatelja suvremenog slikarstva, jamči širok dijapazon onih koji će posjetom 'točke vrenja suvremene domaće slikarske scene' pronaći svog favorita.

Radove Martine Grlić predstavljene u Gajevoj, ulja na platnu odrađena u crno-bijelim nijansama, karakterizira njezina očita fascinacija nekim minulim vremenima pa autorica u gotovo dokumentarističkom sagledavanju slika proizvodne pogone tvorničkih giganta iz bivše države.

Ponavljajućem elementu i masovnosti ovakvih zaposlenja, karakterističnim za danas pokojne tvornice kojima bi mnogi odmah zamjerili hladnoću, sumornost i monotoniju, Grlić kroz svoj omekšani realizam i figuraciju uspijeva udahnuti živost i svjetlinu.

Sličnom tematikom, slikanjem interijera socijalističke arhitekture, u svojim se radovima bavio i Dino Zrnec, no na 'boiling pointu' se predstavlja nešto drukčijim, slikarski snažnijim i meni osobno dojmljivijim radovima. Zrnec je neko vrijeme studirao na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna u Pragu, a upravo arhitektoničnost, koloristička suzdržanost, objekti i oblici umjesto ljudi te strast prema geometrijskim formama dominiraju njegovim izloženim radovima.

Za razliku od Zrneca, upravo boje, njihova toplina i fantastična primjena te ljudi kao neizbježni akteri, glavne su osobine izloženih slika Josipa Tirića. Umjesto fotorealizma simptomatičnog za velik broj slikara njegove generacije, Tirić slika zaigranije i pomalo bajkovito, no još uvijek emocijski blisko, toplo i jasno.

Četvrta autorica predstavljena na izložbi je Lena Kramarić čiji su radovi najviše dojmili moje žensko društvo na otvaranju izložbe. Sjajne ilustracije izričito ženskih likova u svojim se scenarijima i preklapanjima isprepliću s kolažima boja i uzoraka stvarajući prepoznatljivi potpis maštovitog karaktera.

Boiling point traje do 2. studenoga, a osim izložbe radova koju možete pogledati svakodnevno od 17 do 22 sata, još stignete 'popričati' s trojicom od spomenutih slikara, pogledati dio filmskog programa ili samo provjeriti kako izgleda novo mjesto u gradu koje 'zna' da domaća scena ima odlične mlade umjetnike čiji talent i rad nedovoljno često dolazi pred oči javnosti.

Više o boiling pointu i programu događanja pogledajte ovdje