Ivan nekad piše

Svaki tjedan muzej jedan

12.11.2012 u 21:03

Bionic
Reading

Ovaj tjedan umjesto Noći muzeja osmislite svoje 'jutro, dan ili predvečer muzeja'

Ne, nismo potpuno poludjeli, pogriješili mjesec i godišnje doba niti je daleko najviše populistička manifestacija domaćih umjetničkih institucija Noć muzeja promijenila koncept i vrijeme održavanja.

Do 'magične' noći kada ogroman postotak puka naše države (daleko najažurnije u Zagrebu) 'hrli k umjetnosti' ostalo je nešto više od dva mjeseca. No upravo činjenica da ćete sve dane tih predstojećih mjeseci (izuzev ponedjeljka i blagdana), dane poslije, pa tako i tijekom čitave godine, moći posjetiti, osjetiti, pogledati i pregledati što god vas od zagrebačkih i inih muzejskih ponuda zanimalo možebitno sami, ili u društvu tek nekolicine ljudi, trebala bi vas potjerati da se već ovog tjedna zaputite do nekog željenog muzeja.

Moje osobne kritike Noći muzeja, koje glasno ponavljam iz godine u godinu, idu upravo tome; da je pomalo nevjerojatno promovirati i hvaliti koncept koji podrazumijeva bjesomučno hrljenje u zgrade i 'pred umjetnost' u baš jedan produženi dan s tisućama ostalih, dok su ti isti prostori i ta ista umjetnost dostupni, prisutni i lišeni galame, pompe i gužve veliku većinu godine.

Upravo zato je cilj svakog onog kome je stalo do popularizacije umjetnosti, do vrijednosti i važnosti hranjenja te osvještavanja građanske kulture i umjetničkog senzibiliteta, da se odlazak u muzeje kontinuirano njeguje kroz čitavu godinu.

Istina je da većina domaćih muzeja gladnih publike tijekom jedne godine ne vidi ni približno onoliko ljudi koliko ih se pojavi, prošeta i stavi 'checked' one noći kad je gotovo 300.000 Hrvatica i Hrvata u muzejima, no to je zasigurno malo dublji muzejski i kulturološki problem ove države

Istina je i da glavninu te sulude brojke privlači besplatan ulaz te možda specijalni popratni programi i 'otvaranje nekih vrata' koja možda nisu tako često otvorena, no dijeliti bilo kakvo doživljajno umjetničko iskustvo s podužom kolonom koja vam čeka za petama u noći kada su 'svi u muzeju' samo radi uštede od dvadesetak kuna zaista je besmisleno.

Zadovoljavati se iluzijama da svaka Noć muzeja 'donosi' ili nedaj Bože odgaja neku novu umjetnosti svjesnu publiku apsolutno je bespredmetno. Pravu ciljanu publiku koja će promijeniti trend praznih i posjetitelja gladnih muzejsko-izložbenih lokacija treba tražiti upravo u ljudima kojima je jasno da ništa suvislo neće vidjeti, doživjeti niti osjetiti dok ih gaze, gurkaju i prestižu oni koji su došli samo jer je besplatno, jer su 'rekli na radiju' i jer su svi tu.

Tim istim ljudima koji znaju, uče, žele i razumiju, ali iz nekog razloga ne idu često u muzeje, treba što češće medijski servirati što se događa, što je aktualno, gdje se otvara, traje ili uskoro zatvara izložba koju valja vidjeti. Na žalost, članke i naslove u kontekstu muzeja češće preuzmu neki problematični ispolitizirani segmenti, naglo otkrivene kontroverze ili oni trenutci kada se ti isti muzejski prostori koriste u neke sasvim drugačije populističke svrhe.

Uloga medija, koji je svjestan da kontinuirano podizanje vizualne kulture može imati samo pozitivne učinke na niz društvenih aspekata, trebala bi biti da odrađuje posao vlastitog PR-a za brojne domaće umjetničke institucije kojima birokratska i strukturalna začahurenost nekako zamagljuju oči u percepciji što bi točno ta dva slovca (P i R) trebala značiti i koliko su važna u dovođenju publike na izložbu u dane nakon pompoznog otvorenja, vina i kanapea.

Stoga u sljedeća dva mjeseca, ususret noći kada muzeji 'gore', pokušajte povremeno promisliti koliko Muzejskih zbirki, stalnih i povremenih postava ili trenutačno postavljenih izložbi niste vidjeli, a zanimaju vas? Za koliko muzeja nikada niste čuli, nemate pojam gdje su i pitate se čime se zapravo bave i što izlažu? Koliko biste ih htjeli posjetiti i proučiti? Onda promislite biste li više voljeli vidjeti ih sami, eventualno s dečkom, curom, prijateljima, obitelji ili istovremeno s brojem ljudi koliko ih, primjerice, živi u Komiži, Motovunu ili Kumrovcu.

Google pod ruke, pa u istraživanje što se nudi. U Zagrebu, gradu koji broji na desetke muzeja, to barem nikada nije bio problem. U nastavku samo nekolicina 'random' izdvojenih sugestija.

Ako živite s ove strane Save taj MSU vam je sigurno uvijek nekako van ruke, no nemojte da vam se dogodi da analizom shvatite da ste češće provlačili kartice u dijagonalno lociranom šoping centru negoli u muzejskom shopu 'velebne' institucije domaće suvremene umjetnosti. Stalni postav MSU-a trenutno 'parazitira' velika izložba kričavog i razvikanog produkt dizajnera svjetske slave Karima Rashida, pa ako vam nije do namještaja i žarkih boja, morat ćete još malo pričekati da se stalni postav 'očisti'.

Uvijek aktualni, a u posljednje vrijeme još više ažurni Klovićevi dvori, upravo su otvorili izložbu umjetnika čije ime nose: do sredine siječnja možete pogledati djela Julija Klovića – najvećeg minijaturista renesanse, dok su 'Videoportreti' Roberta Wilsona otvoreni još samo do kraja tjedna.

U HDLU-u, takozvanoj Džamiji, odnosno tamošnjoj galeriji Prsten još samo koji dan traje izložba 'Berliner Zimmer' koja okuplja radove četrnaest umjetnika uglavnom iz istočne Europe, a sljedećih desetak dana u galeriji PM možete pogledati izložbu Tomislava Brajnovića.

Ako vas ne zanima isključivo likovna i vizualna umjetnost, razonodu pronađite u stalnom postavu i popratnim programima uvijek poučnog Tehničkog muzeja, uvijek originalnog Muzeja prekinutih veza koji je Zagreb upisao na liste nekih drugačijih i hvaljenih svjetskih muzeja ili za Zagrepčane i nezagrepčane uvijek interesantnog Muzeja grada Zagreba.

Ako vam je dosta spomenutih Muzeja, u njima ste dovoljno često, posjetite neki Muzej ili muzejsku zbirku u kojima nikada niste bili. S liste muzeja zagrebačke turističke zajednice, mene su u kontekstu onih koje nikada nisam posjetio (čitaj – nisam ni čuo) najviše zaintrigirali Hrvatski športski muzej (Praška 2), Lovački muzej (V. Nazora 63) i Muzej automobila Ferdinand Budicki (Ljudevita Posavskog 48).

Kakvi god bili; popularni, aktualni, zanemareni, misteriozni, drugačiji, uvijek novi ili uvijek stari, muzeja, muzejskih zbirki i izložbenih galerija u Zagrebu ima dovoljno. Čak dovoljno da od jedne do sljedeće 'Noći muzeja' svakog tjedna hodočastite u drugi. Sami, opušteni i na izloške koncentrirani. Svaki tjedan, muzej jedan, i tako kroz cijelu godinu.