Početak prosinca, osim lakih nota Mariah Carey, niskih temperatura i snijega koji je uspio paralizirati Zagreb, donio nam je i tradicionalne zimske ulične gastronomske i ine radosti (i gadosti).

Već uobičajeno, ususret velikom kršćanskom blagdanu koji bi trebale karakterizirati neke sasvim druge idile i vrijednosti, trgove i ulice zagrebačke špice zauzmu kobasice, vinca i tamburaši te plastika i darovni program made in China, pretvarajući metropolu u, izuzetno prikladno za Božić, zonu neumjerenosti u jelu i piću i bjesomučnog konzumerizma.

Načine na koje ugostiteljski i prodajni sadržaji agresivno i nepromišljeno zauzimaju trgove i ulice, u oblikovnom smislu zastrašujuće, svojatajući javni prostor i brišući javne površine, već godinama kritiziraju struka, pojedini mediji i intelektualna elita, s malim ili nikakvim učinkom.

Predimenzionirane šatorske strukture, bavarske i ine nastambe te mirisi i ponuda koji su davno izgubili povezanost s autohtonim i lokalnim, sve više su dio identiteta božićnog Zagreba na koji velika većina ima kritiku, ali ih i dalje konzumira jer to je advent na koji smo navikli.

Grad, koji iza sveg navedenog stoji kao 'vlasnik' tih istih prostora, uredno trlja ruke na broj tih istih ugostitelja i prodavača, kojih svake sljedeće godine sve više ima, ne mareći previše za njihov izgled, odnos prema okruženju ni ponudu.

Kožarićeva skulptura Prizemljenog sunca u Bogovićevoj nedavno je uklonjena uz objašnjenje da ide na čišćenje (čemu se i sam autor više puta protivio), da bi njezino mjesto već za koji dan zauzeli drveni štandovi, a kip Petra Preradovića na Cvjetnom će sljedećih nekoliko tjedana zuriti u pozadinske cerade privremenih šatora.

Termin 'privremeno', opisni pridjev šatora i kućica, često se pretvori u 'trajno', pa je tako glavni zagrebački trg u posljednjih nekoliko godina gotovo nemoguće vidjeti prazan, lišen nekog šatorsko-sajamskog sadržaja i događaja suburbijskog izgleda i atmosfere.

Neki promišljeniji, pametniji i za javni prostor senzibiliziraniji gradski oci umjesto agresivnog prostituiranja atraktivnih i najfrekventnijih gradskih poteza u potpuno neadekvatne i neprikladne svrhe, češće bi trebali promisliti lokacije koje nisu svakodnevica šetača, građana, špice, gužve i strke - kojima je povremena sadržajna aktivacija prijeko potrebna.

Upravo jedna takva lokacija je Tomićeva, malena uličica u usponu koja od Ilice vodi prema uspinjači - jedna od najfotografiranijih zagrebačkih veduta.

Osim razgledničkog karaktera Tomićeva neke atraktivnije sadržaje i funkciju uopće ne posjeduje, uglavnom je čine bočni izlozi trgovina i tek pokoji ugostiteljski objekt. Njezina lokacija, povijest i potencijal nasuprot potpunoj neiskorištenosti ove su godine nekom konačno pali u oko, nepretenciozno i suptilno stvarajući najzanimljiviju lokaciju zimske ponude Donjeg grada koja bi trebala poslužiti kao paradigma za sve ostalo.

Tomićeva je od početka prosinca poprište vjerojatno jedinog promišljenog, sadržajno zanimljivog, aktualnog i autentičnog te vizualno pohvalnog adventskog eventa lukavo nazvanog Fuliranje kod uspinjače.

Sličan scenarij lani se odvio na Griču u sklopu Grinčevanja, a apsolutno najbolji primjer iskorištavanja obodnih atraktivnih neiskorištenih gradskih javnih prostora je Ljeto na Strossu koje je zonu šetnice Gornjeg grada, nekad poprište tek povremenih turističkih ili romantičnih dvokoraka, pretvorilo u najzabavniji gradski javni prostor od lipnja do rujna.

Isto će, nadam se, uspjeti i organizatorima Fuliranja, programa koji se u konceptu tematski vezuju na neki stari Zagreb, njegove karakteristike, toplinu i navike, Zagreb koji se vjerojatno 'okreće u grobu' zbog sveg onog u što se ovaj novi sajamski i potrošački pretvorio.

'Džepni trg' zagrebačke Ilice pred uspinjačom sada je pretvoren u zonu reminiscencije na zagrebačke tridesete, gdje kroz prigodni program i prateću ponudu možete uživati u nekoj drugačijoj slici zagrebačkog adventa, možda suviše nostalgičnoj, možda samo dobro upakiranoj u Fulirovo odijelo, ali svakako daleko suvremenijoj i iskorištavanjem lokacije pametnijoj od svega ostalog u Donjem Gradu.

Organizatori Fuliranja su, naravno, pametno spojili sve ono što je za zaradu i predbožićnu ponudu neminovno, pa su također kućice, kapljicu i papicu spojili s punktovima za eventualnu kupnju darova, no njihove su kućice jednostavne i estetski promišljene, papice i kapljice su domaće, drugačije od ostale ponude (i finije), a ako kupite darove na Fuliranju, kupit ćete proizvode domaćih dizajnera.

Lari&penati, Vino&ino, Rakijarnica, Good sweets i Kuhanac samo su dio ponude poznatih ili manje poznatih imena domaće gastro scene, čija vas ponuda čeka na Fuliranju, a Brokula&Ž, Filip Gordon Frank ili Mashroom mjesta su gdje možete pronaći poklone s potpisom hrvatskih dizajnerskih imena.

Unatoč toplini kuhanog vina i povremenih grijalica, na Fuliranju vlada neka topla atmosfera. Možda zbog zavjetrine koju pruža Tomićeva, a možda i zbog nekog dobrog duha gospon Fulira i ekipe, kojima je stalo da energija i ambijent Zagreba ostanu autentični, drugačiji, europskiji i posebni. Gledajući ostalu ponudu, Tomićeva i Fuliranje to zasigurno jesu.

Više o Fuliranju pogledajte na njihovoj Facebook stranici.