Popfenomenologija

2012. - najbolja godina za nekomercijalni house u povijesti?

Objavljeno: 21.12.2012 08:53 / Tonći Kožul

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

U slavu novog zlatnog doba house glazbe...

Ne valja iščitavati previše toga iz pojavljivanja neke stvari na prvom mjestu neke redakcijske lista najbolje stvari godine. Takve liste u pravilu nastaju iz zbroja glasova mnogih suradnika: na grupnom prvom mjestu može završiti i nešto što nikome od njih pojedinačno nije bilo na prvom mjestu, posebno u godinama kad je manje konsenzusa oko toga što je bilo dobro; što je više ljudi uključeno u proces glasanja, stvari koji su mnogima samo vrlo dobre bolje će se plasirati od onih koje su samo nekima odlične.

No opet, kad ISTA stvar osvane na vrhu godišnjih lista dva valjda najpoštovanija webzina za elektroničku glazbu, Resident Advisora i FACT-a, iščitavanju je već malo teže odoljeti.

Riječ je o Andresovoj 'New for U': ako je i niste dosad čuli, lako ćete skontati zašto je ljudima prirasla srcu čim se promoli ljupki orkestralni sempl. Možda nećete kontati zašto je ljudima baš toliko prirasla srcu, ali bi vam i to moglo postati jasnije ako uzmete u obzir kako je zvučala dosta drukčije od svega što se pojavilo ove godine, i ako potom probate zamisliti kako bi samo mogla djelovati osvježavajuće ubačena u praktički bilo kakav miks, poput vjetrom nošene razglednice iz nekog dalekog, ljepšeg kraja.

Zvuči također i kao da je mogla biti prije snimljena prije pet, deset, petnaest, dvadeset godina, skoro pa otkad je housea, i to je razlog zbog kojeg mi se grupno uzdizanje 'New for U' na tron od najboljeg od 2012. čini nekako... konzervativnim? Kukavičkim, čak?

Jer pri svođenjima računa uvijek je lakše dati podršku nečem 'bezvremenskom', neutralnom i nevezanom za neki pokret ili scenu, negoli staviti muda na panj i reći: 'Da, ponosno stojim uz ovu stvar koja je specifična za ovu godinu, koja je, takva kakva jest, mogla nastati samo u ovoj godini, i baš me briga što će o tome misliti netko drugi/sud povijesti.'

OK, u redu, stvar poput recimo 'Childa' Georgea Fitzgeralda jest mogla, takva kakva jest, nastati i prije dvadesetak godina, ali uz bitnu razliku: 'Child' se ipak referencira na jedan konkretan komad povijesti housea i produkt je jednog šireg POKRETA. Ili, možda, koalicije više pokreta (koji se ionako često preklapaju):

1) revival američkog garažnog housea devedesetih: jest da je kroz cijelu drugu polovicu nultih među deep houserima bilo popularno pozivati se na Strictly Rhythm i slično, ali muzika koju su radili je uglavnom i dalje bila odrješito tehnoidna.

Dok se pak ove godine zakotrljala lavina stvari rađenih u tom stilu, koje ne samo da jedva da imaju techna u svojoj DNK, nego i fokus više nije samo na tvrđim dubovima iz davnina - inspiracija se nalazi i u melodičnijoj strani stare američke garaže (npr: Nick Curly 'Underground /Dennis Ferrer Remix/,' Huxley 'No Matter What,' Russ Chimes 'Back 2 You /Hot Since 82 Remix/').

2) glam-lounge house Hot Creationsa i srodne familije: 'Hot Creations je novi Hed Kandi!', glasio je zgranuti komentar nekog debila negdje na internetu, i teško je naći jezgrovitiji primjer averzije prosječnog tech-kužera prema ičemu što imalo baca na glamur te ponekad poželi obitavati i negdje drugdje osim po sitnim, mračnim, zagušljivim rupama.

Jamie Jones i ekipa su dendijevske ikone, a ležeran i milozvučan zvuk što ga mahom furaju usto i privlači širok spektar odrasle publike, širi i šareniji od vjerojatne bilo koje druge današnje grane plesne elektronike (npr: Hot Natured feat. Ali Love 'Benediction', Lee Foss & MK 'Electricity', Karmon 'When Dark Becomes Night').

3) Dirtybirdov i dirtybirdovski house s hiphoperskom dušom: da, Dirtybird djeluje već dulje vrijeme, ali tek nedavno su se sazviježđa posložila tako da njihov sound bude u otvorenom dijalogu s ostatkom house-univerzuma, em zato što je njihov hiphoperski ugođaj idealan kontrapunkt hauseovskoj pomami za R&B semplovima, em zato što već dobrano ukazuju na idući logičan korak, da put od američke vodi prema engleskoj garaži devedesetih; također daju nužnu injekciju grubijanstva u cijelu priču - bez da pritom upadaju u klopku ortodoksnog tech-house mračnjaštva (npr: Hot Natured feat. Ali Love 'Forward Motion /MK Reverse Mix/,' Adam F 'Circles /Eats Everything Remix/,' Shadow Child feat. Tymer '23').

Posebno je super to što se ti pokreti ne dopisuju i prožimaju samo međusobno, nego i s nizom još drugih pokreta/scena/mini koalicija: nu-discom, balearikom, indie-danceom, fensi komercijalom s Defecteda, kultom edita, engleskim jackinom, UK garageom!

A to što praktički sve s tog popisa zna biti etiketirano i kao 'deep house' ne govori samo koliko je termin po beskorisnoj amorfnosti iz dana u dan sve bliži onome 'hipstera' - nego i da danas imamo nevjerojatno obimno prostranstvo raznolike elektronike koja je u međusobnom dosluhu, koja se bezbrižno mingla na nepreglednoj tržnici ideja, što rezultira s toliko puno briljantne muzike na DNEVNOJ bazi da mi, ono, skoro sva muzika izvan tog kozmosa zvuči bezveze i lejm i nedostojna moje pažnje.

A kad usred ovakvog zlatnog doba za house ljudi radije pjevaju hvalospjeve 'New for U' ili nekom post-dubstep isprtku kao što je, bože me sačuvaj, 'Ellipsis' Joya Orbisona... Pa, ja na njih gledam kao da su došli na orgije, samo da bi se potom zatvorili u neku sobu sa strane i pustili si pornić.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu