Big in Japan

Japanski turisti u Hrvatskoj

Objavljeno: 20.01.2013 19:55 / Darko Ivanković Seph

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Prošle godine u proljeće obišao sam dijelove Japana, frendica Chisato je pri tom odvojila nekoliko dana i vodila me kroz Osaku, Kyoto i Tokyo. Nisam ni slutio da će mi već po povratku u Hrvatsku poslati mail u kojem najavljuje svoj dolazak ovamo. Imao sam dovoljno vremena pripremiti se i postati vodič japanske turistice po Zagrebu i okolici

Japanci svoj godišnji odmor doživljavaju poput nacionalnih praznika, kojih, uzgred budi rečeno imaju 15, jedan dan više nego mi u Hrvatskoj. No zato godišnjeg imaju gotovo u pola manje, prosječan japanski godišnji odmor traje 15 dana.

Uz to primorani su ga rascjepkati na nekoliko dijelova pa tako rijetko mogu nanizati više od 9 slobodnih dana u komadu. Japanci najčešće odlaze na godišnje odmore u vrijeme Zlatnog Tjedna (Golden Week) kada u dva tjedna uspjelo nagurati četiri nacionalna praznika Japanci također vole pospajati dane koliko god je to moguće. Tokom ljeta uobičajeno je uzeti samo jedan tjedan godišnjeg, a upravo toliko im ostane i za kraj godine kada povežu carev rođendan i Novu godinu. Upravo u vrijeme Nove godine Chisato je odlučila uzeti godišnji i posjetiti Hrvatsku.

Subota

Prvi dan smo planirali posjetiti Gornji grad, ali na putu do našeg odredišta zastali smo kod zgrade HNK. Chisato se u trenu transformirala u tipičnog japanskog turista i svojim fotićem uslikala kazališnu zgradu sa svih strana. Pažnju su joj privukli i Meštrovićev Zdenac života, a posebno sv. Juraj koji ubija zmaja. U Tomićevoj je bio postavljen zanimljiv sajam Fulirancije, najinteresantnije su bile fotografije - razglednice starog Zagreba. Chisato se osmjehnula na moju opasku o uspinjači - najkraćoj tračnoj liniji na svijetu.

Popeli smo se do Strossa i odmah obišli kulu Lotršćak, pažljivo je slušala moje priče iz povijesti kule kada je njeno zvono označavalo izlazak lotrijaša - lopova na noćne gradske ulice i pozivalo ostale građane u sigurnost njihova doma.

Markov trg sa istoimenom crkvom je mjesto gdje možemo naći najviše turista u Zagrebu, naravno, i Chisato je zastala diveći se raznobojnim crijepovima na krovu i kulama sa strane. Stari fijaker je kružio ulicama i uskoro odvukao pažnju moje frendice iz Japana. Šetnja Strossom je bila ugodna zbog lijepog sunčanog dana, čak i za sjedenje pored Matoša na klupi nije bilo hladno. Ponovo osmijeh i uzdah oduševljenja, Chisato je pronašla lijep pogled na krovove kuća u Radićevoj i Tkalči. Želja joj je bila posjetiti Muzej naive u Ćirilometodskoj pa smo odvojili tridesetak minuta - sasvim dovoljno vremena da zastanemo pored svake slike i komentiramo ju u tišini.

Nakon ručka, prilikom kojeg je Chisato prvi put jela lignje na žaru i bila više nego zadovoljna, vratili smo se prema Kamenitim vratima. Ponovo prilika za moje prepričavanje legendi o spašenom kipu iz vatre i značaju koji ima na vjernike, ne samo Zagreba. Zatim smo se počeli spuštati Radićevom, frendica iz Japana se razniježila gledajući prozore kuća postavljene uz ulicu, svi su bili ispunjeni božićnim ukrasima i stvarali posebno lijep ugođaj.

Pažnju su joj privlačile i vrata sa drvenim rezbarijama te predmeti od kovanog željeza, posebno stare brave i kvake, sve dok nismo naletjeli na ulične svirače koji su pjevali Slatku malu Marijanu, pjesmu poznatu i u Japanu zbog prepjeva Seiji Tanake.

Spustili smo se do Jelačićevog trga pa sam Chisato prepričao legendu o Mandi i kako je zagrabivši vodu iz Manduševca Zagreb dobio ime. Nisam propustio priliku ni spomenuti kip bana Jelačića koji je prije bio okrenut prema sjeveru. Zatim smo prošli Harmicu, popeli se legendarnim stubama gdje se 1986. snimao Božji oklop, film sa Jackie Chanom no svu pažnju moje frendice turistice dobio je Dolac.

Japanci nemaju tržnice na otvorenom pa je obilazak između štandova punih hrane obasjane suncem bio pravi užitak kako je kasnije priznala. Put nas je dalje vodio prema crkvi na Opatovini, predivnog interijera gdje smo se zajedno divili veličanstvenim oltarima i svijetlu koje se probijalo kroz vitraže. Vani se već počeo spuštati mrak pa smo požurili prema Gajevoj i Bogovićevoj.

Štandovi sa božićnim i novogodišnjim ukrasima svjetlucali su oko nas i privlačili pažnju. Uz kuhano vino i laganu šetnju prošli smo i Cvjetni trg u čijoj smo blizini pronašli štand starijeg gospodina specijaliziranog za izradu tradicionalnog hrvatskog nakita. Iako nismo ništa namjeravali kupiti, on nam je ispričao kako je izradio poklon za japanskog cara i potkrijepio sve to fotografijama iz svog albuma.

Šetnja Ilicom uz zatvorene dućane također je bila dojmljiva frendici Chisato, u Japanu nakon završetka radnog vremena ulični dućani uglavnom navuku metalne rolete i nema se što više vidjeti. Završavamo obilazak na mjestu gdje smo i krenuli, zgrada HNK je posebno lijepa uz noćno osvijetljenje. Chisato ponovo vadi fotić iako je vidno umorna i lagano drhti zbog hladnoće. Gotovo sam siguran da će noćas čvrsto spavati.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu