Buzz

Flambojantna istina o mrtvim djevojkama

Objavljeno: 23.01.2013 11:41 / Sandra Babić

Foto: Promo fotografije Promo / Promo

Tjedan dana nakon što je brda hrvatskog ćudoređa zatresao slučaj finih mrtvih djevojaka, o svojoj istini za Jutarnji list progovorio je i ravnatelj Gavelle Darko Stazić

Osim što je pokušao na neki način opravdati nemušto dodvoravanje Bandiću i njegovoj sviti, identificirati se kao žrtva njegove predizborne kampanje, izrekao je i jednu masnu istinu, a to je da bi mnogo manje ljudi zamijetilo plakat da nisu napravili cirkus oko njega. 'Postigli su suprotan učinak. Ako plakat služi populariziranju predstave, ovaj za predstavu 'Fine mrtve djevojke' to je stvarno sjajno odradio', kazao je Stazić.

Šok i cenzura odradili su posao i plakat pretvorili u bastion obrane umjetničkih sloboda u zemlji Hrvata. No sama cenzura nije ono što bi trebalo šokirati liberalni dio populacije, jer cenzuriraju i navodno naprednije zemlje od naše, nego mračna i neugodna spoznaja leži u odgovoru na pitanje 'što se cenzurira'.

Za početak, ovaj plakat nije umjetnost. On je u svojoj osnovi promotivni alat koji služi privlačenju pozornosti i to tako što na pitanja sraza klera i slobodoumlja odgovara već viđenim, prvoloptaškim motivima koje je u 'srednju struju' još davnih dana uveo Oliviero Toscani. Sjetite se samo Benettonove plakata 'Kissing nun' iz 1992., ili, ako hoćete, prošlogodišnje kampanje 'Unhate' u kojoj se, među ostalim svjetskim moćnicima, na plakatima ljube Papa Benedikt XVI. i egipatski imam Ahmed el Tajeb. Istina bog, Vatikan je oštro protestirao protiv objave plakata tražeći njihovo skidanje, ali ne vidim da je itko od militantnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj protestirao protiv Benettona i pozvao narod na odricanje od njihovih šarenih vunenih džempera.

Hoću reći, u usporedbi s tom kampanjom, a još više s tada revolucionarnom fotografijom časne sestre u strastvenom poljupcu sa svećenikom, dva zagrljena kičasta kipa Gospe su, u najmanju ruku, benevolentna. Zapadni svijet (definira li ga se kao la-la land puka liberalnog duha) naše fine Gospe ne bi zabranio, ali to i dalje ne znači da je tamo cenzura potpuno stran pojam. Recimo, prije nešto više dvije godine predstavnici gradske vlasti na vlasnika MoCe u New Yorku izvršili su pritisak zbog murala koje je na zidu galerije oslikao umjetnik Blu.

Njegovo umjetničko djelo, slika ljesova presvučenih američkim novčanicama, propitivalo je ulogu američke vojske na Bliskom istoku te korporativnu pohlepu, ali je, nažalost, promptno uklonjeno. Iako se tada boja na zidu još nije ni osušila u medijima se pokrenula ozbiljna rasprava, pa je djelo, iako fino i mrtvo, potvrdilo status svoje umjetničke angažiranosti. Ako se, dakle, uzme u obzir to da Gavellin plakat nije posebno odvažan, ne šokira ništa više od kampanje za modnu marku, pa bi stoga bilo nepravedno prema struci proglasiti ga umjetnošću, slučaj njegove cenzure čista je glupost.

Cirkus koji je nastao vezan uz njegovo skidanje pretvorio je plakat u nešto što on nije, dana mu je težina koju on u svojoj suštini nema, proglašen je kontroverznim iako je u stvarnosti od njega kontroverzniji televizijski kanal, a uvredljiviji onaj sadržaj koji je među najčitanijima na nekim 'mejnstrimaškim' portalima. To možda i nije toliko loše koliko je loša spoznaja da se dio publike, a pod tim mislim na gradonačelnika, njegovu svitu i članove kršćanske udruge koja je izvršila pritisak, ponašaju kao veći katolici od pape. U tom kontekstu, ne bi me čudilo da se Bandić jedno jutro probudi i zabrani Harryja Pottera. Pa i on nekog vrijeđa, zar ne?

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu