Popfenomenologija

Dubine i plićaci deep housea

Objavljeno: 01.03.2013 09:11 / Tonći Kožul

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / Shutterstock

Deep house je opet kul... po koji već ono put?

Vjerojatno ste davno prestali obraćati pažnju na Hitlerove internetske ispade, ali kao da je njega briga za to, on neometano nastavlja pizditi na nove trendove i pojave u svijetu - i sad se, evo, obrušio i na deep house!

Njegovi su mu ljudi od povjerenja, naime, objasnili kako ekipa 'više ne traži epski bigroom house', nego hoće 'samo deep house' za koji 'misle da je tek sad otkriven', na što se loši stari Adolf zgraža: 'Deep house postoji već jebenim godinama! Zašto je sad odjednom kul?! Deep house je oduvijek bio kul! Neka mi netko objasni koji se k**ac promijenio da se sad vratio i zadobio kredibilitet!'

 

'Hitler' je, u ovom slučaju, neki tip iz Engleske... Koji zapravo ni sam ne zna puno o deep houseu: em nema blage da se bio vratio u modu još prije cijelih pola desetljeća (te kroz različite mutacije ostao u modi do dana današnjeg), em kao glavni primjer deep housea za mase navodi Disclosureov ELECTRO-POP hit 'Latch' – što ga naravno ne sprečava da sere po, kao, pozerima koji su na do jučer u klubovima tražili 'jebenog Biebera' i za koje se kladi da 'ne znaju ni tko je jebeni Derrick Carter!' (e, prika, stvarno ti je jaka prva asocijacija na sinonim za legendu 'deep housea', LOL).

No video bi – konfuzan kakav već jest – mogao biti koristan nekim budućim glazbenim arheolozima, kao dokument vremena u kojem je 'deep house' naizgled osvojio šire klupske mase, a ustvari tek postao narodski izraz za ono što smo nekad nazivali, jednostavno - HOUSE.

OK, Disclosure imaju šačicu stvari koje bi se po nekakvim klasičnim parametrima moglo okarakterizirati kao deep house, ali 'Hitler' pored njih kao udarni primjer magneta za deepozere spominje Julija Bashmorea, s čime po svoj prilici konkretno cilja na... 'Au Seve'?

Mislim, stvar je na Otoku ultimativna crossover-bomba zadnjeg polugodišta, vrtio ju je valjda svaki iole populistički nastrojen engleski DJ koji operira između 120 i 140 BPM-ova (a mnogi je vrte i dalje!), ne znam na što je drugo mogao ciljati.

Samo što... Hm, ne vidim na koju bi se foru 'Au Seve' moglo nazvati deep houseom – osim ako bismo pojam rastegnuli do te mjere da izgubi skoro svako značenje?

Jer deep house – ili barem ono što smo dosad nazivali deep houseom – muzika je koja ne otkriva odmah sve svoje karte, koja zazire od velikih hookova, koja ti se ne unosi u facu nego te bez žurbe omamljuje, nenametljivo hipnotizira iz prikrajka, i koja u konačnici na ovaj ili onaj način ZVUČI duboko, bas te obavija svojom širinom, srednji tonovi samo potenciraju osjećaj dubine, a visoki tonovi igraju skroz sporednu ulogu.

Dok 'Au Seve', pak, nije stvar koja ti se može neprimjetno prišuljati: čim uleti u miks, odmah te pozdravlja s instantno prepoznatljivim 'ohhh, baby!', da bi se potom prolomio taj ikonični rif, adrenalinski himničan koliko i rif 'Good Life' ili 'Jaguara' ili 'Levels', i usto još opipljivo, praskavo visokotonski. To nije muzika koja te poziva da se izgubiš u tajanstvenim dubinama – to je muzika koja te poziva da pogledaš u nebo i diviš se vatrometu!

Ukratko, to je house koji je 'deep' – jedino u usporedbi s electro-tranceom što se danas predstavlja kao komercijalni 'house', kraj čijeg kreštećeg srednjotonskog ataka sve što bas-liniji i zvučnoj slici općenito daje ikakvog prostora za disanje zvuči 'duboko.'

Čru deep kužeri se mogu zgražati nad prostituiranjem svetog imena deep housea koliko god hoće, ali činjenica jest da house proživljava novu renesansu, da se pritom omilio neusporedivo većem broju nekužera kojima je trebala neka buzzword-kratica za 'niti je tehno, niti je avićii' i ako je spletom okolnosti izbor pao na 'deep house'... pa, što tu itko može?

Možda bude samo prolazna furka, možda će odsad pa nadalje pojam 'deep housea' imati novo značenje (otprilike kao što i, recimo, 'R&B' danas označava nešto skroz drukčije od onoga što je označavao prije pola stoljeća), tko zna, izmaklo bilo čijoj kontroli u svakom slučaju.

Mada, opet, ima i neke pravde u svemu tome! Jer iako valja biti fer i reći da čružeri često rabe 'deep' kao čisto deskriptivan pojam ('struganje podmornicom po dnu,' 'ponesite peraje' i slične spike...), pojam ipak ima i izvjesnu vrijednosnu težinu, uvijek je prisutna implikacija da se deep house tako zove zato što je dubok – dok su ostali houseovi plitki.

Ili – da se upustim u analogiju u koju se kao netko tko je u srednjoj imao dva iz matematike vjerojatno ne bih trebao upuštati, hehehe - da se sav house kreće po osima trodimenzionalnog koordinatnog sustava koji se promatra iz iste fiksne točke i da se deep house kreće po osi dubine više od bilo koje druge vrste housea!

Ali ako taj koordinatni sustav promotriš iz neke druge točke, os dubine može postati os širine i iz takve perspektive inzistiranje deep housea na određenim pojasima zvuka i određenom repertoaru zvučnih trikova može djelovati i... pa, dosta plitko, ne? Mislim, svaki žanr ima svoj okvir, svoja pravila i svoj potencijal za kreativno redefiniranje okvira i poigravanje pravilima: inovacija unutar konvencija electro-housea ili 'deep housea' nije ništa manje ili više dubok(oumn)a per se od one unutar konvencija deep housea bez navodnika. Dubina kao vrijednosni pojam pripada svima, a ne samo njima!!!

A i ono, na kraju krajeva, dok god pod zastavom deep housea nastavlja teći bujica jebeno dobre muzike – nije mi zapravo ni pretjerano bitno tko njome maše.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu