STAV

Varšavsko proljeće

Objavljeno: 18.05.2010 12:21 / Petra Belc

Foto: Pixsell Editorial Standard / Zeljko Lukunic/PIXSELL

Ne damo Varšavsku?

Voljela bih kada bih mogla reći da sam protestirajući protiv gradnje podzemne garaže u Varšavskoj osjećala da sudjelujem u povijesnom trenutku Republike Hrvatske. Voljela bih da sam, stojeći na kiši i snijegu te hladne večeri u veljači, vjerovala u pozitivan ishod borbe Prava na grad za Varšavsku. Međutim, još više od svega toga, voljela bih da je oko mene tada, u toj krležijanskoj masi u kojoj smrdi ali je toplo, stajalo više određenih mojih sugrađana. Onih čije brojke godina i radnog staža u solidnoj mjeri premašuju moje. Tada bih mogla reći da vjerujem kako garaža možda neće biti sagrađena, kako će pješačka zona ostati netaknuta i kako ipak postoji mogućnost da zajedničkim naporima stanemo na put opresiji demagoške manjine koja tiranizira u prvom redu Zagreb, a potom i čitavu Hrvatsku.
 
No, kako to u našoj zemlji nažalost najčešće biva, uglavnom prosvjeduju studenti, aktivisti i umjetnici, kao i svi oni čije radno vrijeme i modus operandi, koje je savršeno opjevala Dolly Parton, nisu normirani kapitalističkim gabaritima. Drugim riječima, prosvjeduje onaj dio intelektualne elite koji je uvijek i oko svega osviješten i aktivan. Što je naravno dobro, dapače – sjajno! No u ovom trenutku čini mi se ne i dovoljno da se stvari pomaknu s mrtve točke. Tek kada će na podnevne prosvjede uz studente i aktiviste, koji ruše plavu zaštitnu ogradu, stati i ostatak onih kojih se to tiče – dakle većina preostalih građana grada Zagreba – tek će se tada moći s pravom reći da postoji jasan građanski interes i želja za promjenom, kao i nada da je Bolje Sutra u ovoj državi moguće. U međuvremenu, ostajemo u pat-poziciji, baš kao jučerašnji sjedeći prosvjednici i interventni policajci. Manjina, sačinjena od studenata i intelektualaca, bori se za većinu koja, gluha i slijepa za bilo što izvan njihovog kreditima opterećenog perceptivnog spektra, živi svoj život 'od 9 do 5' . Preziru ga istovremeno, kukaju i nadaju se Boljem Sutra, ne razumijevajući pritom da Bolje Sutra ne dolazi nalijevanjem ambicije u šalicu kave, već aktualiziranjem svog građanstva i potraživanjem prava koja nam kao građanima i državljanima jedne države bez ikakvih dvojbi pripadaju.  

Otpor prema gradnji, kao i sama gradnja garaže u Varšavskoj ulici, tako imaju daleko veće značenje, a ako Grad u svojoj nakani uspije, imat će i dalekosežnije posljedice od 'tek' još veće hrpe automobila u centru grada i nekoliko stabala manje. Ta podzemna garaža stajat će kao jasan primjer samovolje Vlasti države u kojoj živimo i podsjetnik na činjenicu da joj nitko i ništa ne može stati na put. Zapravo, kao podsjetnik na sramotu da joj građani grada Zagreba nisu željeli stati na put. Jer ovaj grad ne broji samo 300 građana ponedjeljkom u podne, ili četiri tisuće srijedom navečer – prema službenim statistikama, u gradu Zagrebu živi 779.145, odnosno 512.580 stanovnika unutar radnog kontingenta. Gdje su svi ti ljudi kada ih grad Zagreb treba? Da apsurd bude još veći – gdje su svi oni, kada sami sebe za vlastiti bolji život trebaju?
Na kraju, ispada da ipak svjedočimo povijesnom trenutku u državi Hrvatskoj – izdaji grada od strane građana, i izdaji građana od strane grada. Zar ćemo to dopustiti?

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu