KOMENTAR

Demode festival

Objavljeno: 22.05.2010 20:27 / Tonći Kožul

Foto: Promo fotografije Demode / Demode

Electro-hipsteraj u zagrebačkom Pauku

Koliko se god često isticala simbolička vrijednost držanja klupskog koraka s aktualnim zapadnim glazbenim tokovima i trendovima, za istinske entuzijaste je puno važnija ona čisto praktična strana – a to je da, jednostavno, imaju prilike čuti vitalne zvukove današnjice i kad izađu iz kuće (...a da nije kroz slušalice, je l'). Trebalo je vremena da moderni electro-hipsteraj francuskog podrijetla pusti korijenje u zagrebačkom clubbingu; rađanje domaće franšizne scene za neke od nas možda i jest svojedobno bilo frustrirajuće sporo, ali stvari su u međuvremenu ipak sjele na svoje mjesto i tako danas ne samo da se možemo podičiti s više večeri posvećenih tom vidu zabave, nego je i jedna od njih, evo, dogurala čak i do vlastitog festivala.

Demode Is Out
Demodeovci spadaju u prvi red hvalevrijednih klupskih crewova metropole: onih koji se u trenutku stvaranja kritične mase nisu zadovoljili davanjem ljudima samo onoga što žele, nego stečeni socijalni kapital koriste i za guranje stvari za koje neki možda još ni ne znaju da žele! I to valja respektirati. Dali su si slobodu da se nastave igrati i eksperimentirati, znajući da - ako ništa drugo - barem uvijek mogu računati na opipljivu jezgru publike koja im vjeruje.
Nažalost, na prvu večer Demode festivala odazvala se uglavnom i samo ta jezgra, dvjestotinjak lica predobro poznatih svakome tko iole frekventno navraća na hipsterska događanja po Zagrebu. A sad, je li bila stvar u cijeni karte, konkurentskoj ponudi po gradu ili nečem trećem - tko će ga znati? Ne bi to predstavljalo problem da se večer održala u demodeovcima matičnom KSET-u, ali u ponešto većem Pauku naprosto se kronično osjetio nedostatak padobranaca.

Electro pastiche

Zagrebački clubbing k'o zagrebački clubbing, ne mo'š dovući ljude prije jedan iza ponoći da ga ubiješ, pa je stoga i bilo za očekivati da će tek par desetaka ljudi otpratiti prvi nastup - Šveđanina Goto80, koji je sa svojim neurotičnim osmobitnim ćušpajzom napravio prezentaciju svega što se može iskombinirati sa zvučnom paletom drevnih računala osamdesetih. Teško bi bilo progutati tu zamornu stilsku šizofreniju da nije bila praćena divnim pikselastim majstorijama u režiji Španjolke Raquel Meyers, no mnogima ni to nije bio dovoljan mamac: velika većina dotad pristiglih provela je to vrijeme u pušačkoj zoni, u očekivanju zvijezde večeri.
Pa se tako floor u treptaju popunio čim se na pozornici pojavio zamaskirani Francuz Danger i počeo rokati baš onako kako i priliči špici Demodea, najbližeg rokerskom senzibilitetu od svih naših hipsterskih večeri. Šake su parale zrak, skakalo se, 'bengalo, ludiralo kao da je neki hard-rock/metal koncert, a ne 'samo' electro! Ljudi su bili više nego raspoloženi za agresivu na pola puta između techna i rocka, a ako se netko u tom trenutku zapitao kako bi pak ista ta ekipa reagirala na techno, ali baš ono 140-techno, tehno-techno – nije morao dugo čekati na odgovor.
Jer japanski Lowbrows su vrtjeli upravo to, muziku na kakvu se inače ide u Boogaloo ili Best. Takvo nešto, priznajem, nisam očekivao u ovakvom kontekstu: naravno da hipsterima techno nije skroz stran, ali su ga obično spremniji prihvatiti kao povremeni začin setovima negoli kao full time plesnjak. I naravno da će uvijek, po defaultu, biti nekog muvinga ako pijanim mladim Hrvatima u 2-3 ujutro u velikom zatvorenom prostoru daš techno... Nekog muvinga je svakako bilo, ali sve nešto mlako, i stvarno se nije moglo mjeriti s intenzitetom što ga je izgenerirao Danger.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu