STAV

Svijet iza dimne zavjese

Objavljeno: 25.05.2010 10:36 / Tonći Kožul

Foto: Sipa / NANA PRODUCTIONS

Ili, zašto je jedan ovisnik o nikotinu širom otvorenih ruku dočekao povratak zabrane pušenja u klubove (...prodana duša, pih!)

Nakon što je jesenas bilo nanovo dozvoljeno pušiti u klubovima, kao pušača spopala su me dva osjećaja. Prvi od njih je bilo olakšanje što se u predstojećim zimskim mjesecima ipak neću morati smrzavati ispred svojih omiljenih noćnih lokala samo zato da bih uživao u svom omiljenom poroku. A druga stvar koju sam osjetio, druga stvar je bila... razočaranje.

Jer, vidite, krajem proljeća 2009. držala me ta neka udarnička solidarnost s mojom nikotinskom braćom i sestrama. 'Možemo mi to, braćo i sestre', mislio sam ponosito, 'YES WE CAN!!!' Jest da je tek represivni aparat države uspio natjerati nas da se solidariziramo s nepušačkim pukom i tom njihovom divljom strašću za zdravim plućima i koliko-toliko ugodnim zrakom i odjećom koja ne smrdi – ali, hej, bolje ikad nego nikad! 'Neće biti lako, braćo', ozareno sam se ufao, 'ali ja ću biti tu za vas, i vi ćete biti tu za mene, i zajedno ćemo prebroditi sve ovo i pokazati da možemo biti bolji ljudi, da možemo biti jaki!'

Vrli novi svijet
Je, znam, užasno naivna brija, ali šta ćeš - bilo me baš ponijelo. Bilo je nešto u zraku! (Ili, ako hoćete, nešto nije bilo u zraku.) Naravno da se po klupskim interijerima u tih prvih mjesec dana zabrane našlo i buntovnika koji bi ipak zapalili; neki od njih su vjerojatno mislili da su ispali face. No kako bi uvlačili dim za dimom, na njihovom bi se licima sve više vidjelo kako im je nelagodno, da izbjegavaju poglede, da su skužili kako su ispali sve samo ne 'face'. Promijenila se naprosto cijela atmosfera dok se istovremeno na terasama klubova otvorio jedan novi svijet. Ili, ako vam to zvuči možda previše patetično – otvorio se cijeli jedan novi floor! Odjednom, svaki je klub dobio novu scenu, mjesto gdje se moglo pričati bez da se moraš nadvikivati, gdje bih uvijek upoznao nove ljude, gdje je uvijek bilo živahno i živopisno. Stvorila se neka nova socijalna energija – jednostavno tako, preko noći, kao donesena zamahom čarobnog štapića! I čijim je zamahom, nekoliko mjeseci kasnije, taj svijet opet prestao postojati. Jednostavno tako. Preko noći.

Usamljeni pušač
Znate možda onu epizodu 'Simpsona' kad zabrane Itchyja i Scratchyja, pa sva djeca izlete van na sunce, igraju se, druže, vesele kao nikad, da bi se onda na kraju epizode felinocidni miš i nesretna mačka opet vratili na male ekrane, a djeca ponovno prikovala za katodne nemani? Sjećate se onih tužnih kadrova na kraju, s pustim igralištima i praznim ljuljačkama koje sad njiše samo vjetar? E, tako sam se ja nekako osjećao početkom rujna, kad sam u jednom klubu izašao na floor za pušenje, u vrijeme kad se već znalo da zakon ubrzo pada pa ga se praktički nitko više nije ni trudio poštivati. Dok sam palio cigaretu, vani je bilo jedno troje-četvero ljudi; kako sam uvlačio zadnje dimove, osvrnuo sam se oko sebe i... shvatio da sam ostao doslovce sam.

Yes, you can!
Možete to uzeti i kao metaforu mog razilaženja s većinom pušača koje znam. Mislim, to su inače sasvim razumni ljudi, ali koji na temu zabrane pušenja u javnim prostorima odjednom postanu potpuno iracionalni, zapjenjeno militantni ponašajući se kao da im se oduzimaju najosnovnija ljudska prava! A kad im kažeš da bi neki drugi ljudi možda trebali imati i pravo da se ne truju ako to ne žele – e, tad uvijek krenu ona najbolja, najkreativnija izvrdavanja ('Tko im je kriv, neka izlaze negdje drugdje!', 'Jebe mi se, kad izađem van ja izađem da se opustim i to mi nitko neće oduzet'!')! A ja samo slušam, i pristojno klimam glavom dok mi se u mislima učitava picardfacepalm.jpg.

Uglavnom... zabrana pušenja u klubovima jest, što se mene tiče, win-win! Na podiju se može disati. Ne moram nužno po povratku kući baciti sve sa sebe u veš-mašinu. Poštujem tuđe zdravlje. I, kao što rekoh, sviđa mi se taj miks atmosfere pazara i kafićke terase na pušačkim floorovima. Jest da će biti zajebano zimi, ali... ako mogu normalno bez dima izdržati kino-blockbuster od dva-tri sata, pa šta sad, pa mogu valjda malo srezati unos nikotina i prilikom izlaska. Nije to tako strašno! Ozbiljno, nije.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu