S malih ekrana ispraćena je još jedna sezona Big Bang Theorya. Vjerni obožavatelji, najtvrđi ljubitelji geek kulture doživjeli su je kao ponešto slabiju u odnosu na prethodne, s obzirom na neutralizirane komične elemente glavnih junaka - Leonarddo pred kraj sezone biva u sretnoj vezi sa željenom plavušom, Wolowitz također izlazi s pravom fizičkom curom, a Rajesh dobiva više samopouzdanja pred ženama i bez konzumacije alkohola. Pravi geek humor sveo se tako na teorijskog fizičara Sheldona Coopera koji se, iako ga se sve više stavlja u okruženje ženskih likova, nije nimalo

promijenio. Šteta nije prevelika, jer nismo li uostalom i prve dvije sezone gledali uglavnom zbog njegove opsesivne kompulzivnosti, egoizma, hipohondrije, emocionalne hladnoće, nesposobnosti funkcioniranja u 'normalnom' svijetu, a opet dječje zaigrane zainteresiranosti za svaku novu epizodu Doktora Who i igranje starog dobrog Super Marija.  Kakva je Sheldonova životna filozofija? Je li on klasičan psihijatrijski slučaj, infantilno biće trajno obilježeno majčinom zaluđenošću vjerom, ili iza njega stoji promišljeni filozofski sustav? Kako je Sheldon uspješan teorijski fizičar, najprirodnije izgleda zavući se u epistemološki aspekt njegove ličnosti ne bismo li bolje razumjeli kakvo shvaćanje znanja, istine i znanosti prihvaća dr. Cooper.

Radikalni empirizam
U kontekstu zapadnjačke filozofije nećemo promašiti uklopimo li Sheldona u tzv. Bečki krug, šarenu ekipu s Bečkog sveučilišta sastavljenu od imena poput matematičara Hansa Hahna, sociologa i filozofa Otta Neuratha, teorijskog fizičara Philippa Franka,  fizičara Moritza Schlicka i filozofa Rudolfa Carnapa. Svetogrđe bi bilo ne spomenuti i Ludwiga Wittgensteina čiji je 'Logičko - filozofski traktat' Bečanima inspiracija, iako je Ludwig samim radom bio prvenstveno vezan uz Cambridge. S obzirom na izvorne discipline iz kojih su dolazili -  matematiku, fiziku, logiku - u filozofskom razmišljanju Bečani su bili opsjednuti provedbom programa svojevrsnog radikalnog empirizma - idejom da je 'rečenica smislena ako i samo ako govori ili o odnosu između pojmova ili o činjenicama iskustva'. Razumljivijim rječnikom, to znači da su smislene rečenice samo nužne istine logičko-matematičkih sudova, poput 4 + 4 = 8, ili rečenice koje govore o nekom neposrednom iskustvu, kao npr. 'stol je smeđi', 'Zagreb je veći od Rijeke' i slično. Izreći bilo kakvu drugačiju vrstu sudova za filozofe Bečkog kruga jednostavno je besmisleno, a tradicionalni filozofski problemi kao što su npr. postojanje Boga, bitka, esencije su pseudoproblemi ne previše različiti od govora o vješticama, vilama ili bilo kojem drugom 'fantasy' motivu.

Povezati Bečki krug i Sheldona, bilo kome tko je iole bacio malo detaljnije oko na seriju, nepogrešiva je asocijacija. Najuočljivije je svakako da je

Sheldon Cooper teorijski fizičar, što je djelatnost koju jasno uočavamo u CV-u većine Bečana. Također, činjenica da Sheldon ne želi prihvatiti kao istinite informacije čiji sadržaj odmiče od empirijskog vidljiva je kroz cijelu seriju, što je upravo element koji izaziva salve smijeha. U epizodi 'The Friendship Algorithm' Sheldon dolazi na vrata Penny pružavši joj anketu o prijateljstvu i tvrdeći 'znam, znam, društvene znanosti su uglavnom glupost', što utvrđuje upravo zbog dvojbene empirijske provjerljivosti dobivenih rezultata.Indikativno je da se u nastavku 'Hamburger Postulate' Sheldon  poziva na semiotiku - 'znaš, semiotika, grana filozofije vezana uz lingvistiku', s obzirom na to da su Bečani uglavnom smatrali kako je zadatak filozofije bavljenje značenjima i objašnjenjima iskaza jezika, a ne činjenicama. Komična

Sheldonova asocijalnost prema onima koji ne dijele jednake znanstvene interese, kao i okrutnost u  podcjenjivanju drugih, proizlazi iz ljubavi prema hladnoj logici doživljenoj kao čistoj racionalnosti. Sheldon je sposoban obezvrijediti sve, pa čak i dugogodišnjeg cimera Leonarda, eksperimentalnog fizičara, u čemu prešutno leži stav prema teorijskoj fizici analogan filozofima Bečkog kruga. Naime, za većinu njih sve znanosti su korisne, ali kraljica je fizika, pogotovo njen teorijski aspekt, na čije spoznaje je moguće reducirati sve druge znanosti. Ok, nije da eliminira baš sve - voli pročitati ponešto psihologije, antropologije, psihijatrije, u kojoj ga prvenstveno fasciniraju ličnosti poput Leonardove majke - neuroznanstvenice koja spoznaje bazira na strogim laboratorijskim mjerenjima, a ne razgovorima, anketama, interpretaciji i sl.

A što Sheldon misli o književnosti, u kojoj su filozofi poput Jeana Paula Sartrea nalazili formu otkrivanja filozofskog nauka, opet otkriva razgovor s Penny o Leonardovim curama u kojima s klasičnim podcjenjivačkim izrazom lica utvrđuje kako je jednom izlazio s curom koja nije 'braniac',

ali je imala doktorski iz francuske literature.  Pennny naivno pita nije li i to 'braniac' na što Sheldon hladno konstatira - kao prvo, bila je Francuz, a kao drugo, bila je to - literatura!

Ipak, u izloženoj argumentaciji o vezi filozofije Bečkog kruga i Sheldona leži i jedna velika rupa - naime, ne znamo što bi Bečani imali reći o ljubavi prema imaginarnom Spocku i Super Mariju.  Na Sheldonovu sreću iskusiti ih ne mogu, a bojim se da mu se odgovor ne bi svidio.