POP FILOZOFIJA

Geekovi vs. Sizif

Objavljeno: 16.07.2010 12:40 / Kristian Benić

Foto: Screenshot www.camus-society.com / www.camus-society.com

Roy, Moss, Richmond i Jen pomogli su nam da otvorimo vrata jednom od temeljnih pitanja filozofije i ljudske egzistencije - u čemu je smisao života? U potrazi za odgovorom (ili, standardno-filozofski, samo dodatnim kompliciranjem pitanja) posežemo za 'Mitom o Sizifu' Alberta Camusa...

Prizor korporativnog svijeta par excellence -  ekipa u modernim poslovnim odijelima, lažni smiješak na licu, grupiranost oko glavnog menadžera poput centralnog svećenika. Dijele se zasluge za uspješno proveden računalni projekt, prozvani zaslužnici oduševljeno skaču, a čak i čistači dobivaju porciju pohvala, ali ne i Oni  – IT odjel,  logična
Egzistencijalni apsurd na djelu
središnja točka cijelog projekta! Opisano vam zvuči malo žalosno? Doista, ogoljen od montiranog smijeha opisani prizor IT Crowda, prokleto smiješne britanske humoristične serije, nalikuje na okrutan mobbing i iskonsku nepravdu. Štoviše, cijeli mehanizam humora funkcionira upravo na specifičnoj poziciji IT odjela unutar imaginarne korporacije koja je izražena i na opisanoj ljudskoj, ali i na realnoj fizičkoj razini – IT odjel smješten je u zapušten podrum inače luksuzne zgrade.  Prema mnogima, čak 'više geek' od 'Teorije velikog praska' (Sheldon upravo doživljava ozbiljan napad panike),  IT Crowd nas upravo uveseljava četvrtom sezonom i iako 'izopćenici', Roy i  Moss, u IT sektor degradirani Richmond te među računala zalutala Jen pred gledatelja bacaju gomilu humora, iza duhovite površine krije se jedno od temeljnih, ali najtežih filozofskih i općeljudskih pitanja -  u čemu je smisao života?

Sizif niz padinu
Upitnost smisla čovjekovog postojanja vjerojatno nikada nije tako snažno i direktno postavljena kao sredinom sredinom XX. stoljeća kroz spekulaciju autora poput Jeana-Paula Sartrea i Alberta Camusa. Boga, tradicionalan jeftini recept za rješavanje problema smisla, gotovo više nije bilo – sjetimo se samo Nietzscheove objave njegove smrti. Napušteni svijet, a s njime i ljudski život ušao je u 'egzistencijalnu krizu' koja snažno odjekuje iz Camusovih riječi u 'Mitu o Sizifu' – 'suditi o tome ima li ili nema smisla živjeti, znači odgovoriti na temeljno filozofijsko pitanje'. Camusov zaključak, u ovom kontekstu osobno nam najvažnijeg autora, na prvi je pogled iznenađujući -  Sizifa, ličnost čiji život i radni zadaci tradicionalno predstavljaju paradigmatičan primjer teške besmislice, treba zamisliti upravo sretnim? Otkud ovakva ludost? Camus od nas traži zaokret pogleda – pomicanje fokusa s lika koji s grčem na licu gura kamen uzbrdo na trenutak povratka prema kamenu i moment 'odmora', jer 'taj je čas, čas svijesti. U svakom od tih trenutaka, kada on napušta vrh i spušta se malo-pomalo prema skloništima bogova, on je nadmoćniji od svoje sudbine'. Trenutak je to spoznaje apsurda koja Sizifa čini sretnim. No kakve veze imaju antički mitološki junak, spekulacija alžirskog Francuza i imaginarnog IT odjela?



Jeste li pokušali restartati računalo?
Sam Camus bio je zainteresiran za životnu poziciju radnika u tvornicama i uredima. Njihov život doživljavao je apsurdnim poput Sizifova – 'današnji radnik radi svakog dana u svom životu na istim zadaćama i ta je sudbina jednako apsurdna.'  Iako Camus nije dočekao svijet korporativne IT industrije, pozicija Roya i Mossa podržava poziciju apsurdnosti - njihov su posao beskonačne intervencije na besmislenim problemima, jer obično biće u odijelu nije uštekalo PC u struju. IT-ovci su svjesni apsurdnosti vlastite egzistencije unutar korporacije, što Roy i Moss redovito izražavaju primjedbama o tome da ih nitko ne voli, a apsolutni je vrhunac  trenutak u kojem sami aparatom zamijene vlastite profesionalne usluge - 'Hello IT. Have you tried turning it off and on again?' ponavlja nasnimljeni Royev glas. U apsurdnom svijetu ne uspijevaju ni šale – Jen na izlaganju pred dioničarima uzbuđeno predstavlja podvaljenu kutiju 'Interneta' koja leži na vrhu Big Bena, a koju su 'starješine Interneta' pružile njoj na korištenje, jer svi potpuno apsurdno povjeruju da je to doista cijeli Internet!  Posao je očito apsurdan, pa je pitanje kako postati sretan Sizif i IT-ovcima izmamiti smiješak na lice u tragičnoj spoznaji? Autori poput Camusa sjajno su uobličili i označili problem, no nije nužno da pružaju odgovore sasvim prihvatljive novim generacijama.



Camus gamer
Camus je preminuo dok su računala bila veličine spavaće sobe, a Sartre dvije godine prije nego što će legendarni Commodore 64 i ZX Spectrum krenuti stvarati pionire gamere. Specifičan 'geek' svijet IT-a i uz njega razvijena kultura obojici je stoga bila nepoznanica. 'Radnici' o čijoj su se egzistenciji i apsurdnosti postojanja oni brinuli jesu 'plave' i 'bijele' kute – svijet pokretnih traka i jednoličnih radnji te birokratizirana zajednica genijalno zahvaćena još u Kafkinim romanima. Royeva i Mossova svakodnevica
Radni ambijent jednog geeka
također je u poslovnom aspektu jednako apsurdna i rutinizirana, ali s elementom koji je Camusovoj generaciji bio stran. Blockbustersko uprizorenje superjunaka, stripovi u boji, Guitar Hero, 3D pucačine, RPG i društvena mreža 'friendface' klasični su elementi radnog 'geek' IT ambijenta... Dok dušebrižnički nastrojeni psiholozi obično u svemu navedenom uviđaju izrazito negativne posljedice, participiranje u svijetu nalik Jensenovom, tzv. 'društvu snova' to nikako nije. Camus nas opravdano poziva da pogledamo Sizifov izraz lica dok otpusti kamen i krene prema dnu doline, ali poanta je u tome što moderni Sizifi, osim same spoznaje apsurda, imaju na raspolaganju virtualnu sferu čija je uloga dobro izražena u jednostavnoj, ali dubokoj rečenici iz jednog amaterskog videa: 'Da nema interneta, svi bi bili u kurcu.'  Je li to običan bijeg od mučne realnosti i često spominjani eskapizam? Za Camusa i Sartrea život je bio samo jedan – ovaj ovdje i sada, od krvi i mesa, koji besmisleno brzo prođe. Za nas život više nije samo jedan – različiti virtualni identiteti tvorac su novog života koji egzistira ništa manje realno od nas samih. Dok smo u poslovnom životu najčešće klasični Sizifi suočeni s apsurdnim zadacima, virtualnost nam omogućava brze skokove u druge živote.  Roy i Moss stoga dijele Sizifovu sudbinu, ali ovaj put s iPadom u rukama. A to je već nova apsurdna situacija.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu