RETRO

Pisaća mašina

Objavljeno: 24.10.2010 12:00 / Kristian Benić

Foto: sxc.hu / hisks

U današnje doba sveopće informatizacije teško je zamisliti da se nekoć tipkalo drukčije. Umjesto tastature i printera, tu je bio indigo papir, korektor, vrpca plave i crvene boje i - pisaća mašina. Iz današnje perspektive zvuči vrlo apstraktno, slažemo se

Da revolucija guta svoju djecu, poznata je stvar, a kako desetljećima živimo u stanju konstantnih tehnoloških mijena, pitanje je trenutka kada će joj biti potrebna dijeta. Jedno od te simboličke 'djece' je i pisaći stroj, negdašnja zvijezda spisateljskog neba, a danas antikvarijatni i muzejski predmet. Od druge polovice 19. stoljeća, točnije 1873. godine kada u njujorškoj tvornici Remington počinje proizvodnja prvog pisaćeg stroja za masovnu javnu upotrebu, svjetla reflektora se s te praktične naprave nisu skidala preko sto godina.

Magazin Start 1970. donosi reportažu o udovici Ernesta Hemingwaya koja ne može proći bez spomena i fotografija njezinog dnevnog četverosatnog rada za suprugovim pisaćim strojem, koji Mary opisuje kao 'četiri sata hoda po Mjesecu'. Zabilježili su je i domaći filmovi - vizualizirajmo si Papundekovu drugaricu 'tipkačicu' dok na ispitivanju zafrkavaju Meštra ili pak redakciju Vlade Kovača u 'Novinaru' s prikazom negdašnjeg procesa nastanka novinarskog teksta - informacije se unose olovkom na papir, vijest piše na pisaćoj mašini, a križanje se obavlja kemijskom olovkom kod urednika.
Tračevi novinarskog svijeta čak kažu da su je devedesetih, kada su računala odnijela pobjedu, tvrdolinijaši spremali u ormar nadajući se njezinom povratku.

Portabl Biser
Svojevremeno je i sam pisaći stroj bio revolucija zbog jednoobraznog i čitljivog rukopisa te novog stupnja brzine pisanja. Funkcionirao je relativno

jednostavno - u valjak se pod vrpcu plave i crvene boje stavi papir dok udarac na tipku pojedinog slova oslobađa polugu koja zbog energije udarca prenosi otisak s vrpce na papir. Pri pisanju ključni su kažiprsti obje ruke čija temeljna pozicija je na slovima F i J, a osim brzine, iznimno je važna i preciznost - jednostavno brisanje tipfelera ili promašene ideje nije bilo moguće, pa otuda arhetipske scene pisca bez inspiracije okruženog pobacanim izgužvanim komadima papira.

Među domaćim korisnicima na posebno dobrom glasu bili su američki Underwood i Remington, Hermes iz Švicarske, njemački Topredo, Erika i Olimpia te talijanski Olivetti, dok su jugoslavenski konji za utrku bili strojevi Biser tvornice Slavko Rodić iz Bugojna te ljubljanski TOPS. Marketinški materijal, promican, što je zanimljivo, i kroz 'omladinski' tisak, tvrdio je tako npr. da je Biser odličan jer, uz lako i meko kucanje, daje 12 čitkih kopija, a uza sve to je i 'portabl'!
U slučaju kvara, pisaću mašinu nosilo se u posebne servise gdje nije bilo dosadno - jedan od češćih problema bile su mašine podmazane jestivim biljnim uljem, nakon čega bi se sve poluge sa slovima slijepile!

Budućnost
Osim mehaničke verzije napretkom informatizacije, sve veća pažnja stavljala se na električni pisaći stroj koji je trebao pokazati da je nužan i u novom svijetu. Tako npr. naš Digitron krajem osamdesetih patentira Futuru - električni pisaći stroj koji uneseni tekst memorizira na karticu od 8 KB RAM-a s mogućnošću printanja.
Praćenje pisanja teksta omogućeno je displejom koji prikazuje zadnjih četrdeset unesenih znakova, a totalna novina je i engleski 'spell checker' sa 90.000 unesenih riječi koji reagira u slučaju pogreške! O vjeri da pisaću mašinu iz bitke neće izbaciti ni računala, osim samog Futurinog naziva, svjedoči i reklamni slogan - 'Izbor budućnosti'. A onda je budućnost doista stigla i stvorila ovaj tekst bez nje.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu