TOČKA NA A

Govorimo engleski

Objavljeno: 08.10.2010 11:29 / Anda Bukvić

Foto: Pixsell Editorial Standard / Zeljko Lukunic/24sata

Nedavno je Jadranka Kosor otputovala u New York kako bi održala govor na zasjedanju Opće skupštine UN-a. Na engleskom. Iako je napredak evidentan, on istovremeno implicira neke apokaliptične posljedice, a nama jedino preostaje da se pitamo - zašto? Zašto si se, Jadranka, odlučila baš za engleski?!

 

Vruća tema na društvenim mrežama, riječju, zvukom i slikom, ovih je dana opet naša premijerka. S aferama u Vladi i njezinoj stranci budimo se obdan i obnoć liježemo, tako da u tome nema ništa začudno ni novo. Ravnodušno dočekujemo vijesti o još jednoj novoj istrazi i novom slučaju novca kojeg nema, a nitko ga nije ukrao, te poduzeću koje je propalo, a nitko za to nije odgovoran. Pravi bi šok bio jednog se jutra probuditi i čuti neku dobru vijest iz zemlje. Iz bijeloga svijeta sve mnogo bolje zvuči, a najbolje od svega zazvučala je vijest o otkriću novog planeta. Gliese 581g zemlji je vrlo sličan, a opet dovoljno različit da civilizacijski i kulturno na njemu krenemo ispočetka. Ali to nije tema ovog osnovnoškolskog eseja.

Akcije i reakcije
VATICAN-POOL/GALAZKA/SIPA
Premijerka u posjetu papi Benediktu XVI.
Dakle, naša premijerka se, po sudu mnogih, opet žestoko osramotila. Nakon crne čipke u koju se zavila pred Papom, prtljanja s ručnom torbom (više koferom) kod Obame i dočekivanja turista s parolama dostojnih špice postapokaliptičnog filma u špici sezone na Lučkom, blam se ovaj put odigrao na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.
Neiskusna ili pretjerano ambiciozna Jadranka, kako su joj u medijima već znali tepati, odlučila je da ona to može i hoće te se uspela iza govornice i decidirano rekla sve što je imala reći. Na engleskom.

Kako to inače kod nas biva – nikad koncentrirano na uzrok, a uvijek na posljedicu - svi su se odmah počeli baviti načinom na koji je ona to odradila. Necenzurirani komentari o kvaliteti izvedbe mogu se ovlaš podijeliti u dvije kategorije: prvu i veću sačinjavaju oni kojima smeta premijerkin neengleski naglasak, a drugu i rjeđu oni koji žale prevoditelje u UN-u koji su morali na ostale jezike prenijeti njezin solilokvij.

I dok se tako raspravlja o tome govori li premijerka engleski s ruskim ili polapskim naglaskom, bi li pomoglo da su joj govor transkribirali po Vuku, odnosno Bartolu Kašiću i gdje su prevoditelji u svemu tome, zaboravlja se pitanje koje je, po mome sudu, važnije od pitanja kako. A to je pitanje zašto. Zašto joj je takvo što palo na pamet? Mislim, nije da se mora. Angela Merkel istom se auditoriju obratila na njemačkom, ruski ministar vanjskih poslova Lavrov učinio je to na ruskom, a Mahmoud Ahmadinejad na perzijskom. Predmnijevam da to nisu napravili zbog nepoznavanja engleskog jezika jer engleski danas svi znaju. Možda su mozgali sami ili im je netko od najbližih suradnika objasnio da iz diplomatskih razloga ne škodi da stav svojih zemalja ipak predstavljaju na svojim službenim jezicima. Možda su se sjetili da netko (ili nešto) sve to prevodi, čim postoje ti gadgetići i sluške kojima je dekoriran auditorij. Ali zašto se Jadranka Kosor svega toga nije sjetila?

Ja mislim da se ona jest sjetila, ali svejedno je odlučila nastupiti na engleskom, iz dva razloga. Prvi je razlog motiviran činjenicom da premijerka u užoj obitelji ima prevoditelja i dobro zna koliko je težak prevoditeljski kruh. Pa je htjela da naša ekipa malo predahne. Drugi te mnogo relevantniji razlog jest to što je svijetu, a posebno Hrvatskoj (jer najteže je biti faca u svom selu) htjela pokazati i dokazati koliko je u učenju engleskog napredovala u zadnjih pola godine, posebno u komponenti usmenog izražavanja. Komponentu razumijevanja položila je još mnogo ranije, snimivši engleski natpis na infamnoj majici Igora Cvirna.

U svakom slučaju, usporedite li staro



s novim



napredak je izuzetan. I mislim to najozbiljnije. Kad čujem kako pred UN-om izgovara taj Euroatlantic, sigurna sam da bi u današnjoj fazi učenja znala izgovoriti i European Bank for Reconstruction and Development. S čim je na Poslovnom forumu Aj Bi E Hi Bi-ja u svibnju ove godine imala razvidnih problema. Paradigm joj još malo štuca, ali sredit će to ona već do sljedećeg javnog nastupa – gdje ima načina, ima i volje. Da, točno tako, nije lapsus.

Implikacije
Iz naglašeno didaktičke perspektive profesorice jezika i praktične prevoditeljske vizure, želim čestitati Jadranki Kosor na upornosti i uloženom trudu te napretku koji je pokazala u borbi s tim vražjim engleskim. U njezinoj životnoj dobi i s pretrpanim kalendarom obveza i zbivanja, naći vremena za učenje jezika iznimno je pozitivan i hvalevrijedan pothvat. Ono što nije pozitivno i što mene malo plaši jest projekcija budućnosti u kojoj će svima postati jasno da sve ono što mogu na hrvatskom, mogu i na engleskom, potpuno sami. Prevoditeljsku branšu onda ni Nicole Kidman u UN-u  više neće moći spasiti.

Vidim apokaliptični scenarij:

Kriza i recesija u državi. Nema novca, treba se štedjeti, troškovi se moraju rezati. Krećemo od stavki bez kojih doista možemo: kava, voda, toaletni papir, uredski materijal i prevoditelji. Na radionice i konferencije zvat ćemo ljude koji znaju taj engleski, jer ako mogu Bandić i Kosorica, onda mogu svi. Ušulja li se neki drugi jezik u program našeg eventa, probat ćemo naći nekoga tko će to odraditi što jeftinije. Kontaktirajte firmu koja se bavi opremom, bila je nekakva ponuda neki dan: uz kabinu, ozvučenje i mikrofone, dobijete dva prevoditelja gratis. Ajde, nije to toliko bitno. Osim toga, treba nam lova za bend i catering, dolaze važni gosti.

Ovaj, samo malo... Pa ovo se sve već događa. Ali Murphy kaže da uvijek može gore, pa držimo onda fige da ne dođe do jezične i prevoditeljske postapokalipse. U najgorem mogućem trenutku.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu